"Blue notes" u Malom rimskom kazalištu
FOTO / Koncert Simfonijskog orkestra HRT-a: Blaga noć, vječne melodije i posebna inspiracija
(Snimio Duško Marušić Čiči / Glas Istre)
Premda na početku sezone Pulskog kulturnog ljeta vrijeme nije bilo naklonjeno organizatorima, te nekoliko je koncerata iz Malog rimskog kazališta moralo biti premješteno na druge lokacije, ovoga se puta sve posložilo i Blue notes, koncert Simfonijskog orkestra HRT-a pod vodstvom Ivana Šćepanovića i uz pijanisticu Martinu Filjak održan je u punom sjaju.
MRK u plavom
O uspjehu svjedoče višeminutni aplauzi zadovoljne publike u večeri koja je bila blaga, ali ne sparna, orkestar i više nego uigran, koji je još jednom potvrdio nagrade i priznanja, a Martina Filjak, koju je i rovinjska publika mogla nedavno pogledati na BaRoMus festivalu, posebno inspirirana. I repertoar namijenjen široj publici.
Izveli su dio programa kojim su zaključili ovogodišnji Majstorski ciklus. Pulskoj su se publici predstavili u trima izvanrednim skladbama. Prva je glasoviti "Koncert za klavir i orkestar u G-duru" Mauricea Ravela. Taj koncert, pod utjecajem jazza i baskijske narodne glazbe, ima tri stavka, a Ravel (1875. - 1937.) je svojedobno izjavio kako mu je namjera bila zabaviti slušatelje u stilu Mozarta ili Saint-Saënsa. Druga je Gershwinova "Rapsodija u plavom", skladba koja je definirala američko zlatno doba jazza. Zahvaljujući uspjehu ''Rapsodije u plavom'', George Gershwin (1898. - 1937.) nastavio je pak spajati jazz s formama klasične glazbe. I potom, od istoga autora ''Amerikanac u Parizu'' - posve posebna glazbena priča.
Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije jedan je od najstarijih europskih radijskih orkestara. Nastao je iz orkestra osnovanog 1929. godine pri tadašnjem Radiju Zagreb. Današnji naziv nosi od 1991. godine. U početku vezan isključivo za program, od 1942. nastupa i javno, no izravni prijenosi koncerata i snimanja ostaju sastavni dio njegova djelovanja.
Simfonijski orkestar HRT-a profilirao se u jedno od ključnih izvođačkih tijela u Hrvatskoj.
Vraćajući se na repertoar, Ravel je smatrao da glazba na koncertima treba biti vedra i briljantna, što je i vidljivo tijekom ovoga koncerta za klavir i orkestar sa stavcima Allegramente, Adagio assai i Presto. Iako mu je formalno uporište u klasici, ovaj Ravelov koncert donosi puno više od toga, od elemenata neoklasike, nekih iskoraka, kao i jazza, na što se sjajno nadovezuje Gershwinova ''Rapsodija u plavom''.
Bijeg u druge svjetove
Autor je to djelo definirao glazbenim kaleidoskopom Amerike, spoj klasike i jazza, a u izvrsnoj simbiozi solistice i orkestra, prikazane su sve posebnosti toga djela.
Bez klavira, samo orkestar izveo je ''Amerikanca u Parizu'', isto tako dojmljivo djelo, za kraj ove ugodne ljetne večeri.
Izvedbe su bile snažne, upečatljive, moćne, strastvene. Baš za opuštanje, bijeg u neke romantične svjetove, u neke nove vidove energije.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
