Pulskim ljubiteljima nogometa teško je pala odluka da se susreti ovih dvaju ekipa trebaju odigrati bez nazočnosti gledatelja jer oduvijek su se u Puli s velikom pozornošću očekivale utakmice s nogometašima iz Rijeke i Sušaka, dva grada odijeljenih Riječinom kojom je do završetka 2. svjetskog rata prolazila granica između Jugoslavije i Italije

Nakon dviju kvalifikacijskih utakmica koje se igraju 2. kolovoza u Rijeci te tri dana kasnije u Puli, bit će poznato hoće li nogometaši pulske Istre 1961 i dvanaestu godinu za redom zadržati status prvoligaša ili će se nogometaši riječkog Orijenta nakon pune 24 godine ponovo natjecati u najkvalitetnijem hrvatskom nogometnom natjecanju.

Pulskim ljubiteljima nogometa teško je pala odluka da se susreti ovih dvaju ekipa trebaju odigrati bez nazočnosti gledatelja jer oduvijek su se u Puli s velikom pozornošću očekivale utakmice s nogometašima iz Rijeke i Sušaka, dva grada odijeljenih Riječinom kojom je do završetka 2. svjetskog rata prolazila granica između Jugoslavije i Italije. Još tamo od kraja 19. stoljeća, od samih početaka organiziranog igranja nogometa u Puli, postoji rivalitet pulskih i riječkih nogometaša. U povijesti pulskog nogometa zabilježen je podatak da je neposredno prije 1. svjetskog rata, nakon tjedna proglašene opće žalosti za ubijenim prijestolonasljednikom, 12. srpnja 1914. na području Pragrandea, na Pra di Gambal, mjestu ispod današnjeg rasadnika na Medulinskoj cesti, utakmicom pulskog Olimpia Football Cluba i riječkog kluba Sportivo Libertas, otvoreno novo nogometno igralište.

Tek nekoliko dana nakon ulaska talijanskih vojnih postrojbi, krajem studenog 1918. u kavani Seccesion osnovan je nogometni klub Grion koji je dobio ime po Giovanniju Grionu, Puljaninu, poginulom dragovoljcu talijanske vojske. Jednu od svojih prvih utakmica ovaj će pulski klub odigrati s najboljim riječkim klubom C.S. Gloria.

Kapetan pulske ekipe Curto (lijevo) i ekipe Orijenta Brozičević (desno) sa tršćanskim sucem Venuttijem, prije početka utakmice Grion - Orijent, 26. studenog 1939. na Gradskom stadionu u Puli

Pula je oduvijek bila podijeljeni grad. Puljani iz radničkih slojeva skloni socijalističkim idejama, u studenom 1921. obnavljaju aktivnost kluba ugašenog od austrougarskih vlasti devet godina ranije. Od tada će svaki susret gradskih rivala Edere i Griona donositi iskazivanje suprostavljenih političkih opredjeljenja, na terenu među igračima, ali još više u gledalištu, gdje su utakmice u pravilu završavale intervencijom policije radi razdvajanja sukobljenih pristalica klubova.

S namjerom da smanje rivalitet između dva gradska kluba, pulske gradske vlasti su u proljeće 1924. organizirale utakmicu između selekcije sastavljene od najboljih igrača Edere i Griona te Orijenta sa Sušaka osnovanog 1919. Zanimanje za utakmicu bilo je veliko jer je to bilo prvo gostovanje neke momčadi iz Jugoslavije u kojoj se nalazio Sušak, s kojom su odnosi zbog odnosa fašističkih vlasti prema stanovnicima hrvatske narodnosti bili zategnuti. Pred krcatim gledalištem na Medulinskoj cesti pobijedila je pulska momčad rezultatom 5:2, a momčadi su nastupile u sastavima:

GRION-EDERA: Debelak, Poiani, Coverlizza, Petronio, Wilfling II, Tomich, Curto, Cazianca, Wilfling I, Defranceschi, Frantz.

ORIJENT: Tomašić, A. Stipčić, B. Stipčić, Špelić, Ladišić, Vosnigg, Hajdin, Margitić, Matrljan, Bratoš, Gjerkeš.

Dogovori oko boje dresa u kojem će nastupiti pulska momčad trajali su do jutra na dan utakmice. Budući da se igrači i uprave dvaju suprostavljenih klubova nisu mogli dogovoriti da li nastupiti u crvenoj boji Edere ili crnoj boji Griona, gradske su vlasti odlučile da selekcija najboljih pulskih nogometaša nastupi u crnim dresovima sa žuto-zelenim grbom Pule.

Prepuno gledalište na riječkoj Krimeji prije jedne od utakmica Orijenta i pulskih nogometaša

Na ponovni susret pulskih nogometaša i sušačkog Orijenta trebalo je čekati punih šesnaest godina. U vremenu još napetijih odnosa između Italije i Jugoslavije kad su talijanske divizije Lombardia i Bergamo zauzimale položaje uz talijansko-jugoslavensku granicu, a 74. pješački puk stacioniran u Puli bio u stanju pripravnosti, utakmica pulskog Griona i sušačkog Orijenta značila je više od prijateljske nogometne utakmice. Pred krcatim gledalištem, osam godina ranije izgrađenog Gradskog stadiona, na današnjoj Premanturskoj cesti, 26. studenog 1939. momčadi su nastupile u sastavima:

GRION: Schiffini, Curto, Cateni, Marini, Beni, Gustini, Lussi, Silli, Buich, Solazzo, Ferrari.

ORIJENT: Brozičević, Dobrijević, Pajić, Polić, Jurković, Galetović, Matković, Car, Smojver, Fosser, Jurdana.

Pulski su nogometaši bili bolji i na radost prepunog gledališta slavili visoku pobjedu od 5:2. Ta je utakmica između Griona i Orijenta sa Sušaka ostala u sjećanju starih Puležana, pa je tako legendarni maestro Nello Milotti često znao pričati da je prvi put prvu hrvatsku riječ čuo upravo na utakmici Griona. Sjećao se da je to bila utakmica Griona i sušačkog Orijenta, koju je kao jedanaestogodišnji dječak gledao u pratnji svoje none, koja je rodom bila sa Sušaka. Utakmicu su pratili i brojni navijači Orijenta koji su bodrili svoju ekipu. Maestro se prisjeća da se u jednom trenutku okrenuo k mami i zapitao je "nonna, nonna, ma che vol dir 'sta parola udri ga, udri ga".

Jedan od prvih nogometnih susreta nakon završetka 2. svjetskog rata, riječki nogometaši odigrali su početkom kolovoza 1945. na tadašnjem Campo Cellini s nogometašima iz Pule okupljenih oko Ujedinjenih radničkih sindikata. Nakon toga susreta koji je završio rezultatom 2:2, osnovano je u Puli sportsko društvo Unione Sportiva Operaia (USO). Svoju prvu utakmicu USO će odigrati u Puli 9. rujna 1945. s reprezentacijom Rijeke koja je u Pulu doputovala neposredno pred početak utakmice, nakon putovanja od 22 sata, prekidanog čestim blokadama i kontrolama na cesti te kvarovima kamiona. Nakon nepune godine, USO će igrati kvalifikacijske utakmice za ulazak u 1. Jugoslavensku ligu s netom osnovanim NK Kvarner iz kojeg je izrasla današnja NK Rijeka. Uzvratna kvalifikacijska utakmica između pulskih i riječkih nogometaša, odigrana tek četiri sata nakon tragedije u pulskoj uvali Vargarola, svakako je najbizarniji događaj u pulskoj sportskoj povijesti. Susret nije odigran do kraja, a riječki su nogometaši nakon poraza na Kantridi 1:2 te pobjede u Puli 4:1 izborili natjecanje u 1. Jugoslavenskoj ligi.

Nakon 2. svjetskog rata, na Riječini nestaje granica između Italije i Jugoslavije pa Rijeka i Sušak postaju jedan grad. Klub sa Sušaka nakon nekoliko promjena imena (Jedinstvo, Primorac, Primorje, Budućnost) 1953. godine vraća ime Orijent koji će do današnjih dana ostati jedan od najvećih rivala pulskih nogometaša.

Legendarni Aldo Drosina i pulski centarfor Bakotić prije utakmice s Orijentom na Krimeji

U sezoni 1958/59 pod vodstvom mađarskog trenera Laszla Fenvesyja, NK Uljanik je u prvenstvu pulskog nogometnog podsaveza u sezoni osvojio prvo mjesto s tri boda prednosti ispred gradskog rivala NK Pule. Time je stekao pravo da u utakmicama s prvakom riječkog podsaveza, riječkim Orijentom, izbori nastavak kvalifikacijskih utakmica za ulazak u Drugu saveznu nogometnu ligu. Unatoč ubrzanim radovima, igralište na gradskom stadionu nije bilo spremno za odigravanje utakmica, pa je NK Uljanik utakmicu s prvakom riječkog podsaveza Orijentom odigrao na igralištu ispred tadašnje Vojno-mašinske škole, današnjeg Rojca, na prostoru nekadašnjeg Exerzierplatza na kojemu su se i šezdesetak godina ranije odigravale prve nogometne utakmice u Puli. Pred 3.000 gledatelja smještenih uz neograđeno igralište i ulice podno Općinskog suda, nakon izvrsnih obrana Orijentovog vratara Rončevića, riječki je klub porazio Uljanik s 1:0.

Razočarani pulski ljubitelji nogometa s malo su nade očekivali uzvratni susret na sušačkoj Krimeji. Trener Fenvesy odlučio je izmijeniti ekipu, pa je na golu devetnaestogodišnjeg Željka Radoševića zamijenio iskusniji Egidio Punis, a u napadu je umjesto Klarića zaigrao Silvano Faraguna. Ulazak novih igrača preporodio je momčad i zahvaljujući dobrim obranama Punisa te dvama zgoditcima Faragune i jednom zgoditku Kirca, Uljanik je uspio pobjedom od 3:0 nadoknaditi poraz u Puli. U nastavku kvalifikacija za ulazak u Drugu saveznu nogometnu ligu Uljanik nije uspio savladati slijedećeg protivnika, Tekstilca iz Zagreba.

Pulski navijači na Krimeji prije odlučujuće utakmice za prvaka Riječke nogometne zone u srpnju 1961. godine: Orijent - Uljanik 1:1

U sezoni 1960/61 zadnje kolo prvenstva Riječke nogometne zone rješavalo je pitanje prvaka utakmicom u kojoj su se u Rijeci sastali Orijent i Uljanik. Budući da je imao bod prednosti, za naslov je Uljaniku bio dovoljan i neodlučan rezultat. Tog je nedjeljnog popodneva bila prava invazija pulskih navijača na Orijentovo igralište na Krimeji. Više od 500 navijača iz Pule doputovalo je u Rijeku da pomogne Uljaniku u osvajanju naslova prvaka koji je vodio u kvalifikacije za 2. saveznu ligu. Unatoč premoći i stalnim napadima Orijenta, Uljanik je uspio sačuvati neodlučan rezultat i osvojiti naslov prvaka. Na posljednji zvižduk suca pulski su navijači uletjeli u igralište te trenera Ozrena Nedoklana i igrače na ramenima odnijeli do svlačionice. Nakon neuspjeha u kvalifikacijama s mariborskim Branikom, prvog dana kolovoza 1961. spajanjem NK Pule i NK Uljanika osnovana je NK Istra.

Za osvajanje prvog mjesta u prvenstvu riječke nogometne zone u sezoni 1961/62, još je jednom Orijent bio najveća prepreka pulskim nogometašima. Pobjednika prvenstva odlučivala je njihova međusobna utakmica na Krimeji. Pred 4000 gledatelja među kojima se nalazilo nekoliko stotina pulskih navijača predvođenih 82. godišnjim barba Tonijem Zorzettijem, Istra je nakon golova Stojanovića i Bezjaka pobijedila 2:0 i osvojila prvo mjesto koje je vodilo u kvalifikacije u kojima su pulski nogometaši nakon utakmica sa Zadrom konačno izborili drugoligaški status.

Posljednji susret završio remijem na Krimeji

Posljednju međusobnu natjecateljsku utakmicu najbolji pulski klub je s Orijentom odigrao 4. svibnja 1997. na Krimeji. Zanimljivo je prisjetiti se sastava obaju ekipa u njihovom posljednjem međusobnom prvenstvenom susretu.

Za NK Istru, koju je vodio Riječanin Ivan Šangulin, nastupili su: Mrčela, Raković, Alempić, Dronca, Resan, Jozipović, Vidaić, Kljajić, Fatorić, Jupi, Nikčević.

Za NK Orijent, koji je vodio Ilija Lončarević, nastupili su: Talajić, Ocelli, Rodin, Škopljanac, Lasić, Živković, Deluka, Vodopija, Đolonga, Filipović, Dželalija.

Utakmica je pogocima Ilije Kljajića i Davora Dželalije završila neodlučnim rezultatom 1:1, a na kraju prvenstva 1996/97 zbog mjesta na prvenstvenoj ljestvici, (od šesnaest ekipa Orijent je bio na četrnaestom, a Istra na petnaestom mjestu) obje ekipe su napustile prvoligaško društvo.

Povezane vijesti

• TRENER ISTRE 1961 IVAN PRELEC: "Blagojević i Rafa Paez su za nas VELIKI DOBITAK"
• Ivan Prelec, trener zeleno-žutih, uoči gostovanja u Zaprešiću: "Današnja utakmica neće presuditi prvenstvo, ali će ga bitno usmjeriti"
• PULJANI NA KORAK DO POTVRDE PRVOLIGAŠKOG STATUSA U prvoj kvalifikacijskoj utakmici ISTRA 1961 POBIJEDILA ORIJENT 1919 3:0