Kad su prije dosta godina dotadašnje limene kontejnere po pulskim kvartovima zamijenili novi raznobojni za odvojeno prikupljanje otpada, činilo se da je učinjen velik korak u pravom smjeru ustrojavanja novog sustava koji će rezultirati prvo efikasnijim hvatanjem ukoštac s problematikom otpada, a zatim i čistijim gradom.

Do tog cilja do danas se nije stiglo, a hoće li se ikad stići djeluje poprilično neizvjesno. No, ono što se sa sigurnošću može utvrditi u ovom »prijelaznom vremenu« jest činjenica da grad nikad nije bio neuredniji ni prljaviji te da odgovornost za takvu sliku tek u manjoj mjeri leži na komunalcima. Oni bi možda ponegdje i mogli svoj posao obaviti bolje, češće ili pažljivije, no nema tih komunalaca koji bi svojim radom mogli poništiti efekte neodgovornosti, bahatosti i destrukcije s kojom je taj sustav odvojenog prikupljanja otpada od samih početaka dočekao popriličan broj naših sugrađana.

Iz prtljažnika automobila

Jedni ne razumiju, drugi se ne trude, a treći jednostavno ne žele prihvatiti da zbrinjavanje otpada koji stvaraju u svojim domovima, apartmanima, poslovnim prostorima ili ugostiteljskim objektima mora biti njihov problem i trošak, a ne problem njihovih sugrađana ili zajednice.

S balkona stambene zgrade u kojoj živim od dolaska ljeta svakodnevno svjedočim automobilima koji se zaustavljaju pokraj kontejnera kako bi njihovi vlasnici na brzinu iz prtljažnika istovarili nekoliko vreća smeća. Neki imaju bar toliko pristojnosti da svoj otpad ubace u neki od kontejnera, no mnogi se pred tuđom zgradom ne žele zamarati ni takvim sitnicama, pa ono što je njima bilo smeće uskoro postane poslastica kvartovskim galebovima i mačkama. Žena u šali zna reći, hajde, dobri su, bar nisu odnijeli u šumu. Ili su previše lijeni za to.

Mislio sam da ugradnja podzemnih spremnika za odvojeno prikupljanje otpada može doprinijeti rješavanju tog problema, ali pokazalo se da situacija nije ni malo bolja ni u gradskim naseljima gdje su postavljeni. Naime, i to je trebao biti nekakav iskorak u smjeru efikasnijeg implementiranja sustava odvajanja otpada u kućanstvima, ali nažalost, čini se da ni njihova ugradnja nije donijela baš puno pomaka. Zašto nije, puno je razloga, ali u najkraćem mogli bismo ih svesti na to da je za funkcionalni sustav potrebna puno viša razina svijesti i odgovornosti građana od ove koju danas imamo, ili nam treba model za efikasno i strogo kažnjavanje onih koji taj sustav svakodnevno bojkotiraju, što pak nemamo.

Zaključani i slobodni spremnici

Požalila mi se na tu temu ovih dana jedna naša sugrađanka koju je rastužio nedavni susret i ono što je doživjela kod tih nesretnih podzemnih spremnika. Jedan od njih namijenjen je odlaganju miješanog komunalnog otpada, te je zaključan, odnosno otvara se karticom kojom se korisnicima evidentira i naplaćuje korištenje te usluge. Oni s poklopcima drugih boja namijenjeni su prikupljanju papira, plastike i stakla, a kako se odvoz odvojenog otpada ne naplaćuje, i pristup tim spremnicima je slobodan. I to možda savršeno funkcionira u nekim zapadnim zemljama iz kojih su ti spremnici nabavljeni i u kojima građani, bilo zbog razvijene svijesti, bilo iz straha da će ih pošteno opaliti po džepu, jako dobro znaju u koji se spremnik kakav otpad odlaže. Međutim, i te otvorene spremnike naši »snalažljivi« sugrađani doživljavaju kao prostor za kreativnu uštedu nekoliko centi ili eura na stavci odvoza smeća, a s jednim od takvih susrela se i moja sugovornica.

»Veliki auto, ne znam koje marke, izlazi čovjek, otvara prtljažnik i iz njega vadi dvije velike crne vreće u kojima se vidi da ima svega i svačega. Otvara poklopac na plavom podzemnom spremniku i ugurava ih unutra, a kako je otvor manji od vreća, smeće se rasipa dolje po papiru i kartonima. Ne uzrujava ga što ja na pola metra od njega otključavam karticom pravi spremnik da bih u njega ubacila vrećicu koja je nekoliko puta manja nego njegove. Vrag mi nije dao mira i morala sam mu reći, gospodine, to vam nije kontejner za takvu vrstu smeća, već za papir i karton. Očito je i on to znao jer mi je bez i da okrene glavu samo kratko odbrusio da gledam svoja posla«, priča mi ova Puljanka.

Situacija je to, kaže, koju ne može razumjeti i koja se ponavlja. Nekad danju, nekad nakon zalaska sunca. I što sad?

Povezane vijesti

• Šporkulje bacaju smeće po susjedstvu i šumarcima
• Burna rasprava oko računa za smeće
• PROMJENA POSUDE ZA OTPAD KOŠTA 200 KUNA!? Odabir manje kante mogao bi poskupjeti ionako visoke račune