(D. ŠTIFANIĆ)
Ketrin Milićević Mijošek, ravnateljica Muzeja suvremene umjetnosti Istre, autor monografije i muzejski savjetnik Mladen Lučić te Zdravko Milić, akademski slikar, predstavili su u petak navečer u prostoru MSUI-ja monografiju ovoga akademskog slikara.
- Ovom monografijom Muzej nastavlja izdavačku djelatnost objavljivanja obimnijih kataloga i monografija istarskih i hrvatskih suvremenih umjetnika. Monografija „Zdravko Milić“ do sada je najreprezentativnija publikacija jer se radi o knjizi tvrdog uveza koji ukoričuje 296 stranica s dvije vrste papira i kombiniranim tiskom crno–bijelih i kolor reprodukcija. Knjiga je trojezična (hrvatski, talijanski, engleski) s uvodno-kritičkim tekstom Mladena Lučića te opsežnim biografskim podacima i bibliografskim jedinicama vezanim uz pedesetogodišnje stvaralaštvo Zdravka Milića, kazala je Milićević Mijošek.
Mladen Lučić kazao je da osim tristotinjak reprodukcija umjetničkih djela, u monografiji su objavljenje brojne fotografije iz života i rada ovog autora. „Knjiga pregledno i kronološki obuhvaća sve faze specifičnog i raznovrsnog Milićevog umjetničkog djelovanja te rječito svjedoči o izuzetno važnom opusu nezaobilaznom za suvremenu istarsku i hrvatsku umjetnost“, istaknuo je Lučić uz napomenu da se na realizaciji ove monografije radilo dugo.
- Na početku nismo imali veliki proračun, a htjeli smo na što bolji i obimniji način prikazati bogat umjetnički rad ovoga autora. Sam Milić zaslužan je što su tijekom rada na monografiji pronađeni sponzori koji su se potom uključili i omogućili da ova monografija bude tako obimna i detaljna. Trebalo je voditi računa o puno toga, Milić je svestran autor koji je napravio zbilja iznimno puno i trebalo je sve to objediniti, voditi računa o nizu detalja, prikazati sve faze umjetnikovog stvaralaštva i kontinuitet njegovih misli, kazao je Lučić.
Sam Milić rekao je da nije bilo lako sažeti tolike godine stvaralaštva u jednoj monografiji, premda je vrlo obimna. „Ima puno teksta, slika, svega, dobro sam surađivao s Lucom, ispravljali smo se međusobno, dodavali. Nadam se da će ova monografija biti od koristi.
Nakladnik monografije je Muzej suvremene umjetnosti Istre, a za nakladnika potpisana je Ketrin Milićević Mijošek. Urednik i autor teksta je Mladen Lučić, lekturu je napravila Rosanda Tometić, a prijevode su uradile Rosalia Massarotto (talijanski) i Majda Jurić (engleski). Osim Lučića i Milića, korektura je radila i Iva Gašparić. Fotografije potpisuju Marijano Atanasković, Darko Bavoljak, Đani Celija, Želimir Černelić, Paolo Giammarco, Virgilio Giuricin, Željko Luković, Miro Ploj, Zdravko Milić, Rajko Tasić i Fedor Vučemilović. Grafički oblikovatelj je Oleg Morović, a knjiga je tiskana pri tiskari MPS Pula u nakladi od 600 primjeraka.
Objavljivanje monografije financijski su podržali Upravni odjel za kulturu Istarske županije, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Grad Pula, Grad Labin, Općina Pićan, Općina Kršan, Turistička zajednica Labin – Rabac, Muzej moderne i suvremene umjetnosti Rijeka, Akademija primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci te pokrovitelji.
Zdravko Milić rođen je 1. studenog 1953. godine u Labinu. Školu primijenjenih umjetnosti, odjel grafike, završio je u Splitu 1973., a slikarstvo je u klasi prof. Carmela Zottija diplomirao na Accademia di Belle Arti u Veneciji, 1977. godine. Kao učenik i student izuzetno je aktivan te nastupa na brojnim samostalnim i skupnim izložbama, a već 1971. godine izlaže na prvoj izložbi grupe Labinski atelieri s kojom djeluje do njezina gašenja. Bio je jednim od pionira video-umjetnosti. Nakon što je diplomirao, vraća se u Labin te u atelijeru dodjeljenom od grada otvara i vodi galeriju do 1981. godine. U brak s likovnom umjetnicom Sanjom Švrljugom stupa 1986. godine, a 1988. zajedno odlaze u Pariz gdje stručno usavršavaju mozaik kod prof. Ricarda Licate na École Nationale Superiéure des Beaux-Arts. Za ponovnog boravka u Italiji, gdje je postao i članom Gallerie d'arte Sintesi u Trevisu, zajedno sa suprugom Sanjom uključuje se u humanitarnu akciju organizacije Amurtel za pomoć Hrvatskoj, a po povratku u Labin 1992. godine donira veliki broj svojih djela za pomoć stradalnicima Domovinskog rata.
Ciklusom slika „Fliper pejzaži“, 1994. godine, načinje temu ekologije koju od tada u svome stvaralaštvu nije napustio. Paralelno, realizira nekoliko javnih radova od kojih treba istaknuti dva velika vitraja za katedralu sv. Vida u Rijeci, kao i veliki mozaik gradske tržnice u Labinu, a izrađuje i svoju prvu veću skulpturu u kamenu i mozaiku za poslovnicu Croatia osiguranja u Rijeci. Na Mediteranskom kiparskom simpoziju u Dubrovi kraj Labina, 2001. godine izvodi dionicu Bijele ceste, a iste je godine jedan od predstavnika Hrvatske na Biennalu u Firenzi.
Izlagao je na 85 samostalnih izložbi i sudjelovao na više od 600 skupnih u zemlji i inozemstvu. Bio je sudionikom velikog broja međunarodnih slikarskih i kiparskih simpozija, a za svoj je rad nagrađen s 55 nagrada u zemlji i inozemstvu. Djela mu se nalaze u značajnim hrvatskim i svjetskim privatnim i muzejskim zbirkama. Od 2006. godine zaposlen je na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, gdje danas u zvanju redovitog profesora predaje na kolegijima Slikarstvo i Mozaik. Član je HDLU-a Rijeka i HDLU-a Zagreb. Živi i radi u Labinu i Rijeci.