TOPNIČKI DNEVNICI Granatiranje pandemijske zbilje

Ovaj put radi se o Marjanovićevim razmišljanjima tijekom dva mjeseca, od 13. ožujka do 13. svibnja. Autor nije svoje tekstove stavljao direktno na papir nego ih je pisao na mobitelu i na početku kaže: "Vjerujem da je ovo prva knjiga napisana na ovaj način, ako ne na svijetu, onda barem na Balkanu"

Nakon "Vrajže makine" i "Života s idi(j)otima", te "Ukrudbenih pojebnica" koje su nastale u koautorstvu Diegom Bosuscom Pticom, Nenad Marjanović Dr. Fric objavio je "Topničke dnevnike" koji su podnaslovljeni "PUNK (Pula nakon korone)".

Posveta zaboravljenim Uljanikovcima

Ovaj put radi se o tekstovima, Marjanovićevim razmišljanjima tijekom dva mjeseca, od 13. ožujka do 13. svibnja. Marjanović nije svoje tekstove stavljao direktno na papir nego ih je pisao na mobitelu i na početku kaže: "Vjerujem da je ovo prva knjiga napisana na ovaj način, ako ne na svijetu, onda barem na Balkanu". Kako se knjiga zove "Topnički dnevnici" tako ovo i jesu zapisi iz svakodnevnog života kojima su pridruženi tekstovi Ernesta Marinkovića, Ognjena Tvrtkovića, Vladimira Stakića, dr. sc. Nikole Biliškova, Predraga Ličine i Željka Čačije. Tu su između ostalog i kratki izvaci iz intervjua koji je s Fricom prošle godine radio Zoran Stajčić za portal Ravno do dna te još poneki literarni dodaci.

"Knjigu posvećujem zaboravljenim Uljanikovcima koji su ostavili svoje zdravlje na pulskim navozima i preživjeli sve države koje su nastajale i nestajale, osim ove aktualne, piše u uvodu Marjanović koji je također nekada radio u ovom brodogradilištu.

Dakako, Marjanović odnosno dr. Fric i danas je najpoznatiji kao basist legendarnih KUD Idijota, a zadnjih godina vodi portal Regional Express te s Pticom u svom stilu protresa aktualne događaje u "Sistematskom pregledu" na lokalnoj televiziji.

Jedina meta običan, mali čovjek

"Topnički dnevnici" referira se na naslov koji se nekada često spominjao u medijima, a Marjanoviću se pokazao prikladan da pod njim obuhvati i ponudi kako kaže u uvodu "originalnu verziju svih prekomjernih i neselektivnih granatiranja koja traju od raspada Jugoslavije i do danas nisu utihnula, a čitavo to vrijeme njihova jedina meta koju temeljito i bespoštedno rešetaju jedan je običan, mali čovjek."

Dr. Fric piše o svim stvarima koje su ga formirale, a koje ga i danas formiraju i u ovom pandemijskom vremenu inspiriraju, tako da na pitanje u koji žanr spada knjiga, Fric odgovara punk rock. Osim glazbom, bavi se on u ovoj knjizi politikom i nogometom i raznim drugim više ili manje bitnim stvarima koje mu dođu na pamet, poput dobrog ručka koji je pojeo. Često mu je u središtu interesa Pula i ono što se ovdje događalo za vrijeme prva dva mjeseca pandemije, no ide on od lokalnih do globalnih i nacionalnih tema. Korona ga ne muči samo kao virus koji se širi među ljudima, nego ga iritira što bi ona "mogla svakog neuspješnog lika, frika, umjetnika, čobana i poljoprivrednika opravdati za neuspjeh".

Fric 5. svibnja podsjeća na dvije obljetnice, jedna je 40 godina i jedan dan od smrti Josipa Broza Tita, o kojem piše na prethodnim stranicama, a druga je godina dana od objavljivanja "Moga života s idi(j)otima". Ni u ovoj knjizi ne krzma se on pisati o Idijotima i ljudima s kojima je u to vrijeme svirao, poput Saleta Verude. Nije zaboravio ni Dan grada Pule. "KUD Idijoti niti u jednom drugom ambijentu ne bi bili to što jesu da nisu bili dio Pule", kaže Fric koji gradu na kraju posvećuje, u cijelosti, stihove pjesme "Addio Pola", koju je za Francija Blaškovića napisao Daniel Načinović.

Posebno je zanimljiv zapis od 14. travnja u kojem ukratko piše o "kulturi koja se trudi na sve načine opstati i biti aktivna", te konstatira da su "mnogi kulturnjaci istinski zaslužili čestitke i divljenje". Podsjeća da je filmski festival samo jednom bio odgođen, no danas, s odmakom od više od tri mjeseca ni dalje nismo sigurni da će to biti i jedino odgađanje u povijesti ove manifestacije. Dan kasnije opisuje kao "jedan od onih dana koje je teško pamtiti po nečemu specifičnom".

Ipak, dan po dan, zapis po zapis i nastala je knjiga od 270 stranica koja završava s "Nastavlja se..."

Knjigu su objavili Ujedinjeni nakladnici, urednici su Željka Vuković Žvu koja je i lektorica te Diego Bosusco Ptica koji je dizajnirao i naslovnicu, dok je fotografije s Fricom u dvorištu Povijesnog i pomorskog muzeja Istre snimio Manuel Angelini.