Predstavio se i španjolski umjetnik Pere Faura, sa svojom solo izvedbom predstave "No dance, no paradise" koja na duhovit način daje samokritiku i kritiku plesnog svijeta i njegovih referenci

Ovogodišnje, 19. izdanje Festivala plesa i neverbalnog kazališta započelo je u četvrtak navečer uz nastup španjolskih plesača koji su u koreografiji Jes?sa Rubija Game zaplesali uz Ravelov "Bolero".

Festival je otvoren plesom, bez govora predstavnika lokalne vlasti - pozornica ovog pitoresknog istarskog gradića prepuštena je odmah plesačima, što je u biti i cilj toga festivala.

Clara Pampyn i Alberto Alonso plešući "Bolero" razvijaju svoj odnos kako se i razvija glazba. Ravelovo djelo vrlo je razigrano, primjereno za tu plesnu izvedbu.

Plesači su nadahnuto plesali na svetvinčentskom trgu, a predstava je koncipirana na način da istražuje granicu između užitka i obveze, odnosno između lakoće i težine, prikazujući tanku liniju koja dijeli užitak, ljepotu, od iscrpljenosti.

Protagonisti prikazuju ljubavnu priču. Ali gledatelji vide da ta ljubav uvijek ne štima, upravo zbog kontrapunkta što se samih pokreta tiče. Najprije su pokreti brzi i energični, zatim postaju ljutiti, možda pomalo i tjeskobni, pa i tužni. I slijedi ponavljanje.

Premda glazbena linija Ravela navodi da se i sama koreografija privede kraju na što strastveniji način, plesači prikazuju scenu u kojoj se čini da su blizu odustajanju, ali oni ne odustaju. Bodre se međusobno. Nema predaje. U zajedništvu je snaga. Ljubav sve pobjeđuje.

U kritikama ove predstave navedeno je da je "Bolero" istinska himna plesu i pokretu, borba protiv vremena do točke puknuća. Taj ples je naveden i kao metafora jednog para ili pak cijelog naroda da bude ustrajan i da prebrodi krizu.

Jesus Rubio Gamo plesač je i koreograf sa sjedištem u Madridu. Završivši studij baleta i suvremenog plesa i diplomiravši na Kraljevskoj školi dramske umjetnosti, Jes?s je dobio stipendiju MAE-AECI za daljnje obrazovanje u inozemstvu. Otišao je u London i ondje magistrirao koreografiju na Fakultetu suvremenog plesa. Njegova djela izvođena su na nacionalnim i međunarodnim festivalima, u muzejima, u nekonvencionalnim prostorima i na ulicama.

Nakon toga nastupio je španjolski umjetnik Pere Faura, sa svojom solo izvedbom predstave "No dance, no paradise" koja na duhovit način daje samokritiku i kritiku plesnog svijeta i njegovih referenci. (Piše Vanesa BEGIĆ, Snimio Dejan ŠTIFANIĆ)