(Snimio Davor Kovačević / Novosti)
Božićni prijem Srpskog narodnog vijeća protekao je kao pravi politički trijumf Milorada Pupovca. Pola godine ranije njegov SDSS je Domovinski pokret izgurao iz Vlade, premijer Andrej Plenković nije ga, koliko se god trudio, uspio zadržati, ali skup na pravoslavni Badnjak bio je uvjerljiva demonstracija da se u međuvremenu malo toga supstancijalno promijenilo.
Da, SDSS nema više potpredsjednika Vlade ni par državnih tajnika, ali to nije nimalo narušilo partnerstvo Plenkovića i Pupovca. Premijer je u zagrebačkom hotelu Westin održao govor kao da se poslije parlamentarnih izbora ništa nije dogodilo, naglašavajući "odlične, sjajne odnose s predstavnicima srpske nacionalne manjine u Saboru".
Pupovac mu nije protuslovio, a ljude iz Domovinskog pokreta, koji su se istovremeno sastali na domjenku hrvatskih pravoslavaca u Dicmu, nitko nije ni spominjao. DP-ovci su, pak, toliko politički oslabljeni da nisu ni pisnuli o Plenkovićevom srdačnom druženju s predsjednikom SNV-a, udruge koju oni smatraju izrazito antihrvatskom.
Punog srca
Pupovac je, dakle, s prijema što ga tradicionalno organizira početkom godine otišao kući punog srca, zadovoljan što ga se Plenković odrekao samo formalno, kako bi uz pomoć Domovinskog pokreta ostao na vlasti.
No, navečer mu je nešto ipak pokvarilo raspoloženje. RTL televizija emitirala je izjavu Jelene Milić, veleposlanice Srbije u Zagrebu, u kojoj je ona objasnila zašto je prije kraja napustila Westin, a što Pupovac nije ni primijetio.
Zasmetao joj je, otkrila je, pljesak "dijela vodstva SNV-a" kada je u pismu zahvale dobitnika nagrade "Svetozar Pribičević", kreatora filma "Ljeto kada sam naučila letjeti", pročitana misao o tome kako trenutačno u Srbiji mladi uče odrasle kako letjeti i svijetliti.
Bila je to jasna aluzija na masovne prosvjede protiv vlasti Aleksandra Vučića koje su pokrenuli studenti potaknuti tragičnim incidentom u Novom Sadu, padom nadstrešnice željezničkog kolodvora koja je ubila 15 ljudi.
Jesu li Pupovac i njegovi suradnici zaista pljeskali upravo toj poruci Jasminke Petrović i Radivoja Andrića ili je to bio kurtoazan aplauz za pismo koje je završavalo baš rečenicom spornom srbijanskoj veleposlanici, više i nije važno.
Činjenica jest da je Jelena Milić prokazala Pupovca i SNV da podržavaju pokušaj rušenja Vučića, kojem prosvjednici na ulicama širom Srbije uzvikuju da su mu ruke krvave. I to je tako u susjednoj državi prihvaćeno i među žestokim Vučićevim oponentima.
Dugogodišnja građanska aktivistica Nataša Kandić, koju Vučiću lojalni mediji nazivaju "najveća mrziteljica Srba i Srbije", na platformi X zahvalila se SNV-u zbog "podrške studentima".
Pupovac, politički lider srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, danas, znači, u Srbiji ima status čovjeka koji se nedvojbeno svrstao uz one koji se bune protiv Vučićevog režima. Time se našao u vrlo ozbiljnoj situaciji, koju teško da je priželjkivao, a ona je još pojačana jednom posve sumanutom teorijom koju promiču Vučić i njegovi politički i medijski podupiratelje.
Prema njoj je glavni inicijator ovih prosvjeda zapravo SOA, koja se pritom služi hrvatskim studentima, ali i građanima Srbije podrijetlom iz Hrvatske. Apostrofirana su u tom kontekstu braća Stojaković, beogradski studenti angažirani u prosvjedima, djeca izbjeglica iz Hrvatske koji su temeljem toga stekli pravo na hrvatsko državljanstvo.
Mediji su, kršeći sva pravila privatnosti, objavili fotografije njihovih hrvatskih putovnica i osobnih iskaznica, koje su označene kao ultimativni dokaz "snažnog hrvatskog utjecaja na pokušaje destabilizacije Srbije".
A Vučićev stranački kolega Vladimir Đukanović dodatno je izbjeglice iz Hrvatske, "Krajišnike protjerane u akciji Oluja", javno osumnjičio da ih je veliki broj vrbovala SOA?!
Proslava Oluje
Nije Pupovac niti prije ovog zaoštravanja bio blizak Vučiću. Istina, nastojao je to biti koliko je moguće, pa mu je, primjerice, 2016., dok je on još bio premijer, poslao čestitku – Dragi Aleksandre, čestitam ti sastavljanje nove vlade.
Ali, Pupovcu su prioritet ipak bili odnosi s Plenkovićem i zato nerijetko nije slušao Vučićeve prijedloge i savjete. Tako se s njim razišao nakon što je 2020. potpredsjednik Vlade Boris Milošević bio prisutan na proslavi obljetnice Oluje u Kninu.
Vučić je izjavio da je prethodno razgovarao s Pupovcem i da se nisu usuglasili, iako je SDSS "trebao donijeti odluku u dogovoru i sa Srbijom i s Republikom Srpskom". U rujnu 2021. srbijanski predsjednik htio je da Srbi gdje god žive istaknu nacionalnu zastavu prigodom Dana srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave, ali Pupovac ga je ignorirao.
Godinu dana kasnije Vučić je rekao da bi logično bilo da SDSS napusti Vladu zato što njemu nije dopušten posjet Jasenovcu, a Pupovcu to nije bilo ni u primisli. Nadalje, SNV je 2023. bojkotirao Vučićevu komemoraciju za žrtve Oluje u Prijedoru, a na komemoraciju koju je istim povodom Pupovac imao u Otočcu pozvao je dvojicu oporbenih zastupnika u skupštini Srbije.
Sve ovo potvrđuje da predsjednik SDSS-a i SNV-a nije nikakav Vučićev potrčko, nego autonoman političar kojem je važnije biti dobar s hrvatskim premijerom nego s aktualnim vladarom Srbije. No, nije Pupovčeva opcija niti otvoreno se konfrontirati s Vučićem jer on ipak upravlja državom koju Srbi iz Hrvatske, u većoj ili manjoj mjeri, doživljavaju kao svoju matičnu.
Stoga i skroz blago komentira optuživanje vlastitih zemljaka u Srbiji, hrvatskih državljana, da su, u strahu od gubitka nekih beneficija u Hrvatskoj, pristali raditi za SOA-u u sklopu opsežne operacije detroniziranja Vučića.
Pupovac se nije obratio Plenkoviću, barem javnost to ne zna, s molbom da zaštiti na određen način braću Stojaković i ostale Srbe hrvatske državljane koji bi eventualno postali meta slične zastrašujuće harange.
Pupovac se, međutim, ne može nadati da bi u budućnosti, ako Vučić politički preživi i ove prosvjede, mogao opet uživati makar minimalnu naklonost predsjednika Srbije.
Vučić će zapamtiti da se, u trenucima kada mu zbilja nije bilo lako, nije mogao pouzdati u Pupovca, koji se, kako to interpretira srbijanska veleposlanica u Zagrebu, štoviše solidarizirao s onima koji su njega proglasili ubojicom krvavih ruku.
Vlastodršci poput Vučića obično ne opraštaju takvo što. Za hrvatsku desnicu Pupovac neće prestati biti instrument Beograda, Vučićev trbuhozborac, ali on to definitivno nije. Pridonio je tome i sam, a najzaslužniji su ipak predsjednik Srbije i odani mu ljudi, koji su Pupovca u paranoji koja ih je obuzela jednostavno odgurnuli od sebe kao nekoga tko se prodao neprijateljima Hrvatima.