KOŠARKA

LEA MILETIĆ, hrvatska reprezentativka je po povratku iz Poljske u svoj Pazin samovoljno otišla u samoizolaciju: ODGOVORNOST NA PRVOM MJESTU

| Autor: Ivica CEROVAC
PROVUKLA SE KROZ IGLENE UŠI - Lea Miletić

PROVUKLA SE KROZ IGLENE UŠI - Lea Miletić


Nisam na to bila obavezna jer Poljska tada nije još bila u "crvenoj zoni", ali ipak sam je odradila. Nikad se ne zna što se sve po putu može pokupiti i bio me strah da ne budem izvor zaraze, pa sam odlučila biti odgovorna te po dolasku kući apsolutno nigdje nisam bila 14 dana, kaže Lea

Pazinjanka Lea Miletić fino gradi svoj košarkaški put. Hrvatska reprezentativka s Kvarnerom je osvojila drugo mjesto u prvenstvu i igrala finale Kupa Ružice Meglaj Rimac, nakon čega je Rijeku zamijenila Pulom. Tu se okitila priznanjem za najkorisniju igračicu Prve lige, a onda se u ljeto 2017. godine odlučila zaputiti van granica Lijepe naše. Prvu inozemnu godinu odradila je u redovima talijanskog prvoligaša Battipaglije, nakon čega ju je put odveo na sjever, u Poljsku. Prvu sezonu branila je boje prvoligaša Wroclawa, da bi u drugoj ostala u istom rangu, no promijenila je grad i preselila u Poznanj. U Poznanju je i dočekala odluku o prekidu prvenstva zbog pandemije izazvane koronavirusom, što je dovelo do ranijeg povratka kući, u Pazin.

Pula imala sreće

- U subotu, 7. ožujka, odradile smo pretposljednje kolo regularnog dijela sezone. Bila je to naša posljednja domaća utakmica i sve je izgledalo normalno. Gledatelji su bili u dvorani, a među njima su bili i moji roditelji, koji su stigli dan ranije. Ostali su preko vikenda i u ponedjeljak krenuli nazad, dok sam ja sa suigračicama odradila trening i onda su nam u utorak ujutro javili da je dvorana zatvorena, prisjetila se Miletić. - Pričale smo tih dana mi igračice između sebe o cijeloj situaciji, a vjerujem da su tako i drugi ljudi razgovarali, ali nije nam se to u tom trenutku činilo kao nešto strašno. U Poljskoj je bio mali broj zaraženih, ali odmah su poduzeli stroge mjere, prije nego što su one stupile na snagu u Hrvatskoj, i sve zatvorili. Nisu radili ni vrtići, ni škole, ni fakulteti, dok su nama u klubu rekli da nastavimo same trenirati i vani odrađujemo trkačke dionice, jer nas u subotu čeka utakmica. No, dva dana pred nju, u četvrtak ujutro, dobile smo poruku da je sezona gotova i da možemo otići doma.

U Poljskoj su to riješili ekspresno te je odmah donesena odluka da se posljednje kolo neće igrati, kao ni play-off, a po trenutačnom poretku proglašen je prvak.

- Nama ta odluka nije ništa promijenila, jer smo bile desete bez šanse da izborimo doigravanje, u koje ulazi osam najboljih ekipa. Slična je situacija i s prvakom, jer je euroligaš Gdynia imala 21 pobjedu iz 21 utakmice, najjaču ekipu i mala je vjerojatnost da bi je netko mogao ugroziti u play-offu. Kako su dvije najslabije ekipe trebale igrati međusobno u posljednjem kolu, a imale su isti broj bodova i ona koja bi izgubila tu utakmicu ispala bi iz lige, odlučeno je da nitko neće ispasti. Realno, sve donesene odluke su pravedne, smatra Miletić. - To ne znači da će iduće sezone sastav lige biti isti, jer upitno je kako će se izgurati financijska kriza koja će sigurno nastupiti. Već je i prije ove epidemije u Poljskoj bilo govora o tome kako će neki klubovi teško nastaviti s prvoligaškim natjecanjem sljedeće sezone, jer su im sponzori bez nekih posebnih razloga otkazali suradnju i neće biti u stanju podmiriti troškove. Jako me zanima kako će se cijela ova situacija odraziti na košarkaški svijet, pogotovo na ženski gdje plaće nisu bile ni blizu muškima.

Za razliku od Poljske, u Hrvatskoj nije proglašen prvak, ali isto tako nitko neće ispasti iz lige.

- Ispalo je dobro za Pulu, koja se tako spasila. Cijelu sezonu bili su u problemima, trener Đukić je bio zabrinut te se u par navrata raspitivao kako mi je u Poljskoj i ako nisam zadovoljna, da li bi se vratila i pomogla klubu, ali na kraju je imao sreće, naglasila je Miletić. - U kontaktu sam s Teom Buzov, suigračicom iz reprezentacije koja je ovu sezonu započela u Belgiji, ali već se krajem godine preselila u Francusku. Kao i svugdje, i tamo je liga prekinuta, no oni se još uvijek nadaju da bi se mogla nastaviti i stoga ne žele donositi nikakve konačne odluke. Zasad je sve odgođeno do 10. travnja, ali male su šanse da će se u skoro vrijeme moći igrati te je za očekivati da će i Francuzi zaključiti sezonu, jedino nam ostaje da vidimo na koji način.

Kroz iglene uši

Direktnim letom Varšava-Zagreb, 24-godišnja Pazinjanka se 14. ožujka vratila u Hrvatsku.

- Provukla sam se kroz iglene uši, jer su već sljedeći dan otkazani svi letovi iz Poljske. Razmišljala sam da li da ostanem, ali sestra me nagovorila da dođem čim prije, jer će situacija sigurno biti sve gora. Imala je pravo. Da sam ostala tko zna dokad bih bila u Poljskoj, a usto bih po dolasku morala ići u samoizolaciju. Ovako na to nisam bila obavezna jer Poljska tada nije još bila u "crvenoj zoni", ali ipak sam je odradila. Nikad se ne zna što se sve po putu može pokupiti i bio me strah da ne budem izvor zaraze, pa sam odlučila biti odgovorna te po dolasku kući apsolutno nigdje nisam bila 14 dana, pohvalila se Miletić, osvrnuvši se i na život nakon izlaska iz samoizolacije. - Ima boljih i lošijih dana. Vozim bicikl i trčim, naravno tamo gdje nema ljudi, ali ima i dosta sjedenja pred televizorom. To je jednostavno neizbježno u situaciji kad su nam opcije limitirane, pa ne možemo ni na kavu otići. Kao i svi, nastojim ostati aktivna, ili barem sebe zavaravati da jesam, pa onda s vremena na vrijeme radim malo u vrtu oko kuće.

Svakojake su prognoze kad bi nam se životi mogli vratiti u normalu.

- Ja sam vječni optimist. Po povratku u Hrvatsku, rekla sam da će sve ovo potrajati još mjesec dana, no sada vidim da sam bila daleko od istine, pa ću taj rok morati malo pomaknuti. Neka ostane taj mjesec, ali od današnjeg dana, a dotad se moramo naoružati strpljenjem, pokazati dobru volju i nadati se da će sve ovo brzo proći i da će nam poslije biti bolje nego što je bilo, zaključila je Miletić.

U Hrvatskoj možeš sanjati novce iz Poljske

Usprkos neželjenom epilogu ove sezone, o vremenu provedenom u Poljskoj Lea priča samo u superlativima.

- Sjajna zemlja, prijazni ljudi i odlična košarka. Puno ulažu u nju i novce koje ćeš zaraditi u Poljskoj, u Hrvatskoj možeš samo sanjati. Možda su nekad, dok su nastupali u Euroligi, Novi Zagreb i Gospić toliko plaćali svoje igračice, ali sada hrvatska košarka po tom pitanju nije ni blizu poljskog nivoa. Stvarno su žensku ligu doveli na visoku razinu, a i muška im je iznimno kvalitetna, nije dvojila Miletić.

Poljski sličan hrvatskom

Nakon dvije godine provedene u Poljskoj, Lea je svladala i jezik.

- U prvoj sezoni u Wroclawu sve smo bile profesionalke, a u ekipi je bilo osam strankinja iz raznih država te se u svlačionici pričalo engleski. U Poznanju me dočekala drugačija situacija, manji klub, s dosta domaćih igračica i cura koje su u Poznanj došle na fakultet, pa se stoga puno više pričalo poljski. Meni je to odgovaralo, jer sam na taj način naučila jezik koji nije težak. Sličan je hrvatskom i brzo sam se snašla s padežima. Ljudi nisu mogli vjerovati kako sam izrekla neke stvari, a da prije toga nisam išla na nikakve lekcije. Jednostavno bi mi došlo samo po sebi, istaknula je Miletić.

U Poznanju igrala s Monikom Bosilj i Milanom Živadinović: Trojka na okupu nakon pet godina

Lea Miletić je u Poznanju svlačionicu dijelila s Hrvaticom Monikom Bosilj i Srpkinjom Milanom Živadinović.

- Nas tri smo prije pet godina igrale zajedno u Kvarneru, a sad smo se opet skupile u Poljskoj, otkrila nam je Miletić. - Ispalo je sasvim slučajno. Monika i ja smo imale jako dobro ljeto s reprezentacijom, a hrvatski izbornik Stipe Bralić je odličan prijatelj s Elmedinom Omanićem, trenerom iz Sarajeva koji već dugi niz godina živi i radi u Poljskoj. On je pred ovu sezonu preuzeo Poznanj, Bralić nas je preporučio, Omanić prihvatio sugestiju i tako smo se opet našle u istom klubu.

Na žalost, ponovno okupljanje nekadašnjih suigračica obilježile su zdravstvene tegobe.

- Pripremni period smo odlično odradile i stvorila se dobra kemija unutar svlačionice, a onda je na posljednjem turniru pred početak lige Monika, glavni šuter ekipe, zadobila parcijalnu rupturu prednjih križnih ligamenata. Zbog te je ozljede izgubila praktički cijelu sezonu, vratila se tek pri samom kraju, ali strah je bio prisutan i usto nije uspjela dostići željenu formu, pa je igrala tek po pet-šest minuta, rekla je Miletić. - Što se tiče mene, ja sam nakon prvog kola ozlijedila zglob i oporavak je trajao puno duže od očekivanog. Odigrala sam potom dvije utakmice i opet ozlijedila zglob, ali ovaj put na drugoj nozi i uslijedilo je novo izbivanje s parketa.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter