Matea Ikić
Matea Ikić dosegla je inozemnu odbojkašku punoljetnost. Nakon što je 2006. godine napustila redove matične Pule, u kojoj je napravila prve odbojkaške korake i provela osam sezona, bivša hrvatska reprezentativka prekrstarila je Italiju, Poljsku, Rusiju, Rumunjsku, Francusku, Kazahstan i Tursku, da bi svoju 18. sezonu van hrvatskih granica odigrala u bukureštanskom CSM-u. Bila je to druga rumunjska epizoda za Ikić u njenoj karijeri, nakon što je u sezoni 2016/2017 igrala za Targoviste.
- Puno se u ovih šest godina što me nije bilo Rumunjska promijenila u svemu, i to nabolje. Država puno ulaže u sport i to se vidi po rezultatima, a naročito je popularan rukomet. Rukometašice CSM-a su prvakinje Rumunjske i igrale su ove godine četvrtfinale Lige prvaka, pa kad bi tamošnji ljudi na meni vidjeli istu trenerku, znali su me zaustavljati na cesti i pitati igram li rukomet - prisjetila se Matea Ikić. - I odbojkaška liga je puno kvalitetnija nego što je bila ranije te je doslovno svatko svakog mogao dobiti. Po imenima su neke ekipe bile možda malo bolje od drugih, ali to ništa nije značilo kad bi utakmica počela i bez obzira protiv koga igrao, nisi se mogao niti na trenutak opustiti. Naslov prvaka na kraju je uzeo Voluntari kojeg smo u regularnom dijelu sezone dvaput svladale, kući i u gostima.
Voluntari je naslov prvaka osvojio nakon što je regularni dio sezone okončao na petoj poziciji, dok je Matejin CSM s istim brojem bodova u play-off ušao sa sedme pozicije i na kraju sezonu okončao kao šesti.
- U četvrtfinalu doigravanja smo igrali protiv drugoplasiranog Rapida iz Bukurešta i prvi susret u gostima vodile 1:0 i 2:1 te na kraju izgubile 2:3, drugi dobile doma 3:0 te u majstorici u gostima vodile 2:0 i izgubile 2:3. Završile smo tako u razigravanju od petog do osmog mjesta, gdje smo svladale Dinamo iz Bukurešta. Prvu utakmicu dobile smo 3:2 u gostima, drugu izgubile doma 0:3 i potom dobile majstoricu u gostima 3:0. Uslijedio je ogled s Lugojem, gdje smo dogovorile dvije utakmice u gostima u dva dana i obje smo izgubile, prvu 2:3 nakon što smo imale 1:0 i 2:1, a drugu 1:3 i na kraju završile šeste - osvrnula se Ikić na sezonu. - U domaćem kupu smo ispale od Rapida, a igrale smo i Challenge Kup u kojem smo u osmini finala ispale od viceprvaka Grčke Panathinaikosa. I tu smo mogle dalje dogurati, jer smo nakon 1:3 u Ateni doma slavile s 3:0, nakon čega smo izgubile »zlatni set«.
U najavi sezone u CSM-u se pričalo o ulasku među četiri najbolje rumunjske ekipe, što znači da je ostvareni rezultat podbačaj.
- Definitivno nismo imale ekipu za tako nešto, naročito nakon što nas je u zimskoj stanci napustila Amerikanka koja je bila prva tehničarka, a klub nikog nije doveo kao zamjenu te je u drugom dijelu sezone »dizala« njena rezerva, Japanka. Usto, na »četvorci« smo imali mladu Francuskinju kojoj je nedostajalo iskustva i to se osjetilo na njenoj igri, u kojoj je bilo previše oscilacija - istaknula je Ikić.
- Najveći problem definitivno su nam predstavljale česte promjene trenera. U sezonu smo krenuli s mladim turskim stručnjakom na klupi koji je svojevremeno bio pomoćnik Guidettiju u Vakifbanku, no on je imao malo specifičan način rada kojeg cure nisu prihvatile. Meni osobno to nije bilo ništa strašno, ali većini mojih suigračica je bio prestrog i jednostavno se nisu našle s njim. Zamijenio ga je stoga njegov pomoćnik, mladi Rumunj koji nije imao dovoljno iskustva, nakon čega smo u veljači dobili i trećeg trenera, Rusa.
Pred odlazak u Rumunjsku Matea je rekla kako će joj to vrlo vjerojatno biti posljednja »puna« sezona jer joj je sve teže dugo izbivati od doma te će eventualno otići još negdje odigrati dva-tri mjeseca. No, nikad ne reci nikad, pa će u sezoni koja slijedi Ikić braniti boje Panionisa koji će postati 19. klub u njenoj karijeri, a Grčka deveta zemlja u kojoj će zaigrati.
- Prvotni plan je bio da odem u Vijetnam gdje sezona traje dva mjeseca i već sam bila odbila nekoliko drugih ponuda, no onda se pojavio Panionios i prihvatila sam isključivo zbog Atene. Teško da bih negdje drugdje pristala na još jednu punu sezonu, no jednostavno me primamio grad i 18. kolovoza putujem za Grčku - otkrila nam je Ikić. - Čula sam se s Biljanom Gligorović koja živi »dolje« i od nje sam dobila par informacija o Panioniosu. Riječ je o stabilnom klubu koji je nekoliko godina pokušavao ući u Prvu ligu i ove mu je sezone to napokon uspjelo. Imamo dobrog domaćeg trenera, a od igračica su mi poznate samo tri strankinje, koje su ranije igrale u Turskoj. Na »četvorci« imamo najbolju kenijsku odbojkašicu, tehničarka je Brazilka, a na korektoru će biti Sara Carić, povremena srpska reprezentativka. Što se tiče same lige, grčka je po kvaliteti nešto slabija od rumunjske.
Na stranu rezultat koji je mogao biti i bolji, nakon svega što je u prethodnoj sezoni doživjela u Turskoj s vrhuncem u potresu čiji je epicentar bio u Gazientepu, gradu iz kojeg je klub čije je boje branila, Matea ne dvoji kako je u Rumunjskoj uživala.
- Bukurešt je puno veći od Targovista, stvarno je ogroman grad s puno prometa što mi je malo i smetalo, ali ukupno gledano sve je bilo više nego dobro. Bila sam smještena blizu dvorane te sam na treninge odlazila tramvajem, a ona se nalazila unutar šoping centra pored parka prirode. Mala je dvorana, sa samo jednom tribinom i stolicama oko terena, ali uvijek bi je napunili roditelji domaćih mlađih cura, navijali i stvorili odličnu atmosferu - naglasila je Ikić. - Igrala sam u Targovistu s Rumunjkom srednjom blokericom te me nisu u CSM-u dočekala potpuno nova lica, a lakšoj prilagodbi na novu sredinu pomogla je i činjenica da je bilo dosta starijih igračica, pa sam ja sa svojih 35 godina bila među mlađim startericama.