Tena Štivičić predstavila ukoričeno izdanje drame "64"

(Hina/EPA)

Nagrađivana hrvatska dramatičarka s londonskom adresom Tena Štivičić predstavila je u ponedjeljak u Zagrebu ukoričeno izdanje svoje drame "64" praizvedene 2021. u beogradskom kazalištu Atelje 212, te iste godine premijerno postavljene u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu.

Upravo je u zagrebačkome HNK-u održana promocija ovoga izdanja, objavljenog pod egidom nakladničke kuće Hena com. Stvaralaštvo najizvođenije i najprevođenije suvremene hrvatske dramske autorice i njezinu dramu "64" predstavio je u foajeu HNK-a ravnatelj Drame toga kazališta Ivica Buljan, koji je tu postavio njezin tekst "Tri zime".

Kazao je kako je Štivičić svojim dramama u hrvatski teatar uvela teme svakodnevnice, "ali ne one koja bi pretendirala na dokumentarnost, niti u smislu da bi ulica preuzela jezik teatra", te svojim prepoznatljivim jezikom ostvarila svjetski prodor kojim je utrla put drugim hrvatskim autorima.

U drami "64" Štivičić razotkriva intimu suvremenog bračnog para opterećenog očekivanjima, vlastitim, uzajamnim, ali i onima koje im nameće društvo. Oni preispituju svoje uloge u partnerskim i obiteljskim odnosima, s naglaskom na pitanje je li imati djecu biološki ili društveni imperativ. Ionako nelaku odluku da postanu roditelji dodatno će im otežati proces medicinski potpomognute oplodnje.

Ovaj osnovni zaplet povod je za problematiziranje cijelog niza temeljnih društvenih postavki – emocionalnih, egzistencijalnih, krize braka i krize identiteta, od pitanja osobne slobode i prava na izbor do preispitivanja tradicionalnih stereotipa.

Štivičić je kazala kako ju često pitaju koliko je toga autobiografskog u njezinim tekstovima, što je izlišno pitanje jer iako je "sve što pišemo osobno", to isto tako "prolazi toliko obrade, filtera, podređivanja dramskom narativu, da se na kraju više ništa nije stvarno dogodilo". To pitanje osobnog iskustva osobito je važan dio procjenjivanja ženskih autorica, napomenula je, "što je dio sklopa diskvalifikacije ženskoga pisma".

Ona se konkretno ovom temom počela baviti prije 15 godina, jer je uočila prazninu u svijesti o pitanju umjetne oplodnje kao "zajedničkog, ljudskog pitanja, koje je jednako i muško i žensko", opterećenog patrijarhalnom slikom "što muško jest". Drama "64", napomenula je, najvećim je djelom posljedica ekstenzivnog istraživanja u kojoj je "jedini autentični podatak da moj muž u stvarnom životu vozi bicikl i da, kao svi pasionirani biciklisti, želi držati svoj bicikl u spavaćoj sobi".

Odlomke iz drame čitali su Olga Pakalović i Igor Kovač, koji utjelovljuju njezine likove u HNK-ovoj produkciji, koju redateljski potpisuje Arija Rizvić.