Možda je stiglo vrijeme da svi skupa pogledamo istini u oči i prihvatimo realnost hrvatskoga klupskog nogometa u europskim okvirima. Ona nije lijepa, baš kao što sugeriraju rezultati Rijeke, Hajduka i Osijeka u trećim pretkolima Europske i Konferencijske lige, ali svima će nam biti lakše ako se prestanemo zavaravati i živjeti u zabludama utemeljenima na prošlosti i rezultatima hrvatske reprezentacije koji hrane uvjerenje da su hrvatski klubovi u prvom redu iza onih iz Liga petice.

Prihvatimo li stanje stvari kakvo ono uistinu jest, ubuduće ćemo gledati manje ružnih scena poput onih na Poljudu gdje je, nakon minimalnoga poraza od Ružomberoka, bilo pojedinaca koji su se htjeli fizički obračunati s čelnicima Hajduka smještenim u svečanoj loži. Dostupne informacije kažu da su se usijane glave relativno brzo smirile i zaustavile, iako se u jednom trenutku činilo da bi situacija mogla izbjeći kontroli.

Zapravo, bilo bi predivno kada bi svatko od tih nezadovoljnika, kao i onih koji jednako razmatraju ishode utakmica Rijeke i Osijeka, uz nizanje psovki na račun uprava, stručnih stožera i igrača, objasnio zbog čega vjeruje da je klub za koji navija barem za klasu bolji od Ružomberoka, Zire i Elfsborga. Europski dosezi iz ne tako davne prošlosti, u toj priči sigurno ne predstavljaju neki jaki argument.

Naime, svi se vrlo često ponašamo kao da su hrvatski klubovi česti sudionici skupina UEFA-inih natjecanja, barem osmina finala. Razlog za to predstavlja selektivna memorija, odnosno tendencija da, kako bi to rekla Gabi Novak u svojoj pjesmi, pamtimo samo sretne dane. Tako je, na primjer, svakom navijaču Hajduka u glavi četvrtfinale Lige prvaka otprije trideset godina, začinjeno nostalgičnim pričama o europskim četvrtfinalima i polufinalima iz vremena kada je postojala Jugoslavija.

Frustracija

Zbog toga smatraju da bi njihov klub morao biti respektabilan čimbenik u europskim natjecanjima, a pritom zaboravljaju rezultate iz bliže prošlosti i ispadanja od klubova za koje nitko od nas nije ni znao da postoje, dok ih ždrijeb nije spojio s Hajdukom. Ustvari, upravo u tome i jest poanta priče za Hajduk i Osijek, ali i Rijeku, bez obzira na to što ju je sustav natjecanja nakon ispadanja od Elfsborga preusmjerio iz kvalifikacija Europske lige u kvalifikacije Konferencijske lige.

Jednostavno, ako se takav ishod dogodi jednom ili dva puta u deset dvoboja na međunarodnoj sceni, onda možemo razgovarati o anomaliji koja izaziva ljutnju i frustraciju. Međutim, potpuno je druga priča kada ispadanja uredno stižu u sučeljavanjima sa suparnicima iz zemalja koje bahato smatramo nogometnom egzotikom, zato što je hrvatska reprezentacija osjetno uspješnija od njihove. U tom slučaju samo možemo razgovarati o pravilu, odnosno realnosti.

Nije tajna da je aktualni UEFA-in koeficijent hrvatskog klupskog nogometa solidan ponajprije zahvaljujući Dinamovim dosezima u zadnjih petnaestak godina te povremenim bljeskovima Rijeke. Modri su napravili kiks samo u sezoni 2017./18., kada ih je iz kvalifikacija Europske lige izbacio albanski Skenderbeu. No, tu nije sve crno ili bijelo. Naime, Dinamo je imao solidan broj neuspjeha u kvalifikacijama, ali je curio iz kvalifikacija Lige prvaka u Europsku ligu i ostajao na međunarodnoj pozornici. Primjerice, prošle sezone je na taj način stigao do Konferencijske lige, gdje je Sergej Jakirović stavio svoj trenerski potpis pod poraz od Ballkanija s Kosova.

Zabluda

A to nas dovodi do još jedne točke koja pokazuje da svi zajedno živimo u zabludi kada mislimo da hrvatski klupski nogomet predstavlja bitan čimbenik u europskim natjecanjima. Naime, UEFA je uvela Konferencijsku ligu prije tri godine, u sezoni 2021./22. Tada su se do faze natjecanja po skupinama probile momčadi iz zemalja poput Armenije, Azerbajdžana, Estonije, Finske, Gibraltara, Kazahstana, Slovačke i Slovenije. Hrvatskih klubova nije bilo u toj priči.

Dvanaest mjeseci kasnije na popis zemalja čije su momčadi osjetile čari natjecanja po skupinama Konferencijske lige upisali su se Kosovo, Latvija, Lihtenštajn, Litva i Republika Irska, a lani su se tu pojavili Island i Farski Otoci. Naravno, dosta njih je curilo iz kvalifikacija Lige prvaka, kroz kvalifikacije Europske lige, baš kao i Dinamo prošle sezone. Modri su, nije naodmet podsjetiti, jedini hrvatski klub koji je dosad nastupio u nekoj od skupina Konferencijske lige.

Prema tome, najsvježija ispadanja Hajduka i Osijeka nikako ne mogu biti ugurana pod definiciju kiksa jer su to bili dvoboji u kojima su oba suparnika ušla sa solidnim izgledima za prolaz, bez obzira na njihova imena. Što prije prihvatimo tu grubu činjenicu, prije ćemo možda jednoga dana doći do razdoblja u kojem hrvatskih klubovi doista više neće biti prolaznici u Europi.

Povezane vijesti

• Kup Hrvatske: Prošli Hajduk, Rijeka i Lokomotiva
• Hajduk i Slaven Belupo u polufinalu Kupa Hrvatske
• EL: Tri hrvatska kluba u 3. pretkolu