U dvorištu Rojca jučer je otvorena izložba "nasilje je nasilje je nasilje" posvećena borbi protiv nasilja, a za koju su zaslužni učenici i učenice grafičkog odjela 3. i 4. razreda Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna Pula. Izložba je postavljena u Karlobaru, a radi se o plakatima koji su nastali u sklopu kampanje Odjela prevencije Policijske uprave istarske i Sigurne kuće Istra. Riječ je o seriji plakata koji su zamišljeni kao komunikacijska (vizualna komunikacija) podrška široj kampanji, a povod je bio Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama koji se obilježava 25. studenog.

Suvislo oblikovali

- Krenuli smo, kao i obično, promišljati kome se treba obratiti i na koji način, što treba izgovoriti i kako bi to bilo najbolje napraviti u našoj domeni koja je najviše ograničena vremenski, rekao je otvarajući izložbu Andi Pekica, profesor likovne kulture te mentor učenika koji su sudjelovali u projektu, istaknuvši da su učenici pokazali da pod mentorstvom mogu suvislo oblikovati pa su nakon razgovora i promišljanja što napraviti došli do zaključka da povežu nekoliko stvari koje su važne za povijest umjetnosti. Kao osnovni motiv koji nosi cijeli sustav tih plakata uzeli su parafrazu čuvene rečenice Gertrude Stein "Ruža je ruža je ruža je ruža".

- Ta rečenica ima dosta važnu ulogu u povijesti književnosti, a vrijeme njenog nastanka se poklapa s vremenom nakon pojave kubizma, kada je kubizam već napravio svoje i mnogi teoretičari i književni kritičari su protumačili tu rečenicu svojevrsnim književnim pandanom kubizmu, poliperspektivi, promatranju stvari iz više točaka istovremeno. Ta rečenica je bila čudna, po tim kritičarima ona ima negdje u sebi i dadaističkog duha. Ruža kao simbol ljubavi zapravo se preokrenula u svoju nekakvu suprotnost, ponavljanjem riječi "nasilje je nasilje je nasilje" htjeli smo iskomunicirati da se nasilje ponavlja, da je uvijek tu, da je sada tu i da će biti tu. Po tom pitanju mi plakatima zasigurno ne možemo napraviti ništa konkretno da nasilje nestane, ali možemo napraviti da se na neki način senzibiliziraju ljudi, da se o tome promišlja na jedan drugačiji način, da se na njega skrene pažnja, kaže Pekica koji pritom ističe i onu većinu koja niti vrši nasilje, niti ga trpi, ali često ne sudjeluje kada bi trebalo o tome progovoriti i reagirati na način da se nasilje pokuša spriječiti.

Od Grčke do kubizma

Uzeli su zato ženu kao motiv i svaki učenik i učenica posebno odabrali motive žene od antičke Grčke preko Fride Kahlo do klasicista, kubizma itd. Intervenirali su nasilno na samom plakatu, ali simbolički i na samoj figuri, na samom biću ženske osobe.

- Ta oštećenja idu u različitim smjerovima, ona su vrlo individualna i promišljena i to je bio njih osnovni zadatak – odabrati i znati zašto se to odabralo, kako će se intervenirati i na koje se sve načine može simbolički prikazati čin nasilja, objasnio je Pekica. Tu ima primjera od ušutkavanja, do raznih drugih intervencija.

Pekica ističe i da su djeca jako dobro reagirala kroz te razgovore koji su činili veći dio procesa gdje su htjeli zauzeti promišljeni stav pa su krenuli od toga kome se obraćaju.

- Plakat ne djeluje na one koji su nasilni po prirodi i to ih neće spriječiti. Gotovo sam siguran da nijedna kampanja ne djeluje na one na koje bi trebala biti upućena. Preostala nam je želja i namjera da se obratimo svima onima koji nisu niti žrtve, niti nasilnici, da promisle i vide što mogu napraviti iz svoje pozicije da postanemo možda društvo koje je malo hrabrije i neće se samo zgražati nad ovakvim slučajevima, kaže Pekica i u te slučajeve ubraja ono što se dogodilo u Splitu. Iako napominje da je to za zgražanje, ali smatra i da bi se trebalo reagirati na način na koji je o tome izvijestila Hrvatska radiotelevizija u Dnevniku. U tom izvještaju eksplicitno je, kaže Pekica, prikazana žrtva koja je u stanju umiranja i nasilnik kojeg drže zaštitari, što se nekoliko puta ponavlja. Kaže kako je nakon reakcija određenog dijela javnosti urednica s HRT-a rekla da su posao obavili profesionalno. Pekicu je ta riječ zasmetala kao i ono što se dogodilo s njihove strane zato što su, kako kaže, mediji važan faktor koji utječe na raspoloženje u društvu i smatra da se jedan javni medij ne bi smio tako ponašati.

- Najlakši dio našeg posla u školi je naučiti djecu raditi plakate, a onaj puno teži je kako im objasniti da će živjeti u svijetu kakvom žive, zaključio je Pekica i otvorio izložbu.

Povezane vijesti

• Za umrežavanje rudarskih centara diljem Europe
• Vukovar je bio industrijski i radnički grad
• "ULJANIK U PULI!" - umjetnička podrška brodograditeljima