MILAN MEDAK

Dobitnik nagrade Hrvatskog centra za dramski odgoj: Dramskom igrom do oživljavanja populacije +55

Tzv. sindrom ispražnjenog gnijezda često dovodi do socijalne isključenosti, osame, osjećaja manje vrijednosti i izgubljenosti, duševne krize i neuroza umirovljenika, što može rezultirati umnom i emotivnom smetenošću, pasivnošću i mirenjem sa sudbinom, kaže Medak

| Autor: Aldo POKRAJAC
Milan Medak

Milan Medak


U dobi kada su njegovi vršnjaci duboko u mirovini, Milan Medak je nakon više od 45 godina rada s učenicima i dramskim grupama, uz vođenje svoje škole stranih jezika Ulix, upisao poslijediplomski specijalistički studij dramske pedagogije na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nakon četiri godine studiranja, kao jedan od najstarijih hrvatskih studenata, diplomirao je na temi "Dramsko-pedagoški rad sa starijim osobama". Dobio je pohvale profesora jer se dosad nijedan diplomant dramske pedagogije nije bavio ovom tematikom.

Upravo je dobio nagradu Hrvatskog centra za dramski odgoj.

Geto u domovima za starije

- Većina osoba starije životne dobi, pogotovo odlaskom u mirovinu, doživljava negativnu društvenu segregaciju i stigmatizaciju, posljedično negativnu samopercepciju, pasivizaciju te osjećaj osamljenosti i beskorisnosti. Iako s kasnijom životnom dobi dolazi do promjena i smanjenja psihofizičkih mogućnosti, putem adekvatnog pristupa i cjeloživotnog obrazovanja može se aktivirati i održavati njihov intelektualni i radni potencijal. Dramsko-pedagoški rad omogućuje zabavno, rekreativno, stvaralačko i terapeutsko druženje, razvijanje i stjecanje vještina i produktivnu reintegraciju u društveni i privredni život, sažima temu svog rada Milan Medak.

Poticajni su rezultati najnovijih istraživanja u SAD-u, koja pokazuju da je najproduktivnija dob u ljudskom životu između 60 i 70 godina, druga naproduktivnija je od 70 do 80 godina i treća od 50 do 60 godina starosti. Zbog sve bržeg zastarijevanja stečenog znanja i sve bolje psihofizičke kondicije starijih, sve je aktualnije cjeloživotno obrazovanje i učenje, tako da se u SAD-u u prosjeku svakih sedam godina mijenja radno mjesto, a često i zanimanje. Hrvatska je u svemu tome na začelju Evrope.

- Budući da su velike individualne razlike u načinu, kvaliteti i tempu starenja, naš renomirani andragog dr. Nikola Pastuović prema svjetskim iskustvima zagovara individualan, selektivan i postupan pristup umirovljenju, primjerice, radom na četiri sata i shodno tome primjeren zakonski određen kronološki limit. Takav pristup bi omogućio prijenos znanja, iskustva i vještina odlazećih na nove zaposlenike kao i prilagođavanju budućih umirovljenika novom načinu života, bez izrazitih šokova kao posljedice naglog gubitka dugogodišnje životne i radne rutine, navika, statusa i socijalnih odnosa. Tzv. sindrom ispražnjenog gnijezda često dovodi do socijalne isključenosti, osame, osjećaja manje vrijednosti i izgubljenosti, duševne krize i neuroza umirovljenika, što može rezultirati umnom i emotivnom smetenošću, pasivnošću i mirenjem sa sudbinom, kaže Medak.

Naglašava da su za starije osobe tjelesna i intelektualna aktivnost, komunikacija, druženje, ljudska blizina i dodir, osmjeh i topla riječ od izuzetne životne važnosti.

- Kolika je ranjivost i zapostavljenost starijih osoba, posebno fizička i duhovna izolacija, pokazala je pojava pandemije korona virusa, koja je pridonijela njihovoj ranjivosti, pogotovo u getoiziranim domovima za starije. U tom kontekstu dramsko-pedagoški rad s emotivno i tjelesno osjetljivom starijom populacijom može pridonijeti održavanju, ali i višestrukom razvoju njihovih sposobnosti te mijenjanju društvene i osobne percepcije starenja, od negativne prema pozitivnoj, nastavlja Medak.

Terapeutski učinci

To potvrđuje i vlastitim iskustvom: iza Medaka je 45-godišnji rad u prosvjeti i dramskopedagoškom radu s mladima, odraslima i starijima, uz proučavanje znanstvenih radova iz andragogije, gerontologije i gerontogogije.

- S izrazitom humanističkom orijentacijom, prilagođenim i ciljanim dramskim vježbama i tehnikama postiže se izrazit psihosomatski terapeutski učinak, pogotovo glede senzornih, lokomotornih i emocionalnih deficita. Pri tome je jako djelotvorna primjena metode grupno osmišljenog kazališta koje gaji multimedijski pristup te spajajući kazališni izraz s ostalim umjetnostima istodobno integrira glumu, pokret, ples, slikanje, fotografiju, priče, istraživanje i dokumentiranje. U takvom projektu cijela grupa istražuje i eksperimentira, sudjeluje i surađuje u stvaranju priče, teksta, scenografije i režije a voditelj ima vrlo odgovornu ulogu facilitatora, medijatora i terapeuta. Takvo zahtjevno i složeno vođenje zahtijeva visoku stručnu teoretsku i praktičnu osposobljenost koja se dobiva sveučilišnim specijalističkim postdiplomskim studijem dramske pedagogije, ističe Medak.

Naglašava da krajnji cilj dramskopedagoškog pristupa nije krajnja izvedba, već proces tijekom kojeg, putem direktnog, osobnog sudjelovanja tijelom, umom i srcem, dolazi do najcjelovitijih pozitivnih individualnih i grupnih promjena sudionika.

- U opuštenoj, zaštićenoj i prijateljskoj atmosferi stvorenoj dramskim pristupom otvara se prostor spontanosti, mašti i kreativnosti te se uz povećanu pažnju i koncentraciju razvijaju nove vještine i stavovi te stvaraju i uvježbavaju novi načini ponašanja. Kroz igranje i proigravanje stvarnih i izmišljenih situacija, pod zaštitom maske-uloge, sudionici se oslobađaju u tijelu i emocijama od straha, srama i nametnutih stereotipa. Igranjem i zamjenom uloga, glumeći se izmjenjuju perspektive, demistificiraju tabui te dekonstruiraju prošli i sadašnji problemi i traume, razvija se interakcija, princip prihvaćanja, kooperativnost, povjerenje, ohrabrivanje, samopouzdanje i solidarnost, objašnjava Medak.

U svom diplomskom radu je metodološki i u izvedbama u detalje razradio projekte dramskopedagoškog rada za populaciju +55, kojoj predstoji odlazak u penziju pa se moraju prilagođavati novim životnim okolnostima, te za same umirovljenike. Mentor mu je bio Damir Miholić s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pa je rad već dobio preporuku ovog i dva druga zagrebačka fakulteta, učiteljskog i dramskih umjetnosti, čiji su profesori također bili u povjerenstvu za obranu završnog rada.

Kulturni turizam

- Osmišljene radionice u diplomskom radu za +55 su, specifično za Rovinj, osmišljene na temu mora, ali su primjenjive i za ostale teme, od vina i vinove loze, masline i ulja, kažuna, meda do povijesnih i etnografskih. Radni jezici su hrvatski, talijanski, istarski dijalekti te engleski i njemački. Projekt je fleksibilan i primjenjiv za rad i s mlađim populacijama. Interes za takav rad i teme već postoji u mnogim istarskim mjestima, kaže.

Za korone smo se malo uspavali pa su stali mnogi KUD-ovi, školske dramske grupe i kazališni amaterizam. Uz kvalitetna kulturna gostovanja, ističe Medak, najvažnije je ulaganje u razvoj i održavanje amaterizma u kojem sudjeluju čitava zajednica, mladi i stari, a stečeni kulturni kapital ostaje i dalje djeluje u gradu.

- Svakako bi bilo probitačno za Rovinj, njegov kulturni turizam i projekt Istru Inspirit s domaćim snagama obnoviti dvije najobuhvatnije predstave stvarane s Rovinjcima, pučkog teatra o sv. Eufemiji u kojem su pored lokalnih glumaca, sudjelovale plesačice, zborovi i glazbenici te "Rovinjsku sinesteziju" s aktivnom publikom, Rovinjaca i turista. Na čekanju su uprizorenja o Antoniju Gandusiju, priče o potonuloj Cissi, posljednje rovinjsko poglavlje iz poznatog romana Julesa Verna "Matthias Sandorf", već postojeći projekt "Na večeri kod baruna Hutterotta" kojemu se može dodati "Bal kod grofa Milewskog" te obnoviti Ljetni kazališni festival i Rovinjski karneval, zimski i ljetni, koji je trajao cijeli tjedan i postao internacionalan. U Ulixu, uz dramski pristup učenju stranih jezika, planiramo pokrenuti STEM radionice i dramski studio, otkriva neke od svojih planova Milan Medak.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter