Trijumfom Bahreina okončano je 26. izdanje Zaljevskog kupa, nogometnog turnira koji je zaživio 1970. godine i na kojem nastupa osam reprezentacija s Arapskog poluotoka. Reprezentacija kojoj je na klupi sjedio sarajevski Puljanin Dragan Talajić u grupi je svladala Saudijsku Arabiju (3:2) i Irak (2:0) te nakon što je osigurala prvo mjesto, izgubila od Jemena (1:2). Uslijedilo je polufinale u kojem je Bahrein nadjačao domaćina Kuvajt (1:0), s deset osvojenih naslova najtrofejniju reprezentaciju ovog turnira, da bi potom u finalu "okrenuo" Oman (2:1).

- Turnir je trajao 15 dana i svaki treći dan su se igrale utakmice koje su bile jedna zahtjevnija od druge te sam protiv Jemena, gdje nam rezultat nije ništa značio, promijenio kompletnu momčad i na teren poslao 11 novih igrača. Izgubili smo tu utakmicu, ali ona nam je bila ključ konačnog trijumfa, jer smo na njoj odmorili startnu postavu - rekao je Dragan Talajić.

- U polufinalu je na stadionu bilo 65 tisuća od ljudi, od čega 60 tisuća domaćih navijača, no Kuvajt nam nije stvorio jednu jedinu priliku. Odigrali smo fantastično i slavili pogotkom Marhoona, nakon čega su svi mislili da će u finalu biti prazan stadion, nešto poput drugog polufinala koje se igralo pred deset tisuća ljudi. No, na kraju se okupilo 57 tisuća gledatelja, od kojih je bilo 50 tisuća Bahreinaca, koji su stvorili nevjerojatnu atmosferu i uspjeli smo nakon 18 godina čekanja napokon svladati Oman.

Uzeli sve nagrade

Bahrein je finale otvorio propušten "mrtvom" prilikom i potom u 17. minuti kapitulirao nakon prekida te je tih 0:1 ostalo do 78. minute, a onda je stvari u svoje noge opet uzeo Marhoon. Iznudio je penal, realizirao ga i potom ubacio loptu koju je protivnički igrač skrenuo u vlastitu mrežu, i sve to u dvije minute.

- Promijenili smo mu poziciju, pronašli najbolje mjesto na terenu i na ovom je turniru "eksplodirao". Prije je Marhoon u reprezentaciji igrao krilnog napadača, lijevo ili desno, ali ja sam smatrao da on mora biti u središnjici, "desetka" oko koje će se sve vrtjeti i koja će non-stop imati loptu u nogama.

Opravdao je povjerenje, bio je najbolji strijelac i proglašen je za najboljeg igrača turnira, a kako nam je i vratar proglašen najboljim, uzeli smo sve što se moglo uzeti - istaknuo je Talajić, koji se u završnici turnira borio sa zdravstvenim problemima, kojima nije pripomoglo kad je četvrti sudac pokazao da će se u finalu igrati devet dodatnih minuta.

- Noć prije utakmice s Kuvajtom proveo sam u bolnici na infuziji, vodio polufinale i potom me narednih dana mučila povišena temperatura koju su mi liječnici spuštali te sam u finalu jedva stajao na nogama. Uspjeli smo u završnici napraviti blic preokret i kad smo pomislili da je sve riješeno, vidjeli da moramo igrati još devet minuta. Trajali su kao vječnost i mislio sam da nikada neće proći, ali sve te muke su se zaboravile kad se podignuo trofej.

Slavilo se te subote, ali prava fešta uslijedila je dan kasnije po povratku u Bahrein.

- Nedjelja je u Bahreinu inače radni dan, ali već u petak ju je kralj proglasio neradnom u čitavoj državi. Stavio nam je time dodatni teret na leđa, ali i pokazao kako vjeruje u nas. Puno nam je to značilo, jer premda prati sport i puno ulaže u njega, ipak je on osoba iznad svega, a doček koji je uslijedio nadmašio je sva naša očekivanja, jer nema tko nije bio na njemu.

Žene i djeca, staro i mlado, nismo mogli niti zamisliti da Bahrein toliko voli nogomet. Na aerodromu nas je čekao princ i potom smo se otvorenim autobusom vozili do nacionalnog stadiona koji je bio pun i na kojem je bio kralj, a onda je uslijedio svečani program koji je trajao dva sata - prisjetio se Talajić.

- Za zemlje arapskog svijeta Zaljevski kup je njihovo Svjetsko prvenstvo te je veliki uspjeh i prestiž osvojiti ga. Domaćin Katar je zvao Zlatka Dalića da preuzme njegovu reprezentaciju, pa onda možete zamisliti koliko se tu ulaže i koliko im ovaj turnir znači.

Pozivi princa

Talajić je s Al-Ittihadom iz Saudijske Arabije osvojio azijsku Ligu prvaka, s Al-Wehdatom iz Jordana u jednoj sezoni stigao do četiri trofeja te bio proglašen najboljim trenerom u Aziji, a sa SC Kuwaitom osvojio Emir kup i odveo ga do finala Azijskog kupa. Nakupilo se uspjeha u njegovoj trenerskoj karijeri koja je bila vezana isključivo uz klubove, dok nije preuzeo Bahrein.

- U Bahrein sam stigao na prinčev poziv, koji me doveo da vodim njegov klub Al-Khaldiyu i tražio je od mene da osvojim Kup kralja, odnosno kup njegovog oca. Kad sam to napravio, ponudio mi je da budem tehnički direktor reprezentacije, što me nije interesiralo jer sam čovjek koji želi biti na terenu i uz njega, ali princ je insistirao te sam na kraju ipak prihvatio poziciju s koje sam mogao vidjeti kako sve to funkcionira.

Nedugo zatim smijenjen je dotadašnji izbornik, Portugalac Sousa i mislio sam da će mene postaviti na njegovo mjesto, no oni su uzeli Španjolca Pizzija, nakon čega sam im se zahvalio i vratio doma. Šest mjeseci kasnije nazvali su me u Pulu, rekli da su Pizziju i njegovom stručnom stožeru isplatili četiri i pol milijuna dolara kako bi raskinuli ugovor te mi ponudili mjesto izbornika. Prihvatio sam, okupio hrvatski stručni stožer te u veljači 2024. godine preuzeo reprezentaciju usred kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, na kojem Bahrein nikad još nije nastupio, no ova generacija bi to mogla ostvariti - naglasio je Talajić.

- Trenutačna situacija u Bahreinu podsjeća me na Hrvatsku 1998. godine, kada u Francuskoj nitko živ nije računao na nas, ali čitava je država stala iza reprezentacije. Takva je sada atmosfera u Bahreinu koji ima samo 700 tisuća stanovnika i ako se plasiramo bili bismo sigurno najmanja zemlja na prvenstvu, a ja vjerujem da to možemo, što bi bio svojevrstan šlag na torti moje trenerske karijere u arapskom svijetu.

Talajić je reprezentaciju preuzeo u drugom krugu azijskih kvalifikacija i izborio treći, u kojem se 18 reprezentacija podijeljenih u tri grupe bori za šest mjesta koja direktno vode na svjetsku smotru.

- Upali smo u "grupu smrti" o čemu svjedoči i činjenica da smo iz najslabijeg "pota" izvukli Indoneziju, čijih 15 igrača igraju u talijanskoj, nizozemskoj i belgijskoj ligi te američkom MLS-u. Nismo mogli dobiti teže protivnike, ali maknemo li Japan koji je neka druga priča te je četiri kola prije kraja praktički osigurao nastup na SP-u, ostale reprezentacije se nalaze unutar jednog boda i bit će neizvjesno do samog kraja - smatra Talajić, koji ne krije da žali za nekim bodovima.

- Dobili smo na startu Australce u gostima i potom smo s njima na domaćem terenu primili gol u prvoj minuti, okrenuli rezultat i onda u 96. kapitulirali za konačnih 2:2. Šteta za ta dva boda, a odlično smo odigrali i u gostujućem remiju sa Saudijskom Arabijom, što je za njih bila prava rezultatska katastrofa te su nakon te utakmice smijenili Roberta Mancinija s pozicije izbornika.

Kvalifikacije završavaju u lipnju i vjerujem da možemo izboriti drugo mjesto, ali ako i ne uspijemo u tome, neće sve biti gotovo jer treća i četvrta reprezentacija iz svake grupe odlaze u četvrti krug. On će dati još dva putnika za SP, dok će trećeplasirana reprezentacija igrati "majstoricu" s predstavnikom Južne Amerike za još jedno mjesto. Dovoljno će biti prilika da izborimo ono što ovdje svi sanjaju.

Probijanje granica

Talajić je već jednom pokazao da David može pobijediti Golijata, a sada se nada reprizi.

- Pred početak Zaljevskog kupa svi su nas gledali kao totalne autsajdere, ali ja sam rekao da se s mojim dečkima ne treba šaliti. Poznajem dobro bahreinske igrače, koji su jako talentirani te vole raditi, slušati i napredovati. Uz veliku pomoć mog stručnog stožera složili smo lijepu momčad, lijepo igramo i lijepo nas je gledati. Stalno probijamo nove granice te sada bez popuštanja idemo do kraja - uvjeren je Talajić, kojeg nećemo tako brzo vidjeti u ovim krajevima.

- Morao sam ostati u Bahreinu, dok su dečki iz stručnog stožera dobili dva tjedna slobodno da "skoče" do Hrvatske, a onda slijedi novo okupljanje i kreću pripreme za nastavak kvalifikacija. Srce me vuče doma i ne znam što bih dao da vidim Pulu, Ližnjan, Medulin, Rovinj i cijelu Istru, ali sve će to morati još malo pričekati.

Bit ću "ludo" sretan ako Istra 1961 izbori Europu

Dragan Talajić je svoju respektabilnu trenersku karijeru u potpunosti izgradio u Aziji, a trenutačno na klupi polovice klubova u HNL-u sjede stranci.

- Bez obzira koliko on bio uspješan, u čovjeku uvijek postoji makar mala želja da te rezultate potvrdi doma. Meni se nije otvorila prilika da preuzmem neki domaći klub, ali hrvatski nogomet već godinama ide toliko prema naprijed i u njemu se radi "strašan" posao da i kad pomislim o tome, samom sebi kažem što ću im ja - sa smiješkom je komentirao Talajić.

- Mala smo zemlja koja prebrzo potroši svoje ljude, odnosno prebrzo damo priliku mladim trenerima i potom im ne damo dovoljno vremena da pokažu znaju li ili ne. Jednostavno, ne stanemo iza trenera kada bi to trebali napraviti i prebrzo ih mijenjamo, a mi smo ipak razvojna zemlja koja stvara igrače za top klubove i hrvatsku reprezentaciju te bi se u klubovima trebao osjetiti "štih" hrvatskih trenera.

Gledam li to iz svoje pozicije, i ja sam stranac ovdje te poštujem odluku svakog kluba, premda mi je žao hrvatskih trenera jer je naša škola jako kvalitetna. S druge strane, bio bih "ludo" sretan da Istra 1961 s povratkom Gonzala Garcije nastavi priču iz njegovog prvog mandata, da se vrati opet onaj zanos, napravi dodatni iskorak te napokon izbori nastup u Europi.

Povezane vijesti

• Bahrein osudio 139 osoba za osnivanje terorističke skupine
• Izrael i Bahrein potpisali sporazum o sigurnosti i suradnji
• obilježit će se 75. godišnjica SP-a