Ovo su najveći razlozi podbačaja Vatrenih u Njemačkoj, Zlatko Dalić počinio je grešku iz prošlosti

(Snimio Vedarn Karuza / Novi list)

Jedna velika, najveća generacija je na odlasku, a njezin posljednji ples nije završio onako kako su svi željeli. Zapravo, ovaj EURO nas pomalo podsjeća na SP 2002. u Japanu i Južnoj Koreji, kada je na sličan način sa scene sišla ona prva naša »zlatna generacija«. Tadašnji izbornik Mirko Jozić na Daleki istok poveo je mješavinu brončanih iz Francuske, koji su već bili u poznim godinama, i novog nadolazećeg igračkog vala. Nije završilo dobro. Danas, 22 godine poslije, Zlatko Dalić pokušao je sličnim miksom razbiti prokletstvo nastupa na Europskim prvenstvima. I opet nije završilo dobro.

U biti, završilo je onako kako se obično završava kada reprezentaciju na velika natjecanja ispraćamo s napumpanim očekivanjima – obično podbacimo. U Rusiju i Katar otišlo se u tišini, bez velikih najava, jer su prethodile ili muke u kvalifikacijama ili neuvjerljiv nastup na EURO-u 2021. U Njemačku smo došli nakon bronce u Kataru i finala Lige nacija, ali nismo bili pravi tamo gdje je bilo najpotrebnije – na terenu. Netko će za ispadanje u grupnoj fazi okriviti zlu sreću i dva pogotka primljena u doslovce posljednjim sekundama utakmica protiv Albanije i Italije, drugi će se ljutiti na nizozemskog suca Dannyja Makkellija, treći na izbornika Zlatka Dalića jer je ostao vjeran sebi i svojim idejama, četvrti zbog prestare momčadi…

Detalji

Mogli bismo nabrajati do sutra, ali kada se glave ohlade, shvatit ćemo da su događaji iz Njemačke bili čista – realnost. Na velikim natjecanjima uvijek odlučuju detalji jer se igra naglašeni natjecateljski nogomet, u kojem je rijetko koja reprezentacija spremna preuzeti više rizika od potrebnog. U takvim okolnostima sudbina i sreća ti nekad budu naklonjeni, a nekad baš i ne. Hrvatskoj su u proteklom razdoblju itekako bili skloni. Pogledajte samo put po svjetskim prvenstvima. Gotovo u svim utakmicama eliminacijske faze Hrvatska je bila u rezultatskom zaostatku pa se iz njega uspješno vraćala (to nije bio slučaj samo protiv Japana u Kataru). Često se hodalo po rubu litice, pa su Vatreni jednom u nju morali upasti. Dogodilo se sada jer su dvaput gubili pobjedu duboko u sudačkoj nadoknadi.

Ipak, najveći problem bila je porozna obrana. Pri tome ne mislimo samo na zadnji red, nego i na defenzivu cijele momčadi. Osvojena su dva boda, primljeno je šest pogodaka, čime je izjednačen najslabiji nastup na velikim natjecanjima. Isto se dogodilo u Protugalu 2004., a i ishod je bio isti – put kući nakon grupne faze. Istina, nakon remija s Italijom ostala je nekakva klimava teorija o prolasku s dva boda, ali ona je bila više želja negoli objektivnost. Iz svega se može izvući samo jedan zaključak – Hrvatska je u Njemačku stigla s previše nesavršenosti, što je platila ispadanjem, koje ne treba doživljavati kao nacionalnu katastrofu. Dogodilo se, događalo se i događat će se. Zato ovo ljeto ne treba provesti roneći suze i tražeći krivce za neuspjeh ispod svakog kamena, nego treba napraviti pravu strategiju za budućnost.

Izbornik Zlatko Dalić ostao je dosljedan sebi. Netko će u tome vidjeti tvrdoglavost, ali logično je bilo njegovo povjerenje u ljude koji su nam donijeli toliko radosti. Vjerojatno se moglo poraditi na samom načinu igre, momčad osvježiti nekim mlađim snagma, ali uvijek je lako nakon bitke biti general. Duboko analizirati nešto što se više ne može promijeniti jednostavno nema smisla. No, u genima hrvatskog čovjeka je nestrpljivost i vječno nezadovoljstvo. Ludo slavimo trijumfe, ali ih brzo i zaboravljamo jer želimo još. Možda je u tome tajna nevjerojatnih uspjeha koje Vatreni postižu, ali i strašnog pritiska pod kojim žive izbornici. Zato se poteže pitanje Dalićeve budućnosti na klupi reprezentacije.

Odgovornost

– Znam svoj put, znam da radim ispravno i pošteno, časno. I da je ovo moja odgovornost. Potpuno preuzimam odgovornost, ovo je moj neuspjeh. Sa suradnicima određujem taktiku i igrače, odgovornost je samo moja. Ništa me neće pokolebati, neću tražiti alibije. Nakon puno uspjeha, došao je neuspjeh. Znao sam se nositi s uspjesima, tako ću se boriti i s neuspjehom. Bit ću čvrst i ustrajan, nije vrijeme da razmišljam što i kako dalje. Ovo je rezultat koji dođe, a iz toga treba izići jači – smatra Zlatko Dalić, izbornik hrvatske reprezentacije.

Nije dao jasan odgovor o svojoj budućnosti, ali je zato ponudio razmišljanje o njoj. Vjerojatno je i uoči EURO-a bio svjestan nedostataka koje ima reprezentacija, prije svega u balansu igračkog kadra. Previše je igrača sa sličnim karakteristikama, zbog čega Hrvatska nema napadačku raznovrsnost. Zato će od jeseni trebati stvarati novu reprezentaciju.

Treba krenuti od obrane, koju se mora standardizirati, možda će trebati pronaći dosta toga novog, uključujući i vođu ako se senatori odluče povući. No, ne treba raditi paniku jer igrački potencijal itekako postoji. Opet, ne treba se zavaravati, jer to neće biti nimalo lako putovanje.

Ostaje vidjeti s kim ćemo na njega krenuti, a najvažnija odluka bit će tko će nas na njemu voditi. Zlatko Dalić koji je, kako god na njega gledali, najuspješniji izbornik u povijesti Hrvatske.