Naš grad mora imati jedno takvo mjesto zabave, neovisno o tome hoće li to biti Piramida ili neki drugi centar. Nepojmljivo mi je da kao grad koji živi od turizma nema u svojoj ponudi takvu vrstu zabave, smatra Sven Dukić * Nove generacije i prije svega interes vlasnika prostora mogu dati odgovor na pitanje može li opet postojati jedno takvo mjesto urbane zabave poput Piramide

Ima li šanse za oživljavanje najpoznatijeg mjesta zabave u Puli s konca osamdesetih i početkom devedesetih na ovim prostorima. Kultna Piramida, mjesto koja će vječno ostati urezana pamćenje generacijama zatvorena je još od početka devedesetih. Ponekad se tak čuju u javnosti stidljive inicijative kojim bi se tom danas tužnom objektu željela ponovno udahnuti duša. Vlasnik, Arena Hospitality Group, službeno do sada nije iskazala interes za otvaranje Piramide. Ali nikad se ne zna…Možda se susretnu interesi turističkog magnata i grada u slijepoj ulici.

Dvojica naših sugovornika Sven Dukić i Zoran Simić, sudionici su i akteri mnogih događanja iz tog vremena. Priča o Piramidi udica je na koju će uvijek vrlo rado „zagristi“. U isto vrijeme kada se otvarala Piramida krenuo je s emitiranjem na Radio Puli i legendarni AT Club tako da je autor i voditelj te emisije Sven Dukić postao jedan od simbola novootvorenog kluba i promotor dobre zabave u njemu. On je u to vrijeme u Arenaturistu bio zadužen za organizaciju zabave za sve hotele i objekte kojima je upravljala ta hotelska kuća.

Nekoliko tisuća ljudi  

- Imali smo u ono vrijeme sreću da je Dario Matošević bio direktor firme jer on je tad bio mlad čovjek, ali i poprilično „in“ što se glazbe tiče. Istih pogleda bio je i direktor marketinga Vladimir Damaška. S njima sam vrlo lako realizirao ideje. A to su bile neke novosti u svijetu zabave koje u bivšoj državi u to vrijeme nitko nije imao osim naših susjeda iz International Cluba u Poreču, prisjeća se Dukić. U Arenaturistu često su organizirali turneje i prezentirali se po Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji. Jednom smo bili u Imoli i odveli su nas u veliku diskoteku u kojoj je te večeri pjevao Riccardo Cocciante. Sjećam se da smo svi bili oduševljeni. Kada smo par godina kasnije otvarali Piramidu, na otvaranje smo doveli upravo tog istog DJ-a. Radio je četiri dana, imali smo veliko otvaranje na koje je pozvano oko 1.200 uzvanika. Nitko taj događaj nije želio propustiti, govori Dukić.

Piramida je odmah krenula raditi punom brzinom, a kroz nju bi svake noći procirkuliralo nekoliko tisuća mladih. Bio je to iskorak u neki drugi svijet u kojem se moglo zabavljati i plesati uz najnoviju glazbu i hitove koji se u tom trenutku nisu mogli čuti ni na kojem sličnom mjestu u bivšoj državi. Danas je nova glazba svima lako dostupna, no u to vrijeme za tako nešto potreban je bio mali trik, a taj „trik“ bio je dogovor s velikim britanskim turoperaterima da sa svakim letom u subotu u Pulu šalju singlice s aktualnim TOP 20 na britanskim listama. Avion bi stigao, singlice bi se brzo pokupile i iste večeri na tu glazbu plesalo se u Piramidi.

- Piramida je bila po mnogo čemu avangarda i dobila je image u bivšoj državi u kojoj su svi koji su nešto valjali i značili u glazbi morali to dokazati i tako što će nastupati u Piramidi. Tijekom ljetne sezone nizali su se koncerti koji su uvijek bili odlično popunjeni bez obzira što je Pula u to vrijeme po pitanju zabave za mlade nudila ono što osim najvećih gradova u bivšoj državi nitko nije mogao ponuditi. Posebno pamtim zadnji koncert Atomskog skloništa s Đoserom kojem je tad već bilo jako loše i morali smo mu pomoći da se popne na binu. Jedan vrlo poseban i emotivan nastup kojeg se mnogi Puležani još i danas sjećaju. Jedan isto tako nezaboravan događaj bio je doček za naše ratnike iz 119. brigade u Piramidi, prisjeća se Dukić. U tim ratnim godinama iza Piramide je već bilo njenih 6-7 zlatnih godina i ona se polako počela gasiti da bi na koncu postala ono što je danas.

- Teško mi je zbog toga i mislim da naš grad mora imati jedno takvo mjesto zabave, neovisno o tome hoće li to biti Piramida ili neki drugi centar, jer mi je nepojmljivo da kao turistička destinacija i grad koji živi od turizma nema u svojoj ponudi takvu vrstu zabave za mlade i ne samo njih. U vrijeme Piramide samo u toj zoni imali smo glazbu na Sport baru, radio je Noćni bar, pa i Klub 33 na Verudeli pred kojim su se do kasno u noć vrtjeli popularni „kondori“ (pilići na roštilju) na koje se išlo nakon fajronta. Danas tih većih mjesta urbane zabave jednostavno nema, kafići su diskoteke, a eto doživio sam da se na Korzu vrte narodnjaci. Da mi je netko prije dvadesetak godina rekao tako nešto rekao bih mu da je totalno lud, ali eto tu smo gdje smo, zaključuje Dukić.

Povezane vijesti

• Tamara Obrovac na Kaštelu promovirala novi album
• Prihod Arenaturista narastao 20 posto
• PULAWOOD: Još jedna velika produkcija stigla u grad. Netflix snima seriju u čuvenom pulskom disko klubu