S glazbom se kretalo u pobjede i poraze svakakvih vrsta, od sportskih do vojnih te političkih, iako glazba pogotovo u politici nikada nije presudna za dobivanje izbora, ona je iznimno važna. Politika i političari igraju na emocije, a osim vatrenih govorima i pustim obećanjima, na koji način te emocije bolje užariti nego glazbom. Ne prate svi politiku, nema svatko svoju omiljenu stranku, ali ima omiljenu pjesmu koja ga pritom podsjeća na neki trenutak u životu, bio dobar ili loš.

Danas su predsjednički izbori u SAD-u i kao i uvijek, dva tabora trudila su se ideološki što više razmaknuti, ali ne previše jer ipak niti Republikanska stranka koja podržava aktualnog predsjednika Donalda Trumpa niti Demokratska stranka čiji su članovi putem predizbora u trku poslali bivšeg potpredsjednika Joea Bidena, računaju na glasove ideološki neodlučnih i neopredijeljenih koji bi im mogli donijeti prevagu. Glazba i glazbenici im u tome pomažu, s jedne strane svojim pjesmama, s druge strane svojom pojavom, kao i glumci, sportaši i sva slavna imena koja u cijeloj priči vide neki interes.

Kada se radi o demokratima, stvar je tu u pravilu prilično jednostavna. Većina glazbene industrije ili barem onaj njen najglasniji dio, usmjeren je prema liberalnom i donekle lijevoj strani političkog spektra koji tamo negdje od 60-ih godina prošlog stoljeća pokriva Demokratska stranka. Republikanci su se kroz povijest od svojeg antirasističkog počela vremenom okretali sve više prema konzervativnim vrijednostima tako da su u jednom trenutku te dvije stranke zamijenile polove.

Demokrati imaju puno svojih simpatizera, ali njihov najveći ljubimac je Bruce Springsteen, proglašeni heroj radničke klase što je zaslužio svojim neglamuroznim životom, no najviše pjesmama u kojima opisuje ljude s ulice, iz jeftinih stanova i garaža ili tvornica koji međutim vjeruju u jednakost i toleranciju. Ta ljubav je obostrana i traje već desetljećima otkada se Springsteen svrstao na stranu demokrata, no Bossa su bezuspješno pokušavali prisvojiti i republikanci zbog njegovog pokliča "Born in the USA" osamdesetih. Pa, nije sve što je rođeno i napravljeno u SAD-u blještavo i bajno, no kako je Gazda upravo objavio novi album, o njemu će biti više riječi u nekom drugom članku.

Bidena osim Springsteena podržavaju i Stevie Wonder, Cardi B, John Legend, Barbara Streisand, Jon Bon Jovi, Cher, Dua Lipa, Neil Young, Madonna a na strani Demokratske stranke su nekad bili i Johnny Cash, Jimmy Durante, Rosemary Clooney, Aretha Franklin i drugi. Neil Young morao je upozoriti Trumpa da ne koristi u kampanji njegovu "Rockin' in a free world", REM su isto morali učiniti zbog "It’s the end of the world as we know it" te "Everybody hurts" i "Losing my religion", a na slične poteze su se morali odlučiti i Adele, Elton John, Rolling Stones, Queen, Twisted Sister, Pharell Williams, Rihanna, Panic! At the Disco, Guns 'N' Roses...

Bill Clinton, čovjek koji je iz predsjedničkog sedla izbacio Georgea Busha starijeg u prvu utrku za predsjednika 1992. išao je s poletnom "Don't stop" grupe Fleetwood Mac. Dok je ova grupa uspjela raširiti svoju popularnost po cijelom svijetu zahvaljujući hitovima kao što su "Little lies", nigdje nisu bili i ostali toliko popularni kako u SAD-u zahvaljujući svojem albumu "Rumors" iz 1977. koji je dugo vremena bio jedan od najprodavanijih u povijesti. "Nemoj prestati razmišljati o budućnosti", u samo mrvicu slobodnijem prijevodu glasio bi refren spomenute pjesme s kojom je liberalni Clinton ušao u Bijelu kuću.

I republikanci su imali svoje podržavatelje među slavnim glazbenicima. Iako je prvo podržavao demokrate, Frank Sinatra je 80-ih promijenio ploču i podržao republikanca Ronalda Reagana. Alice Cooper podržao je svojevremeno Busha mlađeg, kojem se priklonio i 50 cent. Među klasičnim američkim glazbenim konzervativcima tu su i Ted Nugent, vatreni zagovaratelj prava na nošenje oružja, a svakome tko je pogledao barem jedan koncert grupe Kiss jasni su pogledi frontmana Genea Simmonsa. Tu su još country pjevač Trace Adkins, pa i punk legenda Johnny Ramone, bivši član Metallice i vođa Megadetha Dave Mustaine, a republikancima je više puta podršku dao Kid Rock.

Reper Ice Cube morao se opravdavati zato što je surađivao s Trumpovom administarcijom na njegovom planu da uloži 500 milijuna u crnačke zajednice u SAD-u, no izjavio je da ga politika ne zanima.

Prvi put da se neka pjesma koristila na američkim predsjedničkim izborima bilo je još 1800., na početku života nove federacije koja se odvojila od Ujedinjenog kraljevstva. Prva takva poznata pjesma je "Adams and liberty" kojom se podržavao ponovni izbor predsjednika Johna Adamsa, a kako je vrijeme prolazilo pojavila su se dva tipa pjesama koje su se koristile za kampanju. Jedne su bile već poznate pjesme, a druge su bile pjesme namijenjene promoviranju pojedinog kandidata poput "Huzzah for Madison, Huzzah", "Lincoln and Liberty" ili "Harding, You’re the Man for Us". Frank Sinatra je dok je podržavao demokrata Johna Kennedyja jednu svoju pjesmu ponovo snimio sa stihovima u kojima poziva ljude da glasaju za Jacka, što mu je bio nadimak, jer "on ima ono što nama nedostaje".

Da je glazba važna, vidjelo se i u Hrvatskoj. Predsjednik Milanović svoj je trijumf proslavio uz zvuke optimistične i poletne "Treblebass" grupe Svadbas, a Plenković je još jednu pobjedu HDZ-a na parlamentarnim izborima pojačao zvucima ritmične i himnične "Eye of the tiger", pjesme američke grupe Survivor koja je izvorno snimljena za film "Rocky III" i na prvom mjestu američke top liste

provela šest tjedana.

Povezane vijesti

• TRUMP IZGUBIO PREDNOST PRED BIDENOM: Građani SAD-a ubrzo izlaze na izbore koji se odvijaju u krajnje kompliciranim okolnostima
• Većina anketa daje prednost Bidenu: Trumpova tvornica laži je pred bankrotom, NO JOŠ JE PRERANO ZA OTVARANJE ŠAMPANJCA
• BIDEN TIJESNO POBIJEDIO TRUMPA u duboko podijeljenoj Americi