alim Fago Lawal je "požutio" nakon sraza s vratarom Martinom Zlomislićem (Snimio Milivoj Mijošek)
S obzirom na prikazano na travnjaku, nedjeljni dvoboj između Istre 1961 i Rijeke mogao se mirne duše umjesto na "Drosini" igrati u Areni. Domaća momčad postavila se čvrsto, gostujuća je odgovorila na isti način i dobila se borba "na život i smrt" za svaki pedalj terena. Nalik onima koje su se prije dvije tisuće godina odvijale u pulskom amfiteatru.
Svatko malo netko je ležao na travi, u nekim trenucima istovremeno su i više igrača bila u "horizontali" te su, uz glavnog djelitelja pravde koji je sve to nastojao držati pod kontrolom, prekovremeno radili i članovi medicinske službe. Bilo je neopreznih startova, laktova koji su završavali na glavama, a potekla je i krv. Svega je bilo, a najmanje nogometa i želje za nadigravanjem.
- Bio je to klasični susjedski derbi, pun čvrstine, koji je, realno, mogao otići i na jednu i na drugu stranu. Na našu agresivnost Riječani su odgovorili na isti način i to je donijelo utakmicu bez velikih prilika, jer je na obje strane sve bilo blokirano. Po svemu prikazanom, trebala je završiti 0:0 te bismo i mi i oni bili nezadovoljni što je nismo dobili, ali na kraju je doslovno jedini udarac koji je išao u okvir gola presudio pobjednika - rekao je Luka Bogdan, stoper Istre 1961.
- Na terenu sam imao osjećaj da smo dobro blokirali protivnika. Bili smo stalno igrač na igraču i oni nisu imali prostora za izići, niti dubinu. Sve je išlo u dobrom smjeru, a onda je stigao taj polu-faul koji se mogao i ne svirati, isto kao što se svirao, nakon čega smo iz tog slobodnog udarca primili pogodak i nezasluženo izgubili.