Ima sada već nekoliko mjeseci kada se posljednji put oglasio bivši premijer Ivo Sanader, koji trenutačno čeka operativni zahvat na kralježnici. U pismu koje je preko odvjetnika uputio javnosti napisao je "dobro znam zašto vrhu vlasti odgovara da sam u zatvoru", ali po svom običaju od vremena kada je prestao biti moćni političar, nije obrazložio tvrdnju. Postupci protiv njega još uvijek nisu dovršeni, u zatvoru je već godinama, bolestan i iscrpljen, i kao da se jedino na Sanaderu slomilo sve ono što se veže za korupcijsku hobotnicu koja je premrežila Hrvatsku.

Ali, toliko godina od Sanaderovog odlaska, a kasnije i procesuiranja, zemlja ne izgleda ništa bolje kada je riječ o korupciji. Svakako je naivno tvrditi da je suđenjem bivšem premijeru završeno sve ono negativno, a sve je manje i onih koji vjeruju da je suđenje bilo korektno i da je presuda donesena na argumentima, činjenicama i dokazima zaista vjerodostojnih svjedoka. Na brojnim suđenjima izredali su se svjedoci od kojih mnogi ne da nisu bili vjerodostojni, već su spašavali svoju glavu i iznosili tvrdnje koje je itekako trebalo dobro provjeriti. A ne prihvatiti zdravo za gotovo one koji su optužujući Sanadera kupili vlastitu slobodu.

Sudovi i rešetke

Sada, kada je jedan dio pravosudne trakavice gotov, a drugi tek slijedi, Ivi Sanaderu preostalo je samo da se obrati međunarodnim institucijama, a to je, kako saznajemo, u toku. Ili se bar debelo priprema. Ako se pokaže da "stranci" ipak ne prihvaćaju sve ono što je dovelo do toga da je bivši premijer postao dežurni "Pedro", kriv za sve u zemlji, slučaj Sanader ponovno će doći u prvi plan i obnovit će se priča o moćnom premijeru koji je doživio nevjerojatnu sudbinu.

Sada Sanader sjedi u zatvoru i povremeno boravi u nekoj zdravstvenoj ustanovi, jer je njegovo zdravlje ozbiljno narušeno. Nije izgubio samopouzdanje, oni koji su imali prilike vidjeti ga tvrde da je u trenucima to opet "onaj stari", ćaća koji duboko vjeruje da je prema njemu učinjena nepravda. Borbenost koju je pokazivao sve vrijeme nije ga napustila, iako su ga napustili brojni koji su u njegovo vrijeme, zahvaljujući baš premijeru, imali najveće privilegije. Ali to je život i tu razočaranja, bar kada je riječ o politici, nema.

Sanader i dalje uporno tvrdi da je riječ o montiranim procesima i konstruiranim optužbama. U posljednjem obraćanju javnosti, koje je prošlo relativno nezapaženo jer (opet) nije bio previše konkretan, Sanader je poručio "borit ću se i dalje", a sigurno je da sada slijedi završni čin te borbe. Padne li neka od presuda na europskim institucijama, Sanaderu će itekako porasti krila, a to nije nemoguće. A onda će doći u pitanje ne samo jedna, već sve presude koje su Sanadera do sada koštale 22,5 godine zatvora, što pravomoćnih, što onih koje tek trebaju biti potvrđene.

Sada kada Sanader više i ne razmišlja o politici, a kao čovjek je zbog ugroženog zdravlja u teškom stanju, dok se postupci protiv njega vuku puževom brzinom, postavlja se naravno i pitanje koje nema veze ni s pravom, ni s pravosuđem, ni s politikom. Je li bivši premijer, koji je imao itekako mnogo zasluga da Hrvatska krene naprijed, zaista treba godinama sjediti u zatvoru, dok mnogi sumnjaju u vjerodostojnost iskaza onih koji su ga tamo smjestili? Je li već do sada platio ogromnu cijenu, uništio zdravlje i od premijera prošao put do sudova i rešetki. Nije, naravno, danas Ivo Sanader ništa drugo nego "obični" građanin Hrvatske, a presuda je presuda i u tom smislu ništa nije sporno. Ostaje samo pitanje je li njegova krivnja zaista do kraja dokazana i je li postupak prema njemu bio dosljedan i korektan.

Ako međunarodne pravne institucije dokažu da se sve prema Sanaderu odvijalo po zakonu, onda bivšem premijeru slijede još godine i godine života kakav ima sada. Između sudnice, ćelije i bolnice, s neizvjesnim ishodom hoće li uopće dočekati slobodu. Ako se pokaže da ipak sve nije bilo onako kako se sada čini, stvari će se oko Sanadera jako zakomplicirati.

Izjava Ivana Jarnjaka

Ostaje, naravno, i pitanje svih pitanja, zašto je uopće otišao i prepustio se sudbini koja mu je uslijedila. Ono "doviđenja i hvala na suradnji" sigurno je najveća enigma u hrvatskoj modernoj politici. U nedavnom intervjuu za Večernji list Ivan Jarnjak je rekao da spor sa Slovenijom svakako nije bio razlog Sanaderovog odlaska, a ni do danas nitko ne zna ništa više od brojnih pretpostavki koje su se javile čim je napustio Banske dvore.

Mnogo od toga što je izneseno kao pretpostavka Sanaderovog odlaska sam je demantirao, pa i tekst ovog autora na koji je replicirao duhovitim pismom iz Remetinca objavljenim u mnogim novinama. Bio je, zapravo, u pravu, jer nema argumenata koji se mogu provjeriti kada se spominju razlozi odlaska, kao što ni on nije ponudio prave i točne odgovore. Sve je tako i dalje obavijeno velom tajne, a očito je da će tako i ostati.

Je li baš u tom odlasku i ključ svega što mu se dogodilo, također je pretpostavka koja se ne može dokazati. Kao što nije moguće objasniti ni Sanaderovu posljednju tvrdnju da vrhu aktualne izvršne vlasti odgovora da bude u zatvoru. Zanimljivo, kada je prije nekoliko mjeseci to javno objavio, reakcije su bile mlake, kao da su se od Sanaderovog slučaja svi ohladili. Život ide tako brzo dalje da je sve manje onih koji se sjećaju događaja iz Sanaderovog vremena, a glavni protagonisti ionako više nisu u igri. Ni oni u Hrvatskoj, a sve je manje i onih u Europi. Od lidera, pogotovo iz kruga Europske pučke stranke, ostala je samo Angela Merkel, a uskoro i ona odlazi. Došli su novi ljudi, novi premijeri, a ni pučanima očito više nije stalo da se slučaj bivšeg hrvatskog premijera, kojeg su izuzetno cijenili u vrijeme dok je bio u sedlu, razjasni do kraja.

Tako i dalje ne znamo ni zašto je otišao, a ne znamo ni kome je u interesu da sjedi godinama u zatvoru. I zašto Sanader upire prst i u aktualnu izvršnu vlast i tvrdi da se u zemlji poput Hrvatske ne donose presude protiv bivšeg premijera bez snažnog političkog zaleđa i diktata. Sve je to, međutim, rečeno uopćeno, upućuje na pretpostavke, nagađanja, čitanje među redovima, a godine prolaze.

Prati sve medije

Sanader tako riskira da će zaista svi izgubiti interes za njega i njegov slučaj, pogotovo ako nastavi s ovako nedorečenim, vrlo prorijeđenim, obraćanjem javnosti. Od njega, bar javnost, očekuje da bude, napokon, krajnje otvoren, jasan i konkretan, ako se želi ponovo aktualizirati njegov slučaj.

Sanaderova obitelj sve ovo vrijeme dostojanstveno podnosi nedaće koje ih nisu slomile. Supruga Mirjana, ugledna profesorica, ne istupa u javnosti, a nije to činila ni kada je njen suprug bio najmoćniji čovjek u državi. Kćerke se bave svojim poslom, jedna je liječnica, druga glumica, i ta obiteljska veza je očuvana bez obzira na teške okolnosti koje bi ugrozile svaku obitelj. Uz Sanadera, javno, ostalo je malo njih, ali on ipak i dalje ima mnogo prijatelja koji ne traže svjetla pozornice, niti medijske istupe, a najčešće su to oni koji ionako nisu imali nikakvu korist dok je bio premijer.

Sanader kao u stara vremena prati sve što se piše u medijima, ali nije nikada došao u napast da bilo što komentira. Osim nekoliko uopćenih mjesta kada je riječ o njegovim bivšim suradnicima, nije iznosio ni detalje iz svog vremena, a naravno da o mnogima i svemu što se zaista događalo itekako mnogo zna. Zavjet šutnje traje već godinama, jer je Sanader očito procijenio da nije vrijeme za iznošenje prljavog rublja kakvo poznaje samo politika. Zatvorski sustav ga nije lomio, nije bilo ni potrebe za to. Neke posebne privilegije nema, ali nema ni pritiska prema njemu da mu se zatvorski dani učine još težim. Sanaderova zbirka slika, koja naravno ne vrijedi ni približno onim silnim milijunima koji su bili spominjani, još uvijek čeka sudbinu. Tu i tamo ga se dotakne i neki od političara, ali oni iz vrha nikada do sada nisu dali naslutiti da bi moglo stići pomilovanje za bivšeg premijera.

Ostaje jedna nevjerojatna sudbina s Ivom Sanaderom u glavnoj ulozi, a u toj nedovršenoj priči bilo je zaista svega i svačega. I nevjerojatnog uspjeha u karijeri koja je mogla završiti stolicom u europskoj vladi, do pada kada se ime Sanader s naslovnica novina preselilo na crnu kroniku. A nitko ili gotovo nitko, pozadinu svega ne zna. Bar za sada.

Ostaje tek da europsko pravosuđe kaže konačnu riječ.

Povezane vijesti

• Predsjednik francuskog parlamenta pod istragom za primanje mita
• Ina-MOL: Ježić ponovno nije htio otkriti identitet dioničara Xenoplasta
• Nastavljeno ispitivanje 13-ero osumnjičenih u aferi Vjetroelektrana