Zapuštena i već dugo zaboravljena lokacija u centru grada transformirala se u ono što će ubuduće biti ponos našeg grada. Tako bi se u najkraćim crtama mogao opisati projekt Coworking Pula - novoizgrađeni objekt u Marulićevoj ulici, smionog arhitektonskog izričaja, koji je vizualno već oplemenio taj dio centra Pule, a uskoro bi trebao postati i svojevrsno kreativno srce najvećeg grada u Istri. Urbani projekt, koji je svojevrstan pečat vremena u kojem živimo u prostor u kojem se isprepliće građevinska ostavština iz različitih stoljeća i civilizacija, nosi potpis Bruna Juričića.

Arhitekt i kustos s čijim se radom "Pergola" prije nekoliko godina Hrvatska predstavila na Venecijanskom bijenalu arhitekture, uvjerio je naručitelje da ovaj moderni javni sadržaj u centru Pule zaslužuje i arhitektonski moderniji i hrabriji pristup, a konačni rezultat te njegove vizije ovoga će tjedna biti i javno predstavljen te predan na uporabu korisnicima. Razgovarali smo s Juričićem pred današnju svečanost otvaranja Coworkinga, te nas je zanimalo kakav je u kreativnom smislu bio put do rezultata koji se na koncu našao pred nama.      

Ideje iz Kine

- Doista, Atelier Bruno Juričić je ideator arhitekture, svjetlosnog dizajna i interijera u ovom projektu, te sam stoga zapravo od početka gradnje bio uključen i pažljivo pratio sve faze realizacije. Idejno rješenje započeli smo raditi još u vrijeme pred izbijanje pandemije koronavirusa, a kako sam često putovao i boravio u Kini iskoristio sam priliku upoznati se s njihovim rješenjima u zgradama iste namjene. Posjetio sam, među ostalim, najveći coworking centar u Shanghaiu, kao i jedan manji Guangzhou, tako da mi je to direktno iskustvo utjecalo na rješenja koja smo primijenili i u Puli. Naime, mi smo od naručitelja dobili osnovni projektni zadatak, međutim on oblikovno, a ni u segmentu unutrašnje prostorne mehanike i funkcionalnih cjelina nije bio posebno definiran. Kroz studiju i razgovore dogovorili smo s naručiteljem da prosotor i program budu koncipirani na temu coworkinga, a na način da izbjegnemo repetitivni niz ureda ili »bokseva« s radnim stolovima, već kombinacija ostakljenih, prozračnih ureda te otvorenih prostora po katovima kao i polivalentnom konferencijskom dvoranom koja će se nalaziti na vrhu zgrade.

Kako je taj koncept realiziran u prostoru Coworkinga, odnosno - što će u njemu biti na raspolaganju budućim korisnicima?

- U prizemlju coworkinga imamo otvoren prostor tzv. open space office gdje nema fizičkih ureda, nego će korisnici moći na potrebno vrijeme unajmiti svoje radno mjesto. Dakle, ono neće biti opremljeno računalima već će korisnici imati mogućnost doći sa svojim prijenosnim računalom i spojiti se na postojeću digitalnu infrastrukturu te obaviti svoj posao. Radi se o velikom i prostranom prostoru, u kojem se strop nalazi na 7,5 metara visine i u kojem su smješteni radni stolovi iznad kojih »plutaju« platforme. Na jednoj od tih platformi smješten je stol za sastanke, dok je druga služi kao dnevni boravak za korisnike, a orijentirane su tako da pružaju pogled na obližnji park i na centar grada. Svojevrsni »dnevni boravak« i radni prostor koji se percipira i izvana, zbog čega su i dva lica fasade realizirana u staklu. Na drugom katu zgrade su uredi koji će se također iznajmljivati korisnicima koji za to budu imali potreba, dok je na vrhu zgrade moderno opremljena sala za konferencije s popratnim servisnim sadržajima. Ta tri segmenta povezana su u funkcionalnu cjelinu koja kroz tu interakciju koegzistiraju.

(Snimio Milan Pavlović)

Što vam je bila nit vodilja pri projektiranju, odnosno rezultat koji ste željeli postići kroz idejno rješenje objekta.

- Projektirajući ovu zgradu, zapravo sam joj želio joj dati jak karakter i to karakter onoga što je po mom mišljenju izgubljeno u Puli, a to je urbanitet. Pula već jako dugo vremena čeka jednu novu, suvremenu zgradu s javnom namjenom u centru grada jer 99 posto onoga što se zadnjih nekoliko desetljeća gradilo imalo je stambenu namjenu ili je imalo karakter brownfield rekonstrukcija postojećih objekata. Rekao bih čak da nakon Robne kuće »Istra«, koja je izgrađena krajem 70-ih godina 20. stoljeća, u centru grada nije izgrađeno niti jedno kvalitetno arhitektonsko, urbano zdanje, te je to bio dodatni izazov da kroz ovaj projekt to pokušamo promijeniti. Cilj je bilo projektni zadatak kvalitetno riješiti, no i kroz to rješenje dobiti objekt koji će imati snažnu komunikaciju i s javnošću i s javnim prostorom.

"Pulsirajuća" fasada

Već sama fasada zgrade coworkinga pokazuje da niste željeli izgraditi još jednu zgradu u Puli, koja će već nekoliko tjedana nakon završetka gradnje postati »nevidljiva«. Kako je ona nastala?

- Koncepcija fasade je malo antitetična na klasična rješenja s obzirom na to da je noseća konstrukcija, odnosno skelet koji nosi staklo, stavljen na vanjsku stranu (a ne iznutra). To je bilo jedno intuitivno tehničko rješenje, a cilj mi je bio da na neki način izokrenem tu klasičnu priču, te da ono što je neki tehnički i konstruktivni element fasade postane zapravo polu-dekorativni detalj, odnosno da se tako poigram s temom ornamenta - ornamenta koji naravno opet komunicira s urbanim i u koji se u nekakvoj suvremenoj interpretaciji naslanja na ornamente kojima je ukrašena obližnja zgrada iz austrougarskog razdoblja.

Važan dio fasade i način na koji ona komunicira s okolinom je njezino osvjetljenje. Vjerujem da je i to bio poseban izazov?

- Ovo je prvi projekt u kojem smo ušli aktivno i u segment dizajna rasvjete, kao jedan autorski segment oblikovanja u kojem sve dijagonale u pravokutnim modulima fasade svijetle. Pri tom nisam želio posezati za »RGB Color« rješenjima, već smo strogo išli na bjelinu i čistoću koja komunicira urbanost i efemernost te, držim, isto tako asocira na sadržaje i aktivnosti kojima je zgrada namijenjena. Tu su onda i elementi koji se pale i gase po određenim scenarijima i koji imaju zadaću stvarati urbanu komunikaciju, odnosno dojam elegantne zgrade koja je živa i "pulsira" kao novo i kreativno, aktivno srce grada, što bi prema zamislima ona svakako trebala i postati.

Bruno Juričić

Zgrada je već neko vrijeme gotova, te je spremna otvoriti vrata i početi onaj život za koji je projektirana. Koliko je taj rezultat koji je pred nama vjeran onome što ste projektom zamislili?

- Naručitelji gotovo uvijek odabiru ići konzervativnim, »sigurnijim« putem te smo mi to stoga prihvatili kao svojevrstan izazov tako da smo na samom početku projekt odlučili prezentirati kroz VR - virtualnu stvarnost. Na prvom velikom predstavljanju najvažnije osobe koje su odlučivale o projektu dobili su VR naočale i doslovce dobili prilike virtualno prošetati zgradom i doživjeti je u onom obliku u kojem je ona danas i realizirana što je s obzirom na europsko financiranje bilo zapravo vrlo važno i radi kontrole visine troškova. Taj naš coworking s virtualnog predstavljanja kada je definitivno prihvaćen predloženi projekt i zgrada koja se nalaze pred nama gotovo su identični do zadnjeg detalja. Interijeri, eksterijeri, svjetla… doslovce jedan naprema jedan.

Digitalne tapete

Koje su najvažnije karakteristike interijera i unutarnjeg uređenja prostora?

- Kad govorimo o interijeru važno je naglasiti da projekt ima jedan važan segment, a to su atmosferske prostorne grafike koje će »plesati« po cijelom prostoru. One su napravljene tako da konceptualno izlaze iz fasade, a riješene su kroz digitalni print tapeta. Razlog tome je što ne smatram da interijer kojeg smo napravili treba tom prostoru biti vječno »nametnut«. Kada se interijer iz nekog razloga bude htio mijenjati - ta printana tapeta može se odlijepiti sa zidova, plafona i stakala na uredima, te čitav prostor vratiti u prvobitno, bijelo stanje, odnosno urediti ga na nekakav drugačiji način. Ideja je dakle bila da ja svojim rješenjima ne želim biti nekakav »nametnik« zauvijek, nego smo tamo efemerno, kao »art instalacija«, i kad nam prođe vrijeme ili takvo rješenje na primjer dosadi, odlazi postojeće a dolazi nešto drugo.

(Snimio Milivoj Mijošek / Glas Istre)

Zgrada po načelima kružne ekonomije

S kolegicom Tanjom Uzelac već neko vrijeme surađujete i kroz zajedničku tvrtku Loodus Punkt radite na projektima razvoja zelene infrastrukture. Jeste li za nekim od rješenjima iz tog koncepta posegnuli i u ovom projektu?

- Da, naravno da sam pokušao u koncepciju prostora coworkinga implementirati i neke, doduše manje segmente kružne ekonomije. Naime, sve platforme u zgradi su čelične i montažne, odnosno ako i kad istekne vrijeme ovakvom konceptu prostora njih se vrlo jednostavno može ukloniti, a prostor pretvoriti u nešto drugo. Jedan od glavnih načela kružne ekonomije je da zgrade imaju svoj ciklus života i ne smije se očekivati ili nametati da jedan koncept traje »zauvijek«. Nastavno na tu ideju, ovu smo zgradu projektirali tako da se kod eventualne buduće promjene koncepcije zgrade vrlo jednostavno mogu demontirati platforme, ukloniti pregrade i gipsane pregrade te ona može biti ono što u tom trenutku bude bilo potrebno: poslovna zgrada, stanovi ili nešto drugo. Tako smo projektirali i stubišta, odnosno ni jednim elementom sadašnje funkcionalnosti nismo onemogućili i ograničili eventualnu buduću funkcionalnost, kada i ako se za tim ukaže potreba.

Povezane vijesti

• Boris Sabatti: Ciljamo na naše ljude, digitalne nomade i freelancere, ali i turiste koji dođu i rade u coworkingu
• Za mentorstvo odabrano 15 poduzetničkih ideja koje će najesen biti predstavljene u novoizgrađenom Coworking centru u Puli
• Nekadašnje ružno pače nadomak centra grada dobiva konture pravog arhitektonskog labuda