RAT OKO HOS-ove PLOČE
ZBUNJUJUĆE OPTUŽBE IZ PLENKOVIĆEVOG MILJEA NA RAČUN MILANOVIĆEVE IZJAVE Zar su hadezeovci zaboravili na svog osnivača Franju Tuđmana, predsjednika koji je bio protiv crnih odora i mahanja ustaškim simbolima?
Andrej Plenković, Zoran Milanović i Gordan Jandroković (HINA)
Prvi hrvatski predsjednik svim je snagama spriječio i disciplinirao one koji su Domovinski rat vidjeli kao promociju za povijesni revizionizam. Nikakva eskapada sa uzvikivanjem Za dom spremni nije bila tada moguća. Zato čudi reakcija Tome Medveda, sada drugog čovjeka HDZ-a, koji je Milanovićeve riječi dočekao uz kritike, zajedno sa društvom u kojem su i oni sa tvrde desnice
Ustaše i partizani na velika su se vrata vratili u Hrvatskoj čim je pomalo popustila korona kriza. Stare teme ponovo su uzburkale političku scenu, posebno nakon što je hrvatski predsjednik Zoran Milanović na zajedničkoj komemoraciji u Jasenovcu jasno rekao da ploču HOS-a na kojoj piše Za dom spremni treba maknuti i baciti.
Prije svega treba reći da je Hrvatska dobila predsjednika kakav treba biti. Zoran Milanović najveće je ugodno iznenađenje u inače konfuznim političkim prilikama u Hrvatskoj. Zašto iznenađenje? Zato, što je još uvijek u sjećanju i ona neka lutanja iz premijerskog mandata. Sada, kao predsjednik države, taj 'novi' Milanović je naprosto besprijekoran. Sve što je do sada rekao, radio, kako se postavio, ukazuje da bi mogli imati najboljeg predsjednika države u ovoj kratkoj povijesti hrvatske neovisnosti.
Reakcije
Milanovićev stav je jasan i oko Jasenovca i oko HOS-a i oko ustaškog pozdrava Za dom spremni. Kao što je jasan i oko svega što hrvatske građane u ovom trenutku muči nakon prvog vala korona krize, vezano za banke, preživljavanje, daljnje pokretanje proizvodnje. Šef države dobro zna koje su njegove ovlasti, ne iskače iz toga, ali i pokazuje da su njegova jasna opredjeljenja smjer koji će hrvatski građani cijeniti i podržati.
Zajednička komemoracija u Jasenovcu dobra je vijest za Hrvatsku. U istoj tužnoj koloni koja je odala počast žrtvama jednog od najstrašnijih logora iz Drugog svjetskog rata bili su zajedno i Milanović i premijer Andrej Plenković i predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković. Tu su bili i Milorad Pupovac, Ognjen Kraus, predstavnici romskim organizacija i antifašista. Sada je jasno koliku je štetu činila bivša predsjednika Kolinda Grabar-Kitarović koja je u Jasenovac odlazila sama, potičući time i podjele, ne zbog toga da je imala neki drukčiji stav prema ustaškim zločinima u Jasenovcu, već zato što je htjela ugrabiti neki politički poen na krajnjoj desnici.
Milanović i Plenković tu su mnogo jasniji, bez politikanstva ili političkih igara koje bi im trebale donijeti neki sitniš od desnice. Zbunjuje ipak rafal optužbi koje dolaze i iz Plenkovićevog miljea na račun Milanovićeve izjave da ploču HOS-a iz Novske treba trajno maknuti. Nema tu puno zabune, kada se hadezeovci tako često pozivaju na Franju Tuđmana treba podsjetiti na njegove jasne stavove oko HOS-a, crnih odora i mahanja ustaškim simbolima. Prvi hrvatski predsjednik to je svim snagama spriječio i disciplinirao one koji su Domovinski rat vidjeli kao promociju za povijesni revizionizam. Nikakva eskapada sa uzvikivanjem Za dom spremni nije bila tada moguća.
Zato čudi reakcija Tome Medveda, sada drugog čovjeka HDZ-a, koji je Milanovićeve riječi dočekao uz kritike, zajedno sa društvom u kojem su i oni sa tvrde desnice. ”Izjavu predsjednika Zorana Milanovića, koji je poručio da spomen-ploču za 11 poginulih hrvatskih branitelja 'treba maknuti i negdje baciti', najoštrije osuđujem jer se time obezvrjeđuje žrtva hrvatskih branitelja, pripadnika Hrvatskih obrambenih snaga, kao i njihov doprinos stvaranju slobodne i suverene Hrvatske”, reakcija je Medveda, dok sam Plenković nije želio to komentirati.
Iz desnog bazena već su stigli komentari da se Zoran Milanović pokazao kao Mesićev učenik i nasljednik, a Milijan Brkić zamjerio je Milanoviću da nije imao hrabrosti sudjelovati u Domovinskom ratu, ali sad napada i omalovažava značajnu ulogu HOS-a.
Očito, vratili smo se na startne pozicije sukoba hrvatske tvrde desnice i demokratskog desnog centra, da o ljevici ne govorimo. Umjesto da napokon te povijesne teme ostavimo povjesničarima, mnogi na hrvatskoj političkoj sceni pokušat će i pred parlamentarne izbore obnoviti stare teme koje već godina dijele hrvatsko društvo. Za očekivati je ipak da će se i sud napokon odrediti prema ustaškom pozdravu Za dom spremni, ali ne na način kako je to učinilo famozno povjerenstvo koje je priopćilo da ustaški pozdrav malo može, malo ne može. Ostaje naravno i da sadašnja vlada, ako dobije povjerenje za drugi mandat, te sporne stvari napokon riješi, time da je krajnje nerealno očekivati da će to biti u sadašnjem mandatu. Međutim, stav Andreja Plenkovića kao demokratskog političara koji itekako ima jasan stav i o povijesti i kontroverzama koje se javljaju je poznat, bez obzira što ponekad dopušta desnijim od njega da soliraju.
Naravno da ne treba očekivati od krajnje desnog korpusa, kojem se definitivno priklonio i Miroslav Škoro da će se odreći omiljenih tema poput one o HOS-u i Za dom spremni. Škoro je i u kampanji za predsjedničke izbore pokazao da nema kapacitet rasnog političara koji bi postavio prioritete i kod takvih osjetljivih tema, već da podilazi korpusu koji uporno negira povijesne činjenice ni ispisuje svoju ‘istinu’, u kojoj nema mjesta za zločince iz vlastitih redova.
Ali, da se u Hrvatskoj ipak mnogo toga mijenja na bolje pokazuju i reakcije nakon što je u srijedu na HRT-u prikazan film Dane Budisavljević ”Dnevnik Diane Budisavljević”. Treba reći da je istovremeno film prikazan i u Srbiji, na RTS-u, a reakcije na Facebook stranici ekipe koja je snimila film su krajnje pozitivne. Redateljica filma nam kaže da je i sama iznenađena tim pozitivnih reakcijama, koje pokazuju da su danas ljudi spremni otvoreno razgovarati o prošlosti, bez mržnje i animoziteta prema bilo kome.
Kada smo preletjeli reakcije na društvenim mrežama zaista su vrlo pozitivne i najveći broj onih koji su se oglasili smatra da te povijesne teme više ne smiju opterećivati ljude koji žive na ovim prostorima. Vrijeme partizana i ustaša je završeno, Hrvatska kao i sve zemlje u okruženju imaju daleko važnija pitanja riješiti od onog treba li HOS-u dopustiti ustaški pozdrav na zastavi i grbu. U zemljama razvijene demokracije, poput Njemačke, ta bi tema bila završena u par minuta, kao što i sada pokazuje njemačka vlast na čelu s kancelarkom Angelom Merkel kada aveti prošlosti žele svojih pet minuta na javnoj sceni. Nezamislivo je i u susjednoj Austriji da se postave teme relativizacije povijesne istine, a očito i okupljanjima u Bleiburgu se bliži kraj. Ove godine, zbog koronavirusa neće biti komemoracije, a lokalne vlasti čine sve da se i ubuduće spriječi dolazak većeg broja ljudi na Bleiburg. Iako posljednjih godina nije bilo nikakvih incidenata, niti su isticani simboli propalih režima iz vremena nacizma i fašizma, mnogi u Austriji i dalje smatraju da je komemoracija u Bleiburgu poligon za slanje neprihvatljivih pokušaja povijesnog revizionizma.
Jasan stav
Za Hrvatsku je dobro da napokon ima šefa države sa stavom. Ne sa figom u džepu. Da će biti crvena krpa ekstremnoj desnici je više nego jasno, ali Milanovića to sigurno neće zastrašiti da iznosi svoje stavove. Ako se izbori za drugi mandat i Andrej Plenković će sigurno biti energičniji po tim pitanjima, a na ruku mu ide i čišćenje HDZ-a od ekstrema. Hrvatski građani, bez obzira na politiku, već davno su stvari postavili na svoje mjesto.
O Istri da se i ne govori. Istra je zaista primjer ne samo za Hrvatsku, već i za Europu, kako se treba odnositi prema prošlosti. Istra je mjesto gdje ne stanuje ekstremizam, bilo desni, bilo krajnje lijevi. U Istri nema mjesta za one koji mašu ustaškim zastavama ili zazivaju ustaške pozdrave. Sve su to teme koje su građani Istre davno apsolvirali i imaju jasan stav oko njih.
Na sreću, taj istarski odnos prema prošlosti sve je prisutniji u cijeloj Hrvatskoj. I ne samo među onima koji su skloni lijevim idejama, već i onima koji pripadaju velikoj hadezeovskoj obitelji desnog centra. Uostalom, ako HDZ želi slijediti kao mala stranka one velike, europske, kao što je njemački CDU, nema sigurno mjesta za bilo kakav desni ekstremizam i uporno friziranje činjenice da je HOS, na primjer, koristio ustaški usklik ravnopravno sa svime onim što je karakteriziralo Domovinski rat. Ne, Franjo Tuđman im to nije dao.
Zato je dobro što je Zoran Milanović presjekao tu jalovu diskusiju i stvari postavio na svoje mjesto. Dobro je prije svega za budućnost Hrvatske.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
