Večeras će se u 19 sati u umaškoj kazališnoj dvorani "Antonio Coslovich" održati premijera predstave "Da sam ptica" prema tekstu Nikoline Bogdanović u režiji Arije Rizvić. Predstava u kojoj glume Tarik Filipović i Daria Lorenci Flatz nastala je u koprodukciji s Ustanovom FESTUM Umag(o), a broj mjesta je sukladno aktualnim pravilima ograničen.

"Da sam ptica" govori o mladom bračnom paru koji sa svojom kćerkom krajem devedesetih godina bježi iz okupiranog Sarajeva. Sa samo dvije torbe u ruci stižu u Beč u kojem iz ratnih ruševina moraju osmisliti i iznova izgraditi život te pronaći sreću. Njihova sudbina je tek jedna od mnogih sličnih s ovih prostora, u kojem su izbjeglištvo ili (već godinama aktualna) ekonomski motivirana emigracija na ovaj ili onaj način obilježili gotovo svaku obitelj. Upravo stoga je ovo predstava širokog dosega, koja može doprijeti do vrlo široke i raznolike publike koja će u likovima i sudbini Mirne i Amira lako prepoznati sebe i osobe iz svoje okoline. Tekst se temelji na osobnim iskustvima bosanskih izbjeglica prikupljenih kroz intervjue, a proširen je i obogaćen osobnim iskustvima autorskog tima.

Kako je bilo raditi predstavu s ovakvom temom ispričala nam je mlada redateljica Arija Rizvić koja je poznata i kao glumica u seriji "Drugo ime ljubavi", a nedavno je s Markom Kutlićem trijumfirala i u popularnom showu "Zvijezde pjevaju".

- Za početak, kako to da je hrvatska premijera predstave "Da sam ptica" baš u Umagu?

- Grad Umag i Festum Umag uz suradnju i podršku Nacionalne zajednice Bošnjaka Istre (NZBI), Sabora bošnjačkih asocijacija Hrvatske (SABAH) i Nacionalne zajednice Bošnjaka Bujštine (NZBB) pokazali su interes prema ovom projektu i ideji i dali nam veliku podršku i mogućnost da prva izvedba bude upravo u Umagu. Jako sam sretna i zahvalna što baš krećemo iz Umaga, grada uz koji me vežu lijepe kazališne uspomene, a i obiteljske. Druge premijere slijede u Zagrebu i potom u Sarajevu, kad se situacija s koronom malo smiri.

Bol, snaga i ljubav

- Je li vam bilo teško obraditi temu izbjeglištva budući da su i vaši roditelji bili izbjeglice?

- Jako mi je važno napraviti ovu predstavu. Iskreno, mislila sam da ću ovakav projekt raditi tek za nekoliko godina, činilo mi se stalno da nisam zrela za to, iako me ta tema godinama zaokupljala pa i morila. Iako je naš dramski tekst fiktivan, predstava je upravo inspirirana životnom pričom i putom mojih roditelja. Godinama sam osjećala i strah i nelagodu dijeliti je s drugima, i često sam se susretala i s predrasudama koje su me jako boljele i ponekad izazivale i sram, pogotovo kao dijete koje tada nije puno znalo. Ovu predstavu posvećujem svim takvim obiteljima, a najviše svojim roditeljima jer su oni moji heroji i moji najveći idoli bez čije podrške, snage i velike ljubavi ničega što sam dosad napravila ne bi ni bilo. Oni su mi pokazali kako u životu možeš preko noći izgubiti apsolutno sve i osjetiti najveće boli i nepravde kada izgubiš, ne samo sve materijalno, nego i svoje najbliže članove obitelji i to samo tako jer su se eto neki tamo "veliki ljudi" igrali tuđim životima. Oni su mi primjer za to koliko snage i ljubavi treba da se sve to prebrodi, da se pokuša prijeći, iako ponekad teško, preko bilo kakvog oblika mržnje i osvete, preko trauma, velikih boli i da se ide dalje, uzdignutom glavom.  

- Tko je intenzivnije proživljavao ovu priču dok ste je postavljali na pozornicu – vi ili glumci? Je li bilo, možda, nekih napetih situacija dok ste radili predstavu?

- Tijekom ovog procesa bilo je i iskrenih suza i iskrenog smijeha. Cijeli autorski tim funkcionirao je kao jedna mala obitelj, svi smo uz glumce disali i proživljavali svaku emociju naših likova. Svi smo se pronašli u tim situacijama, rečenicama...

- Zanimljiv mi je izbor glumaca zbog činjenice da je Tarik nekako više poznat po ulogama i emisijama u kojima mora biti duhovit (smiješan je čak i u "Generalu") dok je Daria Lorenci Flatz meni poznata po iznimno ozbiljnim ulogama. Je li se ta razlika vidjela i kada ste radili predstavu?

- Oni su oboje beskrajno talentirani glumci koji mogu ama baš sve. Nema tu podjela po žanrovima. Velika mi je čast što surađujem s njima, a ova predstava je dramska i izuzetno jaka glumačka predstava, a njih dvoje su najbolja podjela za ovu predstavu i kao scenski par imaju nevjerojatnu energiju.

- Je li bilo važno, možda čak i presudno, to što su oni također rođeni u Bosni?

- Oboje imaju to iskustvo fizičkog napuštanja vlastite domovine, ali iz različitih razloga. Daria je imala najsličniju sudbinu mojih roditelja. Tako da smo tijekom proba u tekst upisivali i njihove priče, sjećanja, situacije koje su sada utkane u cijelu predstavu. Nevjerojatno je koliko je njihovim angažmanom predstava dobila svoju dubinu, jačinu i autentičnost. Užitak ih je gledati na svakoj probi.

- Radeći predstavu, jeste li razmišljali o aktualnom vremenskom kontekstu – nekada su izbjeglice dolazile iz Bosne, a danas iz nekih udaljenijih zemalja i kontinenata – ima li predstava neku poruku i u tom smjeru?

- Mi smo se trudili da komad "Da sam ptica" dobije svoju univerzalnost, da se mnoge obitelji neovisno o naciji, religiji, rasi, mogu prepoznati, da osjete tu emociju i sad samo čekamo izvedbe da nam se to sve potvrdi. Ova predstava nije o ratu devedesetih, ona jest vezana uz rat kao okidač i vezana je uz lokalitet, ali dubinski ona zahvaća širi spektar tema... Ovo je priča o posljedicama svake emigracije, neovisno o uzrocima, o ljudskoj sudbini, o ljubavi prema vlastitom zavičaju i odvajanju od istog, (ne)snalaženju pojedinca u novoj sredini i pokušaju da se sakupe krhotine vlastitog identiteta. Što neko mjesto čini našim, a što od njega, nas i naših života u tuđini s vremenom nestaje, a što novo niče i raste?

- Da malo okrenemo na vedrije teme - kako je bilo proći i osvojiti "Zvijezde pjevaju"? Koliko znam, pjevanje vam nije bilo strano, imali ste iskustva na tom polju?

- I dalje mi se ta pobjeda čini nestvarnom, jer sam ušla u show potpuno neopterećena ishodom, meni se samo pjevalo. Obožavala sam pjevati od malih nogu i uvijek sam radila svoje "koncerte" u dječjoj sobi za roditelje i igračke (haha). I uvijek sam se osjećala dobro dok pjevam. S obzirom da sam diplomirana kazališna redateljica za moj posao je bitna širina znanja i poznavanje i ostalih grana izvedbenih umjetnosti. Završila sam baletnu školu, bavim se i glumom što po meni podrazumijeva da poznajem i glazbu tako da sam kroz glumačke projekte imala prilike i isprobati svoj vokal.

- Znači, Arija s kolegom osvojila show u kojem se pjeva(ju), iako ne arije, ali opet, reklo bi se "Nomen est omen", zar ne?

- Čini mi se da su me moji roditelji koji su ljubitelji kazališta i opere na neki način - slučajno (ili ne) - i predodredili za posao kojim se bavim. Arija je pjesma opere, a također kako sam rođena u Rijeci na fiumanski i talijanski "aria" znači zrak, pa su to simbolike koje su moji roditelji povezali - glazba i zrak. I eto melodija - arija pobijedila u showu "Zvijezde pjevaju"!

- Imate puno talenata, ali ako se u budućnosti budete morali fokusirati na jedno od tih područja, što će to biti?

- Ja sam diplomirana kazališna redateljica i režija je moj prvi posao. Paralelno uz to bavim se glumom i zasad podjednako vodim obje karijere. S obzirom da se ne bojim istraživanja svog umjetničkog djelovanja i volim se maknuti ponekad iz svoje zone komfora, pa stoga hoću li ponovno zapjevati, ili čak zaplesati ili nešto treće, to prepuštam vremenu koje mi nosi.