Mislim da svi znaju da ne postoji uloga Grada, Županije i naše stranke u smislu funkcioniranja Uljanika koji je simbol, tradicija grada. Imate objekte uz samu obalu koji gledaju na arsenal, poput hotela Rivijere koji postoji već stotinu godina i ne vidim da se netko bunio zbog pogleda na Uljanik

Gradsko vijeće Pule nedavno je izglasalo proračun težak gotovo 440 milijuna kuna koji sadrži brojne projekte. O tim projektima i mnogim drugim s kojima se dio javnosti ne slaže, ali i o budućim europskim i predsjedničkim izborima, razgovaramo s Borisom Miletićem, pulskim gradonačelnikom i predsjednikom IDS-a.

- Približavamo se koncu godine, a sudbina Uljanika još je uvijek neizvjesna. Kako će se kriza u brodogradilištu odraziti na rejting IDS-a i njene izborne rezultate u Istri, odnosno Puli?

- Danas je svima jasno ono na što smo kao lokalna i regionalna samouprava otpočetka ukazivali, a to je činjenica da po pitanju brodogradnje u Hrvatskoj, a tako i Uljanik grupe, škare i platno ima Vlada. Čim smo prije malo više od godinu dana dobili prvu informaciju o tome da Uljanik ulazi u razdoblje insolventnosti, župan i ja smo odmah obavijestili Vladu i tadašnju nadležnu ministricu gospodarstva Martinu Dalić. Vlada je imala saznanja i vremena da poduzme mjere da Uljanik ne bi bio u današnjoj situaciji.

Nema uloge

- No, s obzirom na prozivke usmjerene prema lokalnoj vlasti, hoće li kriza umanjiti IDS-ov rejting i izborni rezultat?

- Mislim da svi znaju da ne postoji uloga Grada, Županije i naše stranke u smislu funkcioniranja Uljanika, donošenja poslovnih odluka, izbora Uprave, članova Nadzornog odbora jer nitko od njih nije član IDS-a i naprosto ne vidim načina kako bi se to moglo u smislu odgovornosti proslijediti na IDS. Mi smo uvijek činili sve da pomognemo brodogradnji. Još smo prije 18 godina prihvatili sporazum kako bi se naplata potraživanja Grada i komunalnih društava kompenzirala s udjelima Luke Pula. Svaki zahtjev koji je Uljanik uputio prema Gradu, bilo da se odnosio na izmjene prostornih planova na Otoku radi izgradnje hala, zadržavanju željezničke pruge na Rivi da bi se njihove sekcije iz Vodnjana mogle nesmetano dopremati, uvijek smo udovoljavali. Smatramo da nam je brodogradnja, odnosno industrijska proizvodnja neophodna.

- Vidite li u budućnosti u pulskoj luci Uljanik i turističke objekte, je li moguća ta po mnogima neprirodna simbioza?

- U našem zaljevu postoji nekoliko tvrtki koje se bave industrijskom proizvodnjom: cementara, Tehnomontovo brodogradilište, Uljanik. Naš zaljev je industrijski, mali dio koji funkcionira u turističke svrhe je ACI-jeva marina. Što se tiče budućnosti pulske luke, gradskim prostornim planovima u dijelu Valelunge 1 predviđen je putnički terminal, dakle luka otvorena za javni promet putnika. Katarina i Monumenti su otvoreni za turizam, dok je polovica uvale Zonki predviđena za lučicu za ribare, a druga polovica za sportska ribolovna društva. Smještajni kapaciteti su predviđeni na Monumentima i Muzilu. Ostale lokacije su i dalje zadržane bilo za industriju, brodogradnju ili javni prijevoz putnika.

- Zbog čega mislite da bi turist želio ljetovati u zaljevu s pogledom na kranove i tvornicu cementa?

- Uljanik je simbol, tradicija grada. Imate objekte uz samu obalu koji gledaju na arsenal, poput hotela Rivijere koji postoji već stotinu godina i ne vidim da se netko bunio zbog pogleda na Uljanik.

- U zlatno doba hotela i more u zaljevu je bilo čisto, a sad bi se, nadamo se, trebao pročistiti nakon više desetljeća ispuštanja fekalija.

- Izgradnja ogromnog kolektora je bio izuzetno izazovan i velik pothvat za Pulu. Veseli me činjenica što se nakon niza desetljeća ponovno može vidjeti morsko dno, vratili su se i delfini.

Krivi dojam

- Što se, osim turizma, planira na Muzilu? Dio civilnog sektora je nezadovoljan, smatra da je sve podređeno turizmu, a da nema plana za građane.

- Površina Muzila je oko 200 hektara, a dio koji je MORH proglasio vojno besperspektivnim prostire se na 170 hektara, i taj dio je u pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske. To treba naglasiti jer se stječe krivi dojam da je vojska taj dio prepustila Gradu, što nije točno. Od ukupno 170 hektara, manje od 20 posto je predviđeno za neku vrstu izgradnje, bilo da govorimo o čvrstim objektima, o komunikacijama, prometnicama, parkingu. Dakle, 80 posto ostaje zeleno. Predviđena je javna i društvena namjena, relativno malen dio predviđen je za turizam, dio je namijenjen izgradnji stanova za građane. Imamo sportsku lučicu, dvije marine, javne garaže, kulturno-kongresni centar. Jedan značajan dio sadržaja mješovite namjene označen je kao kulturno dobro: znamo da imamo tamo određene utvrde koje trebamo sačuvati.

- Tamo bi bili i muzeji?

- Da. Dakle, sadržaji javne i društvene namjene predviđaju i muzeje i ono što sam već napomenuo. Na Muzilu se predviđa puno sadržaja društvene namjene, ne samo turizma, isključivo zbog toga što je odluka Grada bila takva da Muzil treba postati sastavni dio Pule, da postane nova četvrt. Da bi živio 365 dana u godini, treba omogućiti različite društvene i javne sadržaje jer znamo da turizam ima još uvijek pretežno sezonski karakter, a mi želimo da Muzil živi cijelu godinu. Nema mogućnosti zatvaranja bilo kojeg područja grada u nekakav resort. Prostornim planom odredili smo da svi prostori moraju biti otvoreni i javno dostupni.

- S druge strane, sporan je rok koncesije. Zbog čega rok od 99 godina koji su očito dogovorili partneri, Grad i Vlada?

- Ministarstvo državne imovine koje raspolaže Muzilom ima modele upravljanja imovinom: predviđen je institut prava građenja koji je definiran ovim rokom. Vrlo ću otvoreno reći da držim da je institut prava građenja bolji od instituta prodaje jer tad imate alate kojima ćete kontrolirati je li se na određenom području dogodilo ono što je predviđeno prostornim planom. S druge strane, kad jednom nešto prodate, to je otuđeno.

- Nije li rok mogao biti kraći, 50, 60 godina, kao drugdje?

- Nije na meni da o tome licitiram, treba utvrditi zašto je Ministarstvo utvrdilo takav rok.

- Bez utjecaja lokalne samouprave?

- Država upravlja svojom imovinom i našim sporazumom je definirano da država sama provodi javni natječaj.( Razgovarala Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ, snimio Neven LAZAREVIĆ)

Povezane vijesti

• Miletić: Dva ministra govore jedno, dva drugo. NAŠU VLADU NE RAZUMIJE NI EUROPSKA KOMISIJA
• Miletić: Vlada je mogla po postojećem modelu isplatiti plaće bez štrajka, tada se ne bi dogodilo otkazivanja narudžbi i brodova
• Boris Miletić: Gdje je 160 tisuća gostiju koji su sigurno bili u Istri, a nigdje nisu prijavljeni?