Nekada smo gledali veterane i nadali se da ćemo i mi u njihovim godinama i dalje igrati, a danas smo deset-petnaest godina stariji od njih tada. Naša se ekipa malo promijenila od tad, nas 4-5 je tu od samih početaka, ostali jednostavno više nisu u stanju igrati, pa dolaze gledati, govori Davor Galić. Njihov najmlađi igrač, naime, ima pedeset godina, a najstariji čak 67

Kada bi u kakvoj u olinjaloj knjizi bili zapisani najveći uspjesi veteranskih ekipa u Hrvatskoj, zlatnim bi se slovima isticalo ime "Uljanik Orfej". Osim što su tokom godina sakupili bezbroj pehara i medalja, oni su vječni miljenici publike, posebno one koja ih svake godine u prosincu na turniru "Moja ulica moja ekipa" ispraća gromoglasnim pljeskom. Ono što najviše krasi igrače ove igrače, dašak nogometne romantike, ističe se u njihovim datumima rođenja. Njihov najmlađi igrač, naime, ima pedeset godina, a najstariji čak 67. Premda su na veteranskim turnirima i po dvadeset godina stariji od svojih suparnika, na svakoj će utakmici, uz moguća koljena i zglobove, obavezno pustiti i srce.

Sveti termin

Plod je to velikog zajedništva u ekipi, začinjenog ljubavlju prema nogometu i u godinama kada je teško ujutro ustati iz kreveta, a kamoli odigrati "termin" od sat vremena. No oni se za taj termin, koji se održava svakog utorka i četvrtka na popularnom "gumenom" terenu na Verudi, okupljaju već ravno trideset godina.

Nalazim se s dvojicom igrača ekipe, Davorom Galićem i Jadrankom Tomišićem, članovima ekipe od samih početaka. Sve je, kažu, počelo već davne 1989. kada su sudjelovali na igrama "Jadranbrod", koje su okupljale malonogometne ekipe raznih brodogradilišta u Jugoslaviji. Tako je, govori nam Dalić, i započeo njihov ustaljeni termin na Uljanikovom stadionu. U trideset bi godina mogao na prste nabrojati koliko se puta termin nije održao.

- Na "gumenom" je utorkom i četvrtkom bila rekreacija za nekoliko ekipa, uključujući i nas. Drugi se sve češće nisu mogli skupiti, pomalo su odustajali, a mi smo nastavili. Sljedeće godine, 1990., službeno smo zaigrali pod imenom "Uljanik Orfej". Nekada smo gledali veterane i nadali se da ćemo i mi u njihovim godinama i dalje igrati, a danas smo deset-petnaest godina stariji od njih tada. Naša se ekipa malo promijenila od tad, nas 4-5 je tu od samih početaka, ostali jednostavno više nisu u stanju igrati, pa dolaze gledati. I oni su s nama svaki put, to je sveti termin koji se ne propušta. To znaju i naše žene, kroz smijeh poručuje Galić. Uz dodatak "Uspjeh je kada u 56. godini štopaš loptu i točno je dodaš!"

Uljanik Orfej je ekipa u pravom smislu te riječi, u tolikoj mjeri da organizacijski podsjećaju na zadrugu. Svaki član ekipe mjesečno u kolektivnu "kasu" uplaćuje pedesetak kuna, a taj se novac, povrh plaćanja međunarodnih turnira, koristi i kako bi se pomoglo članovima koji s vremena na vrijeme imaju financijskih poteškoća.

- Bolje uplatiti pedeset kuna i igrati, nego igrati za pedeset kuna, govori Tomišić. Svoj termin na "gumenom" nipošto ne izrabljuju; plod je to dobre i dugogodišnje suradnje sa NK Uljanikom i legendarnim Miletom Koljančićem.

- NK Uljanik nam je dosta pomogao, a pomažemo i mi njima. Velika većina nas je u mladosti i igrala za taj klub. S pokojnim Miletom smo imali verbalni dogovor koji traje i dan danas. U zamjenu za termin, na utakmicama NK Uljanika često volontiramo kao redari, a kad zatreba popravljamo i reflektore, budući da u ekipi imamo i nekoliko električara. Današnji tajnik NK Uljanik je Dragan Stokić, jedan od naših osnivača, koji je našu ekipu "vukao" punih dvadeset godina, da bi se desetak godina unazad posvetio poslu koji i danas radi, napominje Tomišić.

Orfejci kao vino

Čuda se, kaže nam Galić, mogu napraviti s pedesetak kuna mjesečno.

- Ne možeš spasiti gladne u Africi, ali može se konkretno pomoći. Znamo se počastiti i otići na neki izlet, ali i pomoći onima kojima je potrebno. Nekoliko je naših članova radilo u Uljaniku, pa smo bili tu za njih kada je bila stiska. Jedan od njih nije više imao zdravstveno osiguranje, a baš je tada doživio neku ozljedu. Pogodila nas je smrt jednog našeg člana, Draženka Buršića- Bukija, pa smo i tu pomogli, a svake godine organiziramo i memorijalni turnir njemu u čast, tradicija koju nismo prekinuli unatoč koroni. Mislimo i na naš NK Uljanik. Jednom smo prilikom sakupili tisuću kuna kako bi klincima na gostovanjima kupili panin i sok, prepričava nam Galić.

Medalje i odličja s raznih turnira ne izostaju, kako regularnih tako i veteranskih. Osim Uljanik Orfeja, predstavljali su i pulski UHBDR (Udrugu hrvatskih branitelja Domovinskog rata) po cijeloj Hrvatskoj. U vitrinama imaju tri prva mjesta iz gradskih liga, tri iz liga djelatnika i tri iz veteranske lige. Posebno im je draga sezona u kojoj se u gradskoj ligi natjecalo danas nezamislivih 25 ekipa, a ekipa "Uljanik Orfeja" je nakon regularnog djela prvenstva i dodatnog doigravanja ligu osvojila bez poraza. Da su Orfejci kao vino dokazuje kategorija +40, u kojoj su prvaci bili čak pet puta. Blješte i odličja Eurofestivala sportske rekreacije, turnira koji je pod okriljem Olimpijskog saveza i koji je smatran europskom i svjetskom perjanicom veteranskog sporta. Prvo mjesto na Europskom prvenstvu u Poreču 2001. godine, srebro iz Rovinja 2009. godine, peto mjesto u Pragu 2013. godine i četvrto u talijanskom Riccioneu 2015. Zanimljiva je jedna anegdota iz 2016. kada su na isti turnir otišli u Palma de Mallorcu.

- Mi smo se prijavili za kategoriju preko 40 godina. Sjećam se da nismo uzeli Stošića jer je tada imao 39 godina. Kao, da bezveze ne riskiramo. Došli smo tamo, a nitko nije kužio tko smo, ni što smo. Nitko nije pričao engleski, jedva smo shvatili gdje igramo. Na teren su uz nas izašli mladići od dvadesetak godina, mislili smo da je došlo do nekakve greške. Kasnije smo shvatili da nas jednostavno nisu uvrstili u kategoriju veterana. Još smo ih i dobro namučili, vodili smo 2:1, a oni su na kraju osvojili turnir. Da bi stvar bila gora, zbog nekog ludog pravila nam nisu dopuštali da radimo zamjene, kroz smijeh poručuje Galić.

Najbitnije je da nakon svake tekme bude pive

Dugogodišnja aktivnost "Uljanik Orfeja" je prvenstveno plod zajedništva ekipe u kojoj su svi prijatelji, a tek onda suigrači. Ipak, sportska kompetitivnost i želja za nogometom ne izostaju ni u sedmom desetljeću života, a dokazuje to i njihovo aktivno igranje za veterane NK Banjola. Naravno, svoju ulogu tu igra i kašeta bire nakon tekme.

- Sad smo već gerijatrija, na veteranskim turnirima, uključujući "Ulicu" i "Kutiju šibica", budemo po 15-20 godina stariji od drugih. Ali ne odustajemo. Teško je naći ljude koji se u našim godinama bave sportom. Neki malo polude pa odu u triatlon, a mi se držimo nogometa. Društvo se održalo, pa smo se održali i mi. Najbitnije je da nakon svake tekme bude pive, za koju su zaduženi ovi mlađi, pedesetogodišnjaci, kroz smijeh zaključuje Galić.

Povezane vijesti

• OZLJEDE ODNIJELE NASLOV Cetina: Bio sam gotovo siguran da ćemo biti jesenski prvaci
• Puljani drugi put u tri dana nadjačali bivšeg prvoligaša Jesenje: FUTSAL PULA I DALJE STOPOSTOTNA U SEZONI
• Puljani nastavili svoj pobjednički hod na drugoligaškom zapadu: TRIJUMFOM NAD LOŠINJEM ODRŽAN STOPOSTOTNI UČINAK U SEZONI