Ne opterećuje se nagađanjima - Petar Bosančić (Vlado KOS/CROPIX)
Kad smo u nedavnom razgovoru za naš list priupitali Ivana Preleca, trenera Istre 1961, uspijevaju li njegovi puleni provesti u djelo plan i program za individualni rad koji im šalju iz kluba, odgovorio nam je potvrdno. No, pritom je izdvojio Petra Bosančića kao jednog od igrača kojeg mjere, donesene od strane Stožera civilne zaštite, malo ometaju da u njegovom Solinu odradi sve što je zacrtano.
- Kad sam se vratio doma, dok još uvijek na snazi nisu bile ove mjere i nije mi trebala propusnica za put do Splita, odlazio sam trčati po Marjanu i nije bilo problema u odrađivanju programa kojeg sam dobivao od kluba. No, onda se Marjan zatvorio, što je bio i razlog da u Hajduku krenu s treninzima na Poljudu, jer igrači jednostavno nisu više imali gdje trčati. Istina, postoje još neka šetališta u Splitu gdje bi se trkačke dionice mogle odraditi, ali to u cijeloj ovoj situaciji ne bi baš bilo zgodno, a usto je negdje i zabranjeno, pa im je preostao jedino stadion. Dobili su svoje satnice, dolaze po dvojica i jedan trči na glavnom terenu, a drugi na pomoćnom, sve pod nadzorom pomoćnih trenera, rekao je Petar Bosančić.
I dok su igrači splitskog prvoligaša utočište pronašli na Poljudu, Bosančić je bio primoran na improvizaciju.
- U Solinu mi je poprilično nezgodno odrađivati trkačke dionice, jer nema ovdje kod mene baš nekih šetnica, a usto je sve uzbrdo-nizbrdo. Uspio sam ipak nekako pronaći jedno mjesto, ali onda je Solin postao žarište epidemije u ovom kraju, razbolio nam se i gradonačelnik te nekolicina njegovih suradnika, mjere su dodatno postrožene i uvedene su nove zabrane, pa tako niti ja više nisam mogao tamo trčati. I dalje su ovdje pooštrene kontrole, ali srećom, našao sam neku šumu gdje nema nikoga, pa sada u njoj trčim, otkrio nam je Bosančić. - Što se tiče ostatka treninga, njega bez problema odrađujem u stanu. Imam par rekvizita koji mi pomažu pri vježbanju i uspijem ispuniti sve zadatke.