PREDSJEDNIČKI IZBORI
SDP će do kraja mjeseca vjerojatno potvrditi Milanovića kao predsjedničkog kandidata. HDZ odluku donosi u srpnju
(Arhiva Novog lista/Pixsell/iStock)
Sredina je lipnja, a ni HDZ ni SDP, dvije uvjerljivo najjače hrvatske stranke, nemaju još kandidata za predsjednika Republike.
Jako dugo se to nije dogodilo u godini predsjedničkih izbora. Aktualni predsjednik Zoran Milanović je 2019. svoju kandidaturu objavio baš na današnji dan. Kolinda Grabar-Kitarović, koja je tada obnašala dužnost predsjednice, malo je pričekala jer je, kako je objašnjavala, nije u Knin na proslavu Oluje htjela ići kao kandidatkinja, pa je tek tamo, 5. kolovoza, novinarima rekla da namjerava i idućih pet godina provesti na Pantovčaku.
Kada je ona 2014. bila izazivačica predsjednika Ive Josipovića, HDZ ju je službeno nominirao 12. lipnja. Koji su razlozi da ovaj put i HDZ i SDP kasne, da je dosad svoj ulazak u izbornu utrku najavilo tek nekoliko potencijalnih kandidata minimalnih šansi za uspjeh? Sami za sebe to nisu netom održani izbori za Europski parlament, jer oni niti 2014. niti 2019. nisu bili prepreka Kolindi Grabar-Kitarović odnosno Milanoviću.
Ali, stranke su sada u kratkom, intenzivnom razdoblju bile još zaokupljene i izborima za Sabor i potom pregovorima o formiranju većine, pa im odlučivanje o predsjedničkom kandidatu u tim okolnostima razumljivo nije bio prioritet. Nadalje, HDZ-u i SDP-u slijede i unutarstranački izbori.
Pohod na Pantovčak
Visoki dužnosnici HDZ-a otkrili su da će tek novo vodstvo, koje se bira 13. srpnja, odrediti kandidata za predsjednika Republike. Kako je novinarima rekao Branko Bačić, bit će to među prvim odlukama HDZ-a nakon unutarstranačkih izbora. Može se pretpostaviti da se onda s tim neće čekati čak do rujna, što bi bio pravi presedan.
Što se Milanovića tiče, sve informacije govore da će se on opet natjecati za dužnost formalnog šefa države, a to bi mogao objaviti i prije nego što HDZ izađi sa svojim kandidatom. Praktično je nemoguće da SDP podrži bilo koga osim Milanovića, a to znači da bi Glavni odbor trebao potvrditi njega.
Sjednica ovog tijela sazvana je za 29. lipanj, kako bi se na njoj raspisalo unutarstranačke izbore. U SDP-u kažu da nije isključeno da na toj sjednici bude i izglasana Milanovićeva kandidatura. Preostale su opcije da se Glavni odbor sastaje zbog toga u sezoni godišnjih odmora ili, što je još manje vjerojatno, tek najesen. Uglavnom, Milanović bi krajem mjeseca mogao započeti svoj drugi pohod na Ured predsjednika, o čemu se on dosad nije javno očitovao.
Možda tijekom mandata niti nije o tome razmišljao. Ali, čim nije htio podnijeti ostavku na mjesto predsjednika, kako bi se našao na izbornoj listi za Sabor, bio je prilično jasan njegov politički plan. Ili ponovo postati premijer, što mu je Ustavni sud naknadno zabranio s obrazloženjem da je djelovao suprotno Ustavu, ili s Pantovčaka, a ne kao saborski zastupnik, krenuti po novi predsjednički mandat.
Luka Stanzl/Pixsell
Još kada je koalicija "Rijeke pravde", koju je on faktično predvodio, doživjela težak poraz od HDZ-a, znalo se da to ne može biti zadnji Milanovićev ples na nacionalnoj političkoj sceni, da on neće otići pokunjen, a da se ne pokuša osvetiti Andreju Plenkoviću. Objektivno, Milanović bi danas trebao biti u poziciji favorita. U Hrvatskoj u ovom stoljeću, nakon promjene Ustava i uvođenja parlamentarnog sustava, nitko nije uspio pobijediti na predsjedničkim izborima dok je Banske dvore držala njegova politička opcija.
No, Milanović je u ovih pet godina nerijetko zastupao i stavove koji nisu korespondendirali s onima pretežnog dijela biračkog korpusa koji mu je donio pobjedu i zato bi mogao imati problema. Plenković i HDZ će svakako napraviti sve što je u njihovoj moći da Milanović bude prvi predsjednik koji je izgubio izbore od stranke koja izvršna vlast.
Još jedna utakmica
Za Plenkovića ovi izbori, premda na njima neće sudjelovati, imaju posebno značenje.
Foto Davor Kovačević
Ako, kako ga naziva, kršitelj Ustava opet pobijedi, predstavljat će to Plenkovićev osobni poraz. Ne bi time obezvrijeđeni bili njegovi uspjesi na ovogodišnjim izborima za Sabor i za Europski parlament, ali bi ih Milanovićev ostanak na dužnosti predsjednika ipak umanjio.
U javnosti se barata s dosta imena s kojima bi Plenković ušao u projekt trajnog političkog umirovljenja Milanovića, od stranačkih ljudi poput Davora Stiera do predsjednika Matice hrvatske Mire Gavrana, ali nitko se od njih nije još nametnuo kao izvjestan odabir. Važno je, naravno, tko će biti taj, međutim, izbori za predsjednika Republike bit će još jedna utakmica između Milanovića i Plenkovića. U njoj će ulogu, makar u prvom izbornom krugu, imati još neki politički akteri.
Ponajviše Domovinski pokret i Možemo! U pitanju su treća i četvrta stranka po snazi u Hrvatskoj i logično bi bilo da obje istaknu predsjedničkog kandidata. No, oni bi oduzeli glasove HDZ-ovom kandidatu i Milanoviću.
Katastrofa bi i za predsjednika i za izazivača bila da se ne plasiraju u drugi krug, ali svejedno nije ni s kakvom se podrškom ulazi u play off. Zato neće biti iznenađenje ako HDZ nagovori svog koalicijskog partnera DP-a da, u zamjenu za nešto njemu primamljivo, odustane od participacije u izborima za predsjednika Republike.
S Možemo! bi to išlo daleko teže, mali su izgledi da ta stranka pomogne Milanoviću na način da ne pošalje u izbornu utrku vlastitog kandidata.
Prilika za političku promociju
Predsjednički izbori zahvalni su za političku promociju jer duga, višemjesečna kampanja, omogućava pojedincima da skrenu pažnju javnosti na sebe, što im onda može poslužiti u daljnjoj karijeri. Za Ivana Vilibora Sinčića su se izbori za predsjednika 2014. pokazali kao dobra investicija.
Miroslav Škoro je u prošle uletio gotovo ni od kuda i umalo se izborio za drugi krug, a potom je osnovao svoju stranku i pola godine kasnije s njom osvojio respektabilnih 16 zastupničkih mandata. Nešto slično će ovaj put nastojati ponoviti Marija Selak Raspudić, koja je sa suprugom Ninom Raspudićem nedavno napustila Most i sada se njih dvoje spremaju lansirati vlastitu stranku.
U to bi svrhu ona mogla iskoristiti predsjedničku kampanju, pa Nino Raspudić stalno najavljuje njezinu kandidaturu. I Mislav Kolakušić je već priopćio da će se, nakon 2019., natjecati i na predstojećim izborima. On stranku već ima, Pravo i pravda, a želi je oživjeti poslije slabog rezultata na europskim izborima.
Identična je namjera Karoline Vidović Krišto, koja je potpuno propala i na europskim i na izborima za Sabor. Gurnuta je na političku marginu i cilj njezine kandidature za predsjednicu bit će barem odgoda završetka političke karijere.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
