Zlatko Nikolić, rođen u Zagrebu, danas živi, radi i studira u Puli. Trenutno pohađa posljednju, 2. godinu diplomskog studija povijesti na Filozofskom fakultetu u Puli, a njegov je interes da postane učiteljem povijesti u nekoj od osnovnih škola diljem Istre. Do sad je sudjelovao u radu više udruga i inicijativa u civilnom društvu s naglaskom na mlade i sport.

Posljednji mu je takav angažman bio u Klubu studenata povijesti - ISHA Pula, najstarije studentske udruge koja je starija i od našeg Sveučilišta, u kojem je obnašao mandat predsjednika u dva navrata od 2021. do kraja 2023. godine.

Projekti Studentskog zbora

Član je Studentskog zbora Sveučilišta od rujna 2022., studentski predstavnik u vijeću Filozofskog fakulteta, a od 20. siječnja i predsjednik sveučilišnog Studentskog zbora.

Nakon predsjedništva ISHA-e i sudjelovanja u radu više inicijativa na Sveučilištu, odlučili ste se kandidirati za predsjedništvo Studentskog zbora i bili izabrani. Što Vam je motivacija, a koji planovi?

- Moram priznati da prvotno nisam imao pretjerane želje preuzeti vodeću funkciju unutar Zbora pomalo i umoran nakon više godina rada u različitim udrugama i inicijativama. Ipak, na neki način sam htio doprinijeti da se ono što smo radili u ove posljednje dvije godine nastavi i dalje, a da se nastavi i rješavanje otvorenih pitanja koje smatramo vrlo važnima po nekom socioekonomskom standardu studenata i kvaliteti studiranja. Studentski zbor je u ovom mandatu, prije svega zahvaljujući mom prethodniku Mirku Filipoviću, odradio nekoliko vrhunskih humanitarnih akcija koje su uvelike pokazale što može napraviti jedan ozbiljniji pristup djelovanja prema lokalnoj zajednici. U prošlih smo godinu i pol dana tako prikupili preko 15.000 € za humanitarne organizacije koje djeluju na području Pule. Takve akcije će se i nastaviti, prije svega zahvaljujući aktivistima sa svih sastavnica našeg Sveučilišta. Plan je svakako raditi na daljnjem unaprjeđenju studentskog standarda i raditi na poboljšanju Sveučilišta iz studentske perspektive.

Što je realno očekivati da se može ostvariti tijekom Vašeg predsjedništva? Koji su pak izazovi koji znate da čekaju?

- Studentski zbor u Puli gotovo sve projekte radi kolektivno kroz svoje odbore i radne grupe. Planovi su da se inicijative koje su pokrenute nastave, da se otvore nove, a daleko iznad svega nam je stalo da se neki dugoročni projekti izgradnje infrastrukture ostvare i da ostanu budućim generacijama studenata. Ono što je najbitnije je da sve pokrenuto transparentno komuniciramo prema studentima koji možda i nisu upoznati sa svim aspektima rada Studentskog zbora. Planovi su nastavak humanitarnih akcija poput Studentskog week-a, daljnja suradnja s Hrvatskim studentskim zborom, ponovno pokretanje studentske brucošijade također s humanitarnim karakterom, nastavak doniranja krvi od strane studenata, nastavak projekta koji adresiraju menstrualno siromaštvo »UNIPU Menga«, daljnje poticanje i unaprjeđivanje sporta na Sveučilištu, adresiranje mentalnog zdravlja studenata, razvoja studentskog udrugaškog života uz osigurane uvjete i prostore, a htjeli bi postići i sporazum s Gradom oko sportske infrastrukture, navedenih manifestacija i stipendiranja studenata koje je nažalost bez socijalnih kriterija i s iznosom koji je vrlo mali. Nadalje, cilj je i ostaviti neko iskustvo i znanje mlađim studentima koji bi sve ove »velike« planove provodili u stvarnost.

Sjajna doba sveučilišta

Pokrenuti studente nije lak posao; u kojoj ste mjeri to uspijevali na prijašnjim pozicijama? Koje su pak potražnje od strane studenata?

- Pokrenuti bilo koji sloj društva u Hrvatskoj je izazov, a studenti tu nisu nikakav izuzetak. Ipak, postoji određen broj naših kolega i kolegica sa Sveučilišta koji žele da njihovo iskustvo studiranja bude što bolje i žele aktivistički raditi na poboljšanju studentskog standarda za sve i raditi za dobrobit lokalne zajednice. Po mom stavu nužno je inzistirati na širenju studentskih udruga i udruga mladih. Pulski studenti nažalost, nasuprot primjerice riječkim ili zagrebačkim, imaju mali broj studentskih udruga, kojih je ovdje samo nekoliko. Takve su udruge vrlo važne u razvoju demokratskog društva i lokalne zajednice. Studentske udruge, pod uvjetom da su u njima uspostavljeni demokratski principi, mnogim mladima mogu biti prvo iskustvo demokratske prakse koje će poslije prenijeti na druge razine društva, na radno mjesto, odnosno sindikate, na općenito razvoj kulture, sporta i civilnog društva kroz primjerice stručne i kulturnjačke udruge ili sportski klub, a zatim i političke stranke. Studenti Filozofskog fakulteta su tradicionalno kod nas najorganiziraniji, a neke udruge poput Udruge studenata povijesti već i rade vrlo vrijedne inicijative organizirajući javne tribine i predavanja, izdavanjem stručnog studentskog časopisa ili organiziranjem međunarodnih studentskih skupova, susreta i seminara.

Sveučilište je imalo svoja razdoblja intenzivnog »sjaja«, i nekih manje slavnih razdoblja: koja ste vi vidjeli, i koje je sada?

- Nama se s ove pozicije čini da će naše Sveučilište tek imati razdoblje svog najvećeg »sjaja« širenjem i otvaranjem nove infrastrukture u nekadašnjoj Mornaričkoj bolnici koju nestrpljivo iščekujemo. Ipak, postoji još puno mjesta za napredak poput razvoja sportske infrastrukture, razvoja i otvaranja novih studentskih smještaja i slično. U svemu navedenome studenti moraju biti neizbježni dionici jer je Sveučilište organizirano prvenstveno oko njih. Odluku o osnivanju Sveučilišta u Puli i Istri vidim kao jednu od najboljih odluka koja se dogodila ovom gradu u suvremenoj Hrvatskoj. Pula je nažalost sve manje grad, a sve više turistički resort, što nam primjerice pokazuje eksponencijalni porast najamnog turizma koji se posebno reflektira na one koji nemaju svoje nekretnine, a u što spadaju i studenti. Manje-više su svi upoznati s izbacivanjima iz stana 1. lipnja, a monokultura turizma odražava se i na sve cijene, ponudu i sve ono što nam grad nudi i donosi. Sadržaji su se počeli raditi za one koji su tu kratkotrajni gosti, a ne za one koji tu žive, rade i/ili studiraju. Nažalost, mislim da će se i brže od očekivanoga morati postaviti pitanje koliko se može na ovaj način dalje - ili će se krenuti u smjeru jače regulacije najamnog kratkotrajnog turizma kao u Beču, Berlinu ili Barceloni ili će cijeli grad izgledati kao Prvomajska ulica tijekom mjeseca siječnja.

Koje su prednosti UNIPU-a, a što vidite kao mane?

- Sveučilište u Puli se još uvijek snažno razvija što je sigurno prednost. Trenutno radimo u dosta skučenim uvjetima; predavanja i dio fakulteta su razbacani po nekoliko sveučilišnih objekata, pa svi jedva čekamo otvaranja spomenutog novog sveučilišnog centra. Neki stariji fakulteti u sklopu Sveučilišta su prirodno malo bolje organiziraniji jer su »iskusniji«, a smjer kojega sam ja kao »stari student« s tadašnjih 27 godina upisao je možda jedan od najboljih uz niz stručnjaka i fantastičnim programom studija. Razliku svakako čine oni pojedinci na Sveučilištu koji su se posvetili njegovom razvoju i samim studentima, bili oni u predavaonici ili u upravljanju, a bez kojih iskustvo studiranja sigurno ne bi bilo isto. Problemi i pitanja koja smo otvorili sa Sveučilištem su pitanje daleko najskuplje cijene ECTS-a od svih javnih Sveučilišta u Hrvatskoj, za što ne vidimo realno opravdanje, pitanje prostorija za rad studentskih udruga koje tražimo od Sveučilišta, a koje još uvijek nemamo na raspolaganju, pitanje gotovo nepostojeće sportske infrastrukture na našem Sveučilištu što uvelike otežava razvoj sporta, itd.

Kako vidite da se Vaš angažman na sveučilištu reflektira na »vanjski svijet«, izvan sveučilišnih krugova?

- Sveučilište nije »vanjski svijet« već je duboko ukorijenjeno u društvu ovog grada, županije i zemlje. Danas kada šaljete djecu u školu, zapitajte se kojim ih učiteljima šaljete, gdje su oni studirali hrvatski jezik i književnost ili otkuda dolaze svi ti informatičari. Kada obilazite neku od trgovina ili kafića, zapitajte se jesu li radnici i radnice možda naši studenti. Ulaganje u Sveučilište, bilo ono odozgora ili odozdo iz neke naše studentske perspektive se reflektira na sve druge segmente društva. Ne kaže se slučajno da je ulaganje u obrazovanje jednako ulaganju u budućnost.

Tradicionalno jaka kultura

Kako vidite kulturu u Puli i Istri općenito (u čemu prednjači, što su slabe točke), i ukoliko biste mogli, što biste učinili na tom polju. Može li nešto krenuti iz sveučilišnih krugova i utjecati na druge instance?

- Pula ima kulturu koja je tradicionalno jaka. Ključ toga je možda veliki broj institucija s velikom tradicijom poput Arheološkog muzeja, Povijesnog i pomorskog muzeja, Sveučilišne i Gradske knjižnice, Istarskog narodnog kazališta, Pula film festivala, Sajma knjiga i tako dalje. Osim te scene postoji i ona druga, a to je mala i nezavisna scena bez koje grad jednostavno ne bi bio isti. Ne mogu zamisliti Pulu bez Monte Paradisa, Pulske filmske tvornice, Rock caffea ili Društvenog centra Rojc. Problemi mogu nastati ako se kultura počne u potpunosti oslanjati na turizam jer bi ona trebala biti na usluzi prije svega stanovnicima Pule.

Biste li voljeli ostati u Istri po završetku studija, u najidealnijem od najidealnijih svjetova?

- Živim i radim ovdje, imam registrirani automobil i osobnu iskaznicu koja glasi na Pulu, glasam na lokalnim izborima u Puli. Odlučio sam se za Pulu i prije upisa studija, a pamtim je još iz tinejđerskih dana kao grad rocka i punka, dobre fešte i dobrih bendova, te naravno nevjerojatne povijesti.

Povezane vijesti

• EKSKLUZIVNO: Ništa od Medicinskog fakulteta u Puli. Nacionalno vijeće za znanost Sveučilištu Jurja Dobrile ODBILO DATI SUGLASNOST
• ZAGREB ODBIO POKRETANJE MEDICINSKOG FAKULTETA U PULI. PULA ŽESTOKO ODGOVARA: Dekan Krešimir Pavelić tvrdi da Nacionalno vijeće za znanost laže. "Mi znamo tko stoji iza svega, a studij možemo pokrenuti i na talijanskom jeziku"
• Pulska medicina imala je izvrsne ocjene recenzenata iz Austrije, Italije i Slovenije, ali svejedno je dobila odbijenicu iz Zagreba. Na fakultetu već rade ljudi i dobivaju plaće, a dozvole za studij nema. Jesu li blokadi kumovale zakulisne igre medicinskih fakulteta u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Splitu?