(M. MIJOŠEK, N. LAZAREVIĆ, D. ŠTIFANIĆ, D. MEMEDOVIĆ))
Nedavnom formalnom potvrdom predsjednika IDS-a Borisa Miletića da se na narednim lokalnim izborima namjerava kandidirati za mjesto župana službeno je "otvoren natječaj" za budućeg pulskog gradonačelnika. Čelna pozicija u najvećem istarskom gradu izuzetno je važna za sve ozbiljne sudionike političke utakmice na Poluotoku, a pogotovo za IDS koji je u nešto više od dva i pol desetljeća sudjelovanja tek dva puta izgubio kontrolu nad Pulom.
Prvi put to se dogodilo nakon prvih lokalnih izbora na kojima su sudjelovali 1993. godine, kad je nakon uvjerljive izborne pobjede IDS-a izabrano gradsko čelništvo na čelu s tadašnjim gradonačelnikom Igorom Štokovićem doslovce otkazalo poslušnost vrhu stranke, te drugi put na izborima 2001. godine kad je široka koalicija okupljena oko bivšeg IDS-ovog župana Luciana Delbianca uspjela sklopiti postizborni sporazum te usprkos zabilježenoj relativnoj pobjedi na izborima IDS na četiri godine pospremiti u oporbu.
Izgubljena prednost
Nakon toga u IDS-u su očito čvrsto odlučili da im se "oporbena situacija" u Puli više ne smije dogoditi te su na poziciju gradonačelnika kandidirali neke od svojih najjačih igrača, najprije iskusnog Valtera Drandića, a onda od izbora 2009. godine do danas aktualnog predsjednika stranke Borisa Miletića. Politički kapitalci donijeli su očekivanu prevagu i osigurali vlast IDS-u u Puli u tom razdoblju, no kandidaturom Miletića za novo radno mjesto ta se prednost donekle gubi. Toga su očito svjesni i u oporbi te gotovo pune dvije godine prije samih izbora kreću u sondiranje terena i opipavanje pulsa birača s potencijalnim vlastitim kandidatima.
Prvi je u tom smjeru iskoračio stari politički lisac Silvano Hrelja koji je u razgovoru za Glas Istre otkrio da je u velikom iskušenju da izglednom IDS-ovom kandidatu Robertu Cveku sučeli njegovog prezimenjaka, a svog potpredsjednika i najbližeg suradnika Radovana Cveka. Hrelja je previše iskusan političar i taktičar da bi takvu informaciju ispalio slučajno te bi se prije moglo reći da je to bio "probni balon" ne bi li ispitao teren i utvrdio kakvu vrijednost u takvoj utakmici mogu imati dionice drugog čovjeka HSU-a.
Zanimljivo je da i Radovan i Robert Cvek potječu iz istog političkog laboratorija, odnosno da su obojica politički stvoreni u Splitskoj ulici u Puli. Radovan Cvek je bio jedan od perspektivnijih stranačkih kadrova na prijelazu stoljeća, budući da se u to zlatno vrijeme uspona IDS-a uspio popeti do mjesta predsjednika gradske podružnice stranke, iste one pozicije koju danas zauzima njegov budući potencijalni izborni suparnik za mjesto gradonačelnika Robert Cvek. Premda politički formalno najmoćniji IDS-ovac u Puli, Radovan Cvek u svojim rukama nikad nije imao poluge izvršne gradske vlasti, budući da se tijekom njegovog vođenja pulske podružnice vrh stranke odlučio na svojevrsni eksperiment i sastavljanje gradskog poglavarstva od uglednih pulskih gospodarstvenika na čelu s direktorom Urbisa Giankarlom Župićem. Radovanu Cveku ta situacija nije baš "sjela", kao i neki demokratski deficiti koja je stranka već u to vrijeme pokazivala pa je s nekoliko istomišljenika pokušao mijenjati stranku iznutra. Pored Jakovčića koji je u to vrijeme čvrsto držao sve konce u svojim rukama, to im nije pošlo za rukom.
Svjestan da je poražen, Radovan Cvek je istupio iz IDS-a, ali je prije toga, kako kažu dobro upućeni veterani, sklopio dogovor s Lucianom Delbiancom te mu je s nekoliko IDS-ovih vijećnika disidenata osigurao da mandat gradonačelnika izgura do kraja. Ta suradnja osigurala mu je da za vrijeme vlasti koalicije ostane na mjestu direktora komunalnog poduzeća Herculanea, a taj je posao, kako je postalo vidljivo tek nakon njegovog odlaska, jako dobro radio. Odlazak je uslijedio nakon što je IDS na narednim izborima vratio vlast u Puli. Nije se previše pokušalo sakriti da se radi o najavljenoj odmazdi za ulogu svojevrsnog trojanskog konja tijekom Delbiancovog mandata.
Ulaskom u HSU pokušao se vratiti u lokalnu politiku kao kandidat za gradonačelnika na prvim direktnim izborima 2009. godine, no taj pokušaj je završio prilično loše, budući da je Cvek po broju glasova bio peti od šest kandidata koje je dijelila mala razlika, ali su svi bili debelo iza uvjerljivog pobjednika Miletića. Desetak godina kasnije karte se ponovno miješaju, mnogih od tadašnjih političkih aktera nema više na glavnoj političkoj sceni, a pojavljuju se neka nova imena. Do nove političke utakmice ostalo je još dosta vremena, ali treba očekivati da nakon što je Hrelja probio led uskoro isplivaju i neka druga imena.