Da pravo i pravda ne idu uvijek ruku pod ruku, najbolje znaju stanari najstarijeg dijela Šijane, točnije Vernalske ulice, gdje su njihove, tada prve kuće u naselju građene sada već daleke 1897. godine. Upravo oni, mogli bismo slobodno reći starosjedioci, nasljednici nekadašnjih žitelja, izgubili su bitku u neravnopravnoj borbi za komadić terena s novopridošlim investitorom, ali sve je, po pravu, amenovao Grad Pula.

Kako su nam ispričali okupljeni stanari Damir Rajčić te Maksimilijan Selovin i njegova supruga, njihovim kućama koje se naslanjaju jedna na drugu, oduvijek je pripadala i mala kamena kućica, takozvana lišijera, koju je upravo Damir Rajčić zadnjih godinama koristio i u njoj držao stvari, a nalazi sepreko puta njihove obiteljske kuće. Danas ih dijeli cesta, no nekada je ovo sve bila zelena travnata površina i sve to činilo je jednu cjelinu. Razvojem naselja ovuda su počela prolaziti vozila i spontano se formirala cesta koja je kasnije i asfaltirana te tako presjekla nekadašnju izravnu vezu kuće i kamene kućice. Međutim, naselje se širilo i tako je unatrag nekoliko godina privatni investitor u susjedstvu izgradio višestambeni objekt na tri kata, tik do parcele na kojoj se nalazila lišijera. I tu počinju problemi ovih stanara.

- Najprije je problem počeo s dovozom njihovog materijala na tu obližnju parcelu, kada nam je pijesak počeo uletavati u stanove. Pokušali smo tom investitoru, koji i ne živi ovdje, ukazati na taj problem i zamoliti ga da prekrije pijesak da ga vjetar ne bi raznosio, ali samo nam je rekao da mi nismo nikakvi susjedi i da brinemo svoju brigu, na svojoj strani ceste. Time nam je odmah dao do znanja da dobrosusjedskih odnosa neće biti. No, kada je zgrada bila gotova, nije imala parkirni prostor, iako je on zbog nekoliko parkirnih mjesta već tada uzurpirao jedan komadić terena zbog čega mu je i inspekcija izašla na uviđaj. A upravo zbog nedostatka parkinga zgrada nije uspjela dobiti uporabnu dozvolu, a posljedično stanari, koji već pet, šest godina žive u toj zgradi, ne mogu se uknjižiti na svoje stanove. U toj zgradi već tri godine ljetuju i turisti, ima podstanara, ma svega, ali uporabnu dozvolu nema, gotovo u dahu ispričao nam je Rajčić.

Supružnici Selovin dodaju da oni nemaju ništa protiv da se ti stanari legaliziraju, da zgrada dobije uporabnu, ali su se nadali da će se to dogoditi nekim zajedničkim dogovorom oko zemljišta na kojem su mislili napraviti zajedničko parkiralište. Međutim, ništa od toga!

- Upravo želeći riješiti status te parcele, koja se vodi kao k.č.1719/31, na kojoj se nalazi ta stara kuća, ja sam predao Gradu Puli zahtjev za otkupom i to u dogovoru sa susjedima jer sam bio dugogodišnji korisnik i posjednik i smatrali smo da imam najviše šanse to dobiti. Dogovor je bio da potom napravimo parkiralište za sve. Međutim, u početku su mi u Gradu Puli rekli da to ne mogu kupiti jer je tu planirana izgradnja prometnice pa treba vidjeti koliko će se terena uzeti za cestu i tek tada moći će se formirati parcela. Potom, kako je vrijeme prolazilo, u Gradu su promijenili priču pa mi je rečeno da to i ne možemo otkupiti, iako smo korisnici te parcele od pamtivijeka, jer da se naše kuće nalaze preko ceste i nemaju izravnu poveznicu pa to ne može činiti našu nužnu okućnicu. Međutim, ponavljam, tu je prije bila zelena površina dok nisu počeli prolaziti automobili i napravili taj put. Možda smo trebali odmah početi prosvjedovati pa bi nas i ta cesta bila zaobišla, ovako nam je donijela samo probleme, kaže Rajčić.

Pojašnjava da bi na toj parceli bilo dovoljno parkirnog prostora za sve, ali su od nekog mogućeg zajedničkog dogovora svakim danom sve dalje. Naime, u međuvremenu Grad Pula je ipak iz te jedne čestice formirao novu (k.č. 1719/48) od 128 kvadrata i prodao je upravo susjedu investitoru da bi on mogao dobiti potreban parkirni prostor i ishodovati uporabnu dozvolu.

- Uvijek spominjana cesta više nije ucrtana i više nije problem. Međutim, meni nije jasno kako i kada su to prodali, a da mene, kao zainteresiranu stranku i kao građanina čiji je zahtjev već godinama u gradskom odjelu, nisu o tome niti obavijestili. Na žalost, očito kao građani ovoga grada nismo svi isti, iako je u ovom slučaju očito prekršen i zakon jer je to bila i zakonska obveza Grada Pule! Ukoliko sada i obližnja crkva odluči zatvoriti svoje dvorište, mi više nećemo imati gdje parkirati, rezimirao je Rajčić.

Gospođa Selovin dodaje da im je supruga tog investitora rekla da su si sami krivi jer su kuće gradili na samoj cesti, ne ostavljajući mjesta za nogostup, ne znajući da su te kuće građene gotovo stoljeće i pol unatrag.

Iako je obitelj Rajčić nakon svega angažirala i odvjetnika, sumnjajući da se tu nekom pogodovalo iz raznih razloga, svjesni su ipak da tu više neće biti drugačijeg rješenja. Međutim, želja im je upozoriti i ostale da budu oprezni u ovakvim odnosima s Gradom Pulom jer, osim gorkog okusa u ustima s obzirom da se nije vodilo računa o kvartu, već o pojedincima, ostaje i tuga jer se nekima ide na ruku, dok su oni, kao starosjedioci koji su po svim pravilima trebali imati prednost - izigrani!

Najstariji žitelj u naselju je 93-godišnji otac Maksimilijana Selovina čiji je djed na ovom prostoru sadio i masline koje su i dan-danas tamo - pa vi izračunajte koliko imaju godina! Međutim, s obzirom na prijetnje novopridošlog susjeda, da će "i njih skinuti ako treba", pribojavaju se da će, nakon gubitka te parcele, tužna sudbina zadesiti i stare masline, a to je, kažu nam, gubitak s kojim se ne bi mogli pomiriti. 

Povezane vijesti

• Muškarac ozlijeđen u prometnoj nesreći na Putu od fortica
• Puli ponovno najviša ocjena zbog javne i transparentne objave proračuna
• Pula najviše u državi izdvaja za subvencije poduzetnicima