Labinska autorica Josipa Milevoj lani je objavila knjigu za djecu "Flekijeve pustolovine" s podnaslovom "Istinite priče". Bio je to povod za razgovor s ovom autoricom o njezinom stvaralaštvu.

- Početak pisanja kod Vas nastao je iz razloga što volite čitati, posebice djeci. Dakle, ljubav prema čitanju automatski je generirala ljubav prema pisanju i to za najmlađu publiku, koja je i najzahtjevnija. Recite nam nešto o Vašim počecima.

- Oduvijek volim knjige, od školskih pa nadalje. Knjižare su moje omiljeno mjesto za opuštanje. Pisala sam tekstove za "Riječ", glasilo labinskog dekanata. Svako malo, pomislila bih kako bi bilo lijepo napisati knjigu, no nisam baš vjerovala da će plodovi na tom polju zaista doći. Dogodilo se to spontano.

Šaljivost

Imala sam na proljeće više vremena i priče o Flekijevim pustolovinama našle su se na mom laptopu u samo mjesec dana.

Za nastanak priča ključna je ljubav prema čitanju priča sinu Veniu prije spavanja. Godinama sam mu čitala. Znam da je čitati djeci važno i vrlo brzo smo mi roditelji vidjeli da je Venio jako dobro napreduje. Čitanje se uvelike odrazilo na njegov rječnik u svakodnevnoj komunikaciji, maštovitost, zaključivanje. Toplo bih preporučila svim roditeljima da čitaju djeci.

- Vaše priče su simpatične, realne i maštovite. A tu je zastupljena i zavičajna komponenta...

- Na neki način, ono što pišem, govori puno toga o meni. U životu često volim stvari okrenuti na šalu, a volim se i našaliti na svoj račun. A najbolje su, dakako, prave šale iz života, njima se najviše smijemo. One su najiskrenije, najbolje. U pričama se osjeća velika povezanost s krajem u kojemu živimo. Opisujem čitateljima ljepote našeg zavičaja, naš kvalitetniji način života koji je vezan uz more, borove šume, prekrasnu prirodu, arhitekturu starih gradića na brežuljcima... Prošle jeseni čitala sam djeci po osnovnim školama na Labinštini, oduševljena su pričama i dogodovštinama s ljubimcima. U nastavku "Flekijevih pustolovina" pišem o rudarenju jer u ovoj 2021. godini obilježavamo 100. godišnjicu Labinske republike.

- Prvi primjerci Vaše knjige išli su put Nizozemske i Islanda...

- Prve primjerke knjige kupila je moja sestra koja živi u Nizozemskoj te ih je poklonila svojim prijateljicama iz Hrvatske koje tamo žive niz godina. One su, pročitavši knjigu, bile oduševljene i rekle da će ih čuvati za unuke. Ima komentara da bi priče trebalo uvrstiti u hrvatske školske čitanke, za početnike u čitanju. Također, željno iščekuju nastavak knjige. Jedna od prvih narudžbi bila je narudžba Labinjana koji živi na Islandu. U razgovoru s njim saznala sam da se njegovoj obitelji priče o Flekiju uistinu jako sviđaju. I pribilježili su se za kupnju nastavka knjige. U svemu tome ima određene simbolike – Fleki može osvojiti sve. Publiku daleko van granica Hrvatske. Jedan od ciljeva mi je napraviti izdanje priča na talijanskom, engleskom, a moguće i na drugim jezicima.

Povezane vijesti

• Noć knjige: Kvizovi, javna čitanja i programi za djecu
• Radionice za učenike 1. i 2. razreda koji imaju POTEŠKOĆA U ČITANJU
• Natječaj za mlade književnike: Napiši pjesmu ili priču koju i objavi knjigu svoju!