Gotovo 19 godina Pula je bila bez kazališta. Povremeno su se neka relevantna kulturna događanja održavala u Areni, dakako samo ljetnih mjeseci, predstave za djecu u Pionirskom domu te pojedina gostovanja u Domu hrvatskih branitelja, ali cijele generacije su odrastale bez kazališne kuće i stalnog glumačkog ansambla, bez navike odlaženja u kazalište, stjecanja kulture o teatru, mogućnosti da se stope s daskama što život znače

Kazalište postoji od davnina, kao rezultat ljudske sklonosti pričanju priča. Nastalo je u antičkoj Grčkoj iz rituala u čast boga Dioniza i danas svaki veći grad ima svoje kazalište, kazališnu dvoranu gdje se promiče kultura. Knjižnice, muzeji i kazališta jezgre su kulture, tradicije, urbanog življenja. Sedamdeset godina jednoga kazališta svakako je značajna obljetnica, tim više kada se zna da je pulska kazališna kuća, koja je sinoć proslavila svoj značajan jubilej, imala sve samo ne lagan put tijekom proteklih desetljeća.

Hrvatska riječ na pozornici

Neke su generacije Puljana i svih u okolici grada sretno odrastale s kazalištem u blizini, drugi su proveli djetinjstvo i mladost bez kazališta i pamte ga u starijoj dobi, a neki su se rodili taman kada je kazalište ponovno otvoreno. Prisjetimo se, zahvaljujući dostupnim podacima, kako je to bilo u Puli.

Daleke 1949., upravo 22. siječnja predstavom "Dundo Maroje" otvoreno je Narodno kazalište u Puli. "Bilo nam je bitno da se hrvatska riječ napokon u slobodi progovori s pozornice. Narodno kazalište u Puli osnovano je rješenjem Narodnog odbora grada Pule 19. ožujka 1948., a prvu premijeru, točnije svoju prvu produkciju uopće, otkada postoji kazališna zgrada na ovome mjestu, Držićeva 'Dunda Maroja', Narodno kazalište u Puli svojim je snagama i svojim ansamblom odigralo 22. siječnja 1949.", navodi se u povijesnim dokumentima Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula.

Pedesetih i šezdesetih godina Pula je imala svoj kazališni ansambl, cijelu popratnu ekipu, od šaptača do scenskih radnika. Od 1949. do 1971., tijekom 23 sezone uprizoreno je 213 premijernih naslova - 199 kazališnih i 14 operetnih, te je izvedeno 2.050 repriza. Pulski su glumci, dakle, igrali 93 predstave godišnje ili u prosjeku svakog četvrtog dana. Danas su, nažalost, malobrojni živući akteri iz toga razdoblja jer je kazalište zatvoreno prije 48 godina. I neki od živućih sudionika toga razdoblja već su u visokim godinama i ne više toliko zdravi, nema više puno onih koji mogu živim riječima opisati te 23 krasne sezone.

"Svakakvi su se komentari mogli čuti i pročitati u dnevnim novinama: do toga da se prevelik novac slijeva u kazalište, da bi kazalište trebalo prenamijeniti u nešto drugo, da glumci ne zavrjeđuju svoju plaću, iako životare. U pojedinim sezonama glumci su imali i po 13 premijera godišnje - ponekih sezona i tri premijere u jednom mjesecu - s prosječno 325 gledatelja po predstavi. Dakle, imali su i po tri probe u jednom danu za mizernu plaću od 950 dinara", navode iz kazališta. I budući da se uvijek štedi na kulturi, koncem 1960-ih došlo se do jasnog zaključka: kazalište mora u likvidaciju.

Povezane vijesti

• Nadahnuti pulski studenti za kraj
• ART DANCE NASTUPIO U ISTARSKOM NARODNOM KAZALIŠTU: Virtuozne koreografije oduševile brojnu publiku
• GRAD UTVRDIO: Nitko nije odgovoran zbog otkazane predstave "Tvornica čokolade"