Sve je bilo OK u Anconi do pojave koronavirusa. Sada opet isti scenarij kao u Uljaniku, preživljavanje do daljnjeg. Taman smo se priviknuli i krenuli normalno raditi, stali nekako na noge, i evo ti ga na. Bum pras, dogodi se korona!

Dvojica bivših uljanikovaca koji su nas za ovu priliku zamolili za anonimnost, već se četvrti dan nalaze u strogoj karanteni na tajnoj lokaciji u Puli. Prije nekoliko dana probili su se iz Italije 18 sati putovanja probili, i to nakon što je brodogradilište Fincantieri u Anconi, u kojem su donedavno radili, zbog dramatične situacije s koronavirusom stavilo ključ u bravu.

Uljanikovci, inače rođeni Puležani, izolirani od vanjskog svijeta, zasad ne padaju u depresiju. Priznaju, nije im loše. Odmaraju, ovo im dođe kao nekakav godišnji, a s balkona sobe uživaju u buri. Karantena se pomalo popunjava, a oni su stigli među prvima. Ne znaju točno koliko je ljudi uz njih dobilo smještaj, jer su svi međusobno izolirani.

Proljetni praznici

- Što nam fali. Sve je tip top. Uvjeti su jako dobri, a hrana prva liga, bolje nego u hotelu, šale se dečki koji u ova prilično turobna vremena ne gube nadu i optimizam, a bome ni smisao za humor. Kad me već pitate, mogao bih ovako još dva mjeseca. Ovo mi dođe kao nekakvi proljetni praznici, a ne bi bilo loše ostati i na ljetovanju, šali se naš sugovornik. Na karantenu su se odlučili jer ni jedan ni drugi nemaju uvjete za kućnu samoizolaciju.

- Ja ima djecu i bolesnu majku. I kolega ima obitelj i naravno da nismo ni pod koju cijenu mogli ugrožavati njihovo zdravlje. Osjećamo se dobro i nemamo nikakvih simptoma, ali ovo je bila jedina opcija.

U karanteni moraju provesti 14 dana, a sad su i cimeri u dvokrevetnom apartmanu.

- Imamo sve što nam treba. Fali malo protegnuti noge, ali i to će proći, samo da se ovo što prije završi. Sobe su super. Imamo klimu, frižider, televiziju. Ujutro si skuhamo čaj, a hranu nam donose pred vrata. Djelatnici nose zaštitnu opremu, a prilikom dostave hrane pokucaju na vrata i to je to. Strogo se poštuju sve mjere i na sve se pazi. Spremaju nam doručak, ručak i večeru, a obroci su zaista raznovrsni. Ima svega. Meso, riba, razne juhe, povrće i voće, a za desert puding ili banana, oduševljeno pričaju bivši uljanikovci. Pitamo ih kako su stigli u Pulu i kako je sve prošlo na granici.

- Situacija u Italiji je grozna i samo sam što prije želio što stići u svoju Pulu. Talijani su se do maloprije ponašali jako neozbiljno i sve ovo s koronom su jako nonšalantno shvaćali. Pravili su se pametni i vidimo sad koliko će ih koštati ta naknadna pamet, kaže naš sugovornik.

Obojica su u Anconi radili kao zavarivači, a bilo je tamo još bivših Uljanikovaca koji su odlazili u potrazi za poslom. Kažu da se unutar samog brodogradilišta zarazilo se 30-tak ljudi.

- Kako se situacija u Italiji zahuktavala, nitko više nije mogao doći po nas, tako da smo iz Ancone stigli vlakom do Trsta, uz tri presjedanja. Tamo smo se našli s prijateljicom koja radi u Trstu i koja se isto spremala za povratak u Pulu. I ona je sada s nama u karanteni. Kad smo stigli na granicu na Kaštel, bili smo jedini. Vjerujte mi, mogli smo preći granicu bez problema, ali šokirali smo se kad smo vidjeli da policajci ne nose zaštitne maske, a samo je jedna policajka nosila rukavice. Već smo imali informaciju da možemo tražiti smještaj u karanteni i to smo tražili od policije, ali oni tada još nisu ništa znali. Imali smo dojam da nisu baš organizirani. Nakon toga su nas prebacili na prijelaz Plovanija i tamo je bila sasvim drugačija priča. Policajci su nosili zaštitnu opremu, a došla je i gospođa iz Državnog inspektorata koja je na licu mjesta provjeravala sve informacije vezano uz karantenu. Obavila je nekoliko telefonskih razgovora, no ipak nas je prije pitala možemo li iznajmiti nekakav apartman u koji se možemo izolirati. Pa gdje da usred noći nađemo apartman, to mi je bilo suludo. Nakon nekog vremena gospođa iz inspektorata rekla je da ima dobru vijest i da ipak ima karantene. Ljudi definitivno nisu bili dobro upućeni jer smo vjerojatno mi bili među prvima. No treba pohvaliti policiju na Plovaniji koja nas je pitala imamo li uopće novaca za cestarinu, a na putu do Pule policijsko vozilo nas je pratilo sve do zgrade u koju su nas smjestili. Stigli smo oko 2 ujutro i tu nas je dočekala policija, kao i nadležna medicinska služba. Odmah su nas smjestili u apartman, kažu nam.

Iako nemaju nikakve simptome, testirat će se na virus jer, kako kažu, nema smisla biti u karanteni ako nisu zaraženi.

Obojica su još u radnom odnosu u Fincantieriu, ali ne znaju što će biti s poslom. Zasad je, kao i sve drugo, na čekanju.

- Ne znamo hoćemo li se imati gdje vratiti i kad će brodogradilište u Anconi opet krenuti s proizvodnjom. Isto tako ne znamo čekaju li nas radna mjesta. Nitko nam još ništa službeno nije rekao što će biti s poslom. Nas dvojica smo doslovno uboli zadnji vlak do Pule. Još je dvoje kolega ostalo u Anconi jer su se nećkali oko povratka u Pulu, a sada više nema ni vlakova, kažu nam.

Prisjećaju se agonije koju su prošli u Uljaniku. Nije dugo prošlo i dočela ih je ista priča.

- Italija nam je bila jedini izvor prihoda. Uljanik je propao i brzo smo se snašli u Anconi jer od nečeg treba živjeti. Sve je bilo OK, do pojave koronavirusa. Sad opet isti scenarij, preživljavanje do daljnjeg i krajnja neizvjesnost. Taman smo se priviknuli i krenuli normalno raditi, stali nekako na noge, i evo ti ga na, bum-pras, dogodi se korona!

Bez zaštitne opreme

Naš sugovornik kaže da se nakon pojave zaraze u Kini nitko u Italiji nije nadao ovakvoj kataklizmi.

- Sami su si krivi. Opet ponavljam, nonšalancija ih je skupo koštala. Nitko nije pazio, a kad je sredinom veljače evidentiran prvi slučaj još nisu ni sanjali što se sprema. Moglo se puno toga izbjeći da se pazilo i da su se ljudi pridržavali mjera. Kad su kako tako počeli, već je bilo kasno jer je zaraza eskalirala. Upozorenja su bila na sve strane, ali Talijani to jednostavno nisu doživljavali, kaže nam naš sugovornik.

Napominje da je zadnja dva tjedna stanje kritično. Tako su i njima najprije skratili radno vrijeme u brodogradilištu, uveli rad u smjenama, no nisu im osigurali zaštitne maske i rukavice.

- Ja sam otpočetka sve itekako ozbiljno shvatio i pridržavao sam se svih mjera, prvenstveno radi sebe i svojih bližnjih, kao i ljudi s kojima sam u kontaktu. Da nisam bio odgovoran, ne bih danas bio u karanteni, već bih otišao doma, zaključuje naš razgovor bivši uljanikovac.

Povezane vijesti

• U ISTRI PONOVNO PORASTAO BROJ NOVOZARAŽENIH KORONOM!
• PRVI SLUČAJ U ISTRI Dječak s Puljštine obolio od malo poznate bolesti koja napada djecu i adolescente. POSLJEDICA JE ZARAZE COVIDOM!
• POGLEDAJTE VIDEO/Voditelj respiracijskog centra pulske bolnice, anesteziolog dr. Danny Belušić PRVI U ISTRI DOBIO CJEPIVO PROTIV KORONE