strast od malih nogu
FOTOGRAF I SNIMATELJ ZORAN BURAZEROVIĆ UVIJEK JE NEGDJE U PROLAZU: Volim snimati munje. Kako živim na zadnjem katu zgrade, čim zagrmi, trčim na krov
Video je zavolio snimajući kamerom sestrinih prijateljica koje su godinama radile u Švicarskoj. Jednom prilikom su donijele neku analognu kameru, više se ne sjeća modela, pa su mu dozvolile da malo snima, na čemu im je zauvijek zahvalan jer ga je baš ta kamera okrenula k videu
Zoran Burazerović
Zoran Burazerović rođen je u Zenici. Želju da završi Tehničku školu, smjer elektrotehničar, omeo je rat te završava za bravara. Iz doba rata pamti očeve riječi kojih se i danas drži: "Sine, ovo će proći kad-tad, u svemu ovome treba ostati čovjek." Godinama već radi kao snimatelj na TV Novi u Puli, a fotografija mu je strast još od malih nogu.
- Moj stariji brat je imao ruski aparat za izradu crno-bijelih fotografija, a ja sam kao osnovac izrađivao fotografije s kemikalijama. Prvi fotoaparat sam kupio od školskog džeparca, Smenu 8. Sve do danas me drži fotografija, ali isključivo kao hobi. Danas ima jako puno kolega u Puli i Istri koji rade odlične fotografije, kaže Burazerović.
Poput naziva jedne njegove fotografije, kaže, tako nastaju svi njegovi radovi - u prolazu.
- Budući da se bavim poslom snimatelja i uvijek sam na nekoj lokaciji, moj vjerni fotoaparat je uvijek spreman da uhvati neki zanimljiv prizor. Još nisam razmišljao o samostalnoj izložbi, ali nikad se ne zna što budućnost donosi. Što se tiče motiva, uglavnom je to priroda, pejzaži, a motiv koji još nisam "upecao" su dupini koji se pojave uvijek kada mene nema, kaže.
Iz opusa "U prolazu" izdvaja uvijek drag motiv Uljanikovih dizalica. "To je mnogima zahvalan motiv, a meni još veće zadovoljstvo jer sam dugo godina proveo ispod tih dizalica. Nekad zastanem na rivi kad vidim zanimljive boje neba u pozadini i okinem fotografiju. Za snimak, pak, zimskog ugođaja u mome kraju, trebalo je malo znoja jer se treba popeti na brdo iznad mjesta. Naravno, ništa nije teško kad se pruži prilika za fotografiju tako lijepog krajolika", kaže.
Kao još jedno drago i zahvalno mjesto za fotografiranje ističe Sv. Agnezu kod Raklja, gdje uživa s fotoaparatom u rukama. Neizostavan je i Kamenjak, na koji se zaputi za vrijeme jake bure ili juga. "Jako dobri motivi nastanu s valovima a u pozadini Porer. Volim fotografirati i munje po lošem vremenu. Kako živim na zadnjem katu zgrade, čim zagrmi, trčim na krov", kaže.
Video je zavolio snimajući kamerom sestrinih prijateljica koje su godinama radile u Švicarskoj. Jednom prilikom su donijele neku analognu kameru, više se ne sjeća modela, pa su mu dozvolile da malo snima, na čemu im je zauvijek zahvalan jer ga je baš ta kamera okrenula k videu.
- Nakon što sam završio obuku za snimatelja, sudbina me ipak odvodi u Rijeku, a zatim u Pulu, u Uljanik, gdje radim duže od 15 godina. Ovdje sam zasnovao i obitelj. Igrom slučaja ipak na kraju završavam kao snimatelj na TV Novi i zadovoljan sam jer radim posao koji volim. Radim i glazbene spotove, to je nešto gdje se mogu kreativno izraziti. Radio sam spotove za Serđa Valića, Vesnu Nežić Ružić, Juraja Galinu, Deana Bakića, Erika Baliju, Irenu i Maura Giorgia, Marinelu Malić, čiji spot upravo treba ovih dana biti objavljen, te za jednog jako dragog dečka iz Rapca Tonija Hrvatina, nabraja Zoran.
Nekoliko puta nagrađivan je za kratki video na međunarodnom natječaju "Voda i čovjek" koji se održava svake godine u Zavidovićima.
- Ovaj period korone je utjecao na mene, kao i na mnoge druge ljude, svi smo ograničeni u svojim svakodnevnim poslovima, u nekom smo grču. Samo da nas zdravlje posluži, proći će korona i, naravno, treba ostati čovjek!, ističe Burazerović.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
