Iako je korpulentan i jak, rekli bi stariji ljudi, kao od stijene odvaljen, Igor Pamić nije izdržao pod naletom trenutne svjetske pošasti. Dobrano ga je uzdrmao virus Covid-19 koji mu je ušao u tijelo i za bolnički ga krevet prikovao punih 29 dana.

- Sve je krenulo onako kako to i biva: temperatura četiri dana, pa ju „skinem“ s lijekovima, pa opet bude visoka, pa padne, onda se na sve to nadovezao i kašalj i nije bilo dvojbe da sam i ja zaražen. No, mene je više mučilo to što sam ja na lijevoj strani glave osjećao neku čudnu bol koju do tada nisam nikada doživio. Na odjelu su mi slikali pluća, uočili jednu malu mrlju, ali to valjda nije predstavljao neki veliki problem. Upravo iz tog razloga pitali su me da li želim ostati u bolnici ili želim ići doma. Odlučio sam ostati, što ću, kada sam već tamo bolje je da sam pod njihovim nadzorom.

Nakon tri dana kada su odlučili da ipak napustim bolnicu, dogodio se težak oblik upale pluća. Nisam bio na respiratoru, ali doslovno sam bio korak do njega, a to je ona posljednja stanica, nema dalje od toga. U šok sobi sam boravio desetak teških dana s 50 litara kisika, a nakon toga u onoj normalnoj sobi sam bio na 12 litara kisika, što je blizu gornje granice. Svjestan sam bio svega, ali ne možeš si pomoći. Ne želiš nikome da se tako osjeća, da ovisiš o aparatima i da si bespomoćan. Gledaš oko sebe patnje drugih ljudi koji se doslovno bore za život, koji doslovno ostaju bez zraka i ne mogu disati, a to mi je bilo prilično uznemirujuće. I očito je da bolest ne bira ako si jači, mršaviji, zdraviji ili manje zdrav, nema tu pravila. Razlika je samo kako ćeš podnijeti bolest i koliko ćeš se oporavljati, opisao je „Paminjo“ svoje traumatično iskustvo.

I doma je na kisiku

Na sreću, nakon dugih 29 dana napustio je bolnicu.

- Napustio sam bolnički krevet, ali nisam ni približno čovjeku koji je zdrav. To te doslovno uništi i trebati će proći jako puno vremena da se vratim i blizu onoga kakav sam bio prije. Deset sam već dana doma, dobio sam kisik koji moram koristiti od 16 do 20 sati dnevno. Rekli su mi u bolnici da ga mogu koristiti i manje ako osjetim da sam dobar i da mogu normalno disati. Mogu reći da sam trenutno sasvim solidno kada ga ne koristim, osjećam da mogu dublje i nekako slobodnije uzeti zrak u pluća i to je valjda neka pozitivna stvar. Teško mogu i doktori svakom pacijentu reći sve što treba činiti kada ga pošalju kući, svi smo mi individue pa ponekad trebaš sam osjetiti što je najbolje za tebe.

Jedino što se jako „zapušem“ što god činim. Samo dizanje iz kreveta pričinjava mi napor, a da ne govorimo odlazak na terasu, u WC ili po stepenicama. Upozoren sam bio da će to tako biti i da će oporavak ići jako sporo. Ponovo ću reći kako nemamo svi isti organizam ni metabolizam i da smo različiti, ali može proći i jedan mjesec, može i tri, a da se ja i dalje družim s kisikom. No, ne žurim se nikamo, nemam opterećenje i nikakav presing, napredak se vidi, ali sve je to jako sporo. Želim se oporaviti i neću činiti baš ništa što bi još više usporilo taj proces. Čuvam se, radim sve po naputcima doktora, vježbam i vjerujem da ću se vratiti u onom obliku kakav sam bio prije ove bolesti, da ću se vratiti onim životnim sitnicama koje me vesele. Želim sjesti u auto i otići do prijatelja primjerice, ali se trenutno ne usudim ni pomisliti na tako nešto.

Povezane vijesti

• VIDEO/BOLNICE U ITALIJI PRETRPANE Pogledajte kako izgleda iz prve ruke. Ostanite doma da ne moramo gledati ovaj scenarij u našim bolnicama!
• VIDEO/Potresan video zaražene iz bolničkog kreveta: Jedva dišem kroz cjevčicu, KAO DA MI SE STAKLO LOMI U PLUĆIMA
• NESHVATLJIVO Pacijent u Zagrebu zatajio da je bio u žarištu epidemije! Bio na operaciji i dan kasnije se otkrilo da je pozitivan na koronavirus. Doveo u opasnost pacijente na intenzivnoj njezi, liječnike i medicinske sestre