Hrvatski Austrijanac jedan od igrača pulskog prvoligaša. DARIO MAREŠIĆ: Sve je puno lakše kad imaš trenerovo povjerenje

Dario Marešić (Foto NKistra.com)

Premda se i dalje nalaze na začelju prvenstvene ljestvice, predstave što su ih u posljednje dvije utakmice pružili nogometaši Istre 1961 ulijevaju nadu njihovim navijačima kako ova sezona neće donijeti još jednu grčevitu borba za ostankom u prvoligaškom društvu. Nakon osam primljenih pogodaka u tri uvodna kola, u posljednjih 180 minuta "zeleno-žuti" su svoju mrežu uspjeli sačuvati netaknutom, pa im je i jedan postignuti pogodak bio dovoljan da dotad prazni konto "podebljaju" s četiri boda. Tri su upisali na "Drosini" u srazu s Osijekom, dok su jednog donijeli s uvijek "vrućeg" gostovanja na Šubićevcu.

- Susrele su se dvije momčadi koje su na sličnom nivou i bila je to borba od prve minute, a usto je teren bio stvarno loš. Znali smo da su Šibenčani čvrsti, defanzivno dobri i jako opasni u tranziciji te da ne smijemo bez veze gubiti loptu. Na žalost, baš se to meni dogodilo na samom početku utakmice i ta šansa koja je došla kao plod moje greške bilo je sve od njih tijekom tih 90 minuta te mislim da smo po prikazanom zaslužili da pobijedimo ovu utakmicu, rekao je Dario Marešić, stoper Istre 1961. - Da je samo jedna od one dvije lopte u završnici išla u okvir njihovog gola, to bi bio pogodak jer je domaći golman samo gledao hoće li ući ili ne. Uz malo više sreće stigli bismo do pobjede, premda je bod u gostima uvijek dobar, kao i činjenica da drugu utakmicu za redom nismo primili pogodak. Pokazuje to da smo na pravom putu i samo ovako trebamo nastaviti dalje.

Greška koju je napravio nije Marešića izbacila iz željenog ritma, u čemu je zacijelo pomogao i stav kojeg u takvim situacijama zauzme trener Gonzalo Garcia.

- Najgore što kao igrač možeš napraviti je da razmišljaš o akciji koja je prošla. Ako to uradiš, ići ćeš iz greške u grešku te čak i da smo tom prilikom primili pogodak, ja bih sve maknuo u stranu i nastavio igrati. Greške su tu da se na njima učimo i da ih ispravljamo te nije bilo potrebe da nakon te akcije budem nervozan, ne tražim više loptu i bojim se nešto odigrati. Radio sam dosta grešaka u svojoj karijeri, no i najbolji igrači na svijetu griješe te nema razloga da si to zamjeram, svjestan je Marešić. - Meni i mojim suigračima u takvim situacijama puno znači to što imamo trenerovo povjerenje, jer kad znaš da nije smak svijeta ako pogriješiš, onda automatski i manje griješiš. Ako tijekom igre razmišljaš o reakciji s klupe nakon jedne krivo odigrane lopte, onda ćeš griješiti još više, dok smo ovako mirniji, pa samim tim i koncentriraniji i fokusiraniji. Vidi se to i na terenu, jer igramo jako riskantno, ali ne može nam nitko reći da na svakoj utakmici napravimo tri-četiri greške kojima protivnika gurnemo u "mrtvu" šansu.

Nakon dva poništena pogotka protiv Osijeka, i u srazu sa Šibenčanima VAR je Puljanima jednom uskratio veselje.

- Iskreno, za vrijeme utakmice mi se činilo da je bio čisti ofsajd i nisam previše očekivao od te provjere, ali kako se ona oduljila na nekoliko minuta, javila se mala nada. Kad smo poslije utakmice pogledali snimku i tu liniju koju su vukli u VAR sobi, vidjeli smo da je bilo na knap, istaknuo je Marešić. - Dok nije bilo VAR-a, kad bi zabio pogodak prvo što bi igrač napravio bilo je da pogleda pomoćnog suca i ako on ne podigne zastavicu, slavlje može krenuti. Sada digao on ili ne, moraš čekati da se to provjeri i cijela ta situacija zna biti malo čudna, jer ne znaš da li da se raduješ ili ne, ali tako vam je to i s time se moramo pomiriti. Bez obzira što onaj koji sudjeluje u akciji ima osjećaj da li je to bilo blizu nedozvoljene pozicije ili ne, nikad ne možeš biti siguran.

Provjeravao je VAR i potencijalni kazneni udarac za domaćina u 65. minuti, ali to je trajalo puno kraće.

- Vidio sam u toj akciji Hujberovu i Delićevu nogu i neki kontakt je postojao, ali po meni je to bilo premalo za penal. Ovo je ipak seniorski nogomet i kad bi se za svaki takav kontakt pokazivalo na "bijelu točku", bilo bi 15 penala po utakmici. Sudac je bio blizu i odmah je rekao da je vidio kontakt, ali da to nije dovoljno za najstrožu kaznu, a i sam Delić je poslije priznao da ga je Hujber tek lagano udario, otkrio nam je Marešić, koji je nakon pet odrađenih kola jedan od tek trojice igrača Istre 1961, uz Majkića i Hujbera, s maksimalnih 450 minuta u nogama. - Premda nisam imao problema s ozljedama, zadnje tri godine nisu mi bile dobre što se tiče minutaže i ovdje sam došao s ciljem da igram što je moguće više, ako može i svaku utakmicu u sezoni. Od prvog dana dajem na svakom treningu i svakoj utakmici sto posto od sebe s ciljem da iz dana u dan budem sve bolji i bolji, jer sam svjestan da ću jedino tako, i ako me ozljede zaobiđu, imati željenu minutažu u nogama. Zasad sve ide po planu i nadam se da ću tako i nastaviti.

Marešić ne bi imao ništa protiv ni da se na klupskom planu nastave predstave i rezultati kakvi "zeleno-žute" prate u dva posljednja kola.

- Čim sam došao ovdje vidio sam da u momčadi ima kvalitete, ali problem je predstavljala činjenica što bi skoro svaki dan neki igrač otišao, a neki drugi došao. U takvoj situaciji teško je bilo svima, kako treneru koji je morao postaviti igru, tako i nama na terenu, jer je dosta novih igrača, puno je mladih i treba pronaći idealnu kombinaciju. Na tom je planu ključna bila utakmica protiv Osijeka, na kojoj smo pokazali da ako svi skupa idemo kao jedan, možemo dobiti svakoga. Puno nam je ona značila za naše samopouzdanje i vidjeli smo da možemo, naglasio je Marešić. - U prva tri kola bili smo nedovoljno agresivni, kao da nas nije bilo na terenu te otud i osam primljenih pogodaka, a onda smo u ove dvije utakmice držali nulu, ali ne na način da smo se grčevito branili i da su nam protivnici stvorili četiri-pet izglednih šansa te nas je samo sreća spasila. Jako se dobro osjećamo na terenu, razumijemo se i sve više izgledamo kao prava momčad.