Brojni Istrani danas već od ranog jutra posjećuju grobove svojih obitelji i najmilijih, a na pulskom Gradskom groblju na blagdan Svih Svetih prizori koje smo zatekli odišu dostojanstvom i vidno sofisticiranom brigom za mjesta posljednjeg rastanka s najmilijima.
Učinak je vidljiv u svakom kutku pulskog groblja, kao da nijedan nije ničime zapostavljen. Prilika je to da živi na pokojnikovim posljednjim počivalištima posvete svoje misli simboličkom blizinom svog tjelesnog bivstvovanja.
Duhovnom posvećenošću prema onima koji nisu više s nama, živi će na trenutak zastati sa svojim životom, kako bi umirili i usmjerili misli na mjesta nekih prošlih, sretnih susreta, a danas tihe tuge zbog gubitaka.
Grobovi se čiste i uređuju i po nekoliko dana prije Svih svetih, kako bi na sam dan bile zapaljene svijeće te u tišini, koja bolno dopire s mjesta posljednjeg počivališta, poveli razgovor koji se nikad neće čuti na slušnoj razini. Jedini odjek razgovora uvijek, i dok god živi osvrću pažnju i poseban pijetet, bit će zvuk srca. Svakim našim otkucajem i svakim našim spomenom.
Međutim, sudeći po pulskom groblju, ovo je i mjesto živih susreta, jer život se i sastoji od neprekinutih kretanja, a živi ga čine dinamičnim, premda duboko svjesni da je svaki pogled na groblje, pogled u budućnost. Iako neminovna kao takva, budućnost su i živi koji nikada neće dozvoliti da smrt osobe bude i smrt sjećanja na bogatstvo života kojeg je pokojni živio.