Hrvatska košarka je na nikad nižim granama, govorimo li o reprezentaciji, a posebno kad govorimo o klubovima. Klubovi koji su, nekad davno, bili strah i trepet u Europi poput Jugoplastike, Cibone i Zadra, danas su tek prolaznici u ABA ligi, a o igranju u Europi mogu samo maštati. Nakon ABA lige, za hrvatske klubove slijedi Premijer liga kao prvi, a zapravo drugi domaći rang, potom ide Prva liga i na kraju Druge lige po regijama.

Odnosno, Druga liga je zapravo najniži rang natjecanja jer novoosnovani klubovi startaju u toj ligi. I tu dolazimo do stanja u pulskoj i istarskoj košarci. Nema niti jednog kluba u Premijer ligi, niti jednog u Prvoj ligi, svi su u Drugoj ligi zapad, najnižem rangu. Sve ostale regije imaju premijerligaše ili barem prvoligaše, recimo riječka regija ima Kvarner, Škrljevo i Crikvenicu, a Istra nema niti to. Igrala je Pula 1981 Prvu ligu pa ispala, igrala je Prvu ligi i Stoja protekle dvije sezone, pa ispala. I sad se sudaraju u najnižem rangu.

Poput basket kupa

Lijepo je reći da imamo pulski derbi, ali, nažalost, rasipanje igračkog kadra na čak tri kluba, jer tu su Pula 1981, Stoja i Istra, pa i četvrti Rovinj u kojeg su ove sezone prešli brojni igrači pulskih klubova, uzima danak po pitanju kvalitete. Ima se kvantiteta, ali nema kvalitete. Nezahvalno je reći, ali gledano sa strane i imajući u vidu uspjehe pulske košarke kroz povijest, ova situacija s pulskim klubovima u Drugoj ligi zapad podsjeća na Pattinaggio basket kup.

Svaka ekipica za sebe i rekreacijska košarka bez želje za iskorakom. Bez uvrede, ali kad u pulskom derbiju pobijedi momčad koja trenira tri puta tjedno i najbolji igrač bude naš proslavljeni vaterpolist, sada već u godinama, Damir Burić koji se rekreativno bavi košarkom uz posao nakon zaključivanja sjajne sportske karijere, onda razgovor o kvaliteti pulske košarke ne drži vodu. Ili kad, kao prošle sezone, Pula 1981 prošeta prvenstvom bez ijednog poraza, bez egal utakmice, a ne uspije u kvalifikacijama za Prvu ligu, ne može se govoriti o kvaliteti.

Zašto je to tako i može li u dogledno vrijeme doći do pomaka? Odnosno, može li se naći načina da najbolji istarski igrači dođu u jedan klub koji bi postao perjanica pulske i istarske košarke? Na ta pitanja pokušao je odgovoriti predsjednik Košarkaškog saveza Istarske županije (KSIŽ) Alen Petrović, koji je ujedno i član uprave Pule 1981, gdje je godinama bio i predsjednik. Kao priznati gospodarstvenik, Petrović je u prvi plan gurnuo upravo ono u što se najbolje razumije, financije.

Borba s vjetrenjačama

- Nažalost, financije su ključna stavka u sportu. Bez financija imamo samo improvizaciju. Za bilo kakav iskorak trebaju plan, sustavan rad i financije. To mogu reći i iz osobnog iskustva financirajući Pulu 1981 u Prvoj ligi. Za natjecanje u tom rangu godišnje treba oko 150 tisuća eura, a od Grada Pule smo dobivali polovicu tih sredstava. Ostalo klub mora sam iznaći.

Nažalost, u našem društvu se na sport ne gleda kao na biznis kao u drugim europskim državama i zato svakome onome koji ulaže u sport skidam kapu. Pritom ne pomaže niti pravilnik o financiranju klubova pulske Zajednice sportova, koji je rađen na principu da svi dobiju ponešto novaca što omogućuje kvantitetu, ali ne i kvalitetu - u dahu je izgovorio Alen Petrović.

Prvo se, za primjer, osvrnuo na ABA ligu.

- Zašto dominiraju srpski i crnogorski klubovi u odnosu na hrvatske i slovenske? Zato jer tamo svaki euro kojeg država usmjeri klubu, u njega i stigne. Kod nas i u Sloveniji od jednog eura, klub dobije 50 centi. Ostalo se vraća državi kroz davanja. Zato kod nas u sportu rade isključivo entuzijasti jer okruženje ne može financijski pratiti potrebe kluba. Mi smo pet godina bili u kvalifikacijama ili u Prvoj ligi, Stoja je bila prošle dvije godine, da bi na koncu i jedni i drugi shvatili da je to borba s vjetrenjačama.

Naravno, postavlja se pitanje zašto Pula, kad je već takva situacija, ne može složiti košarkašku piramidu. Okupiti najbolje igrače u jednom klubu jer kvalitete ima, ali je raspršena. Primjerice, Pula 1981 čiji igrači treniraju šest do osam puta tjedno bi uz pomoć Maljića, Milekića i još par igrača bila kudikamo konkurentnija u prvoligaškom rangu.

Osmisliti sustav

- U više smo navrata Stoja i mi razgovaralo o mogućnosti fuzije, ali se ispostavilo da su vizije rada u klubovima previše različite. No, slažem se, kad bi, primjerice, našoj jezgri pridodali Maljića i Milekića, uvjeren sam da bi prošetali do Prve lige. A iskorak bi bio potreban i za buduće generacije. Rezultatski uspjesi nekog kluba i igrača privlače nove generacije da se uključe u taj sport. Nekad su djeca gledala Dražena Petrovića, Kukoča, Rađu i hrlila u košarku, danas se djeca identificiraju s Modrićem i suigračima i idu u nogomet - dodao je Petrović, osvrnuvši se na rad s mlađim kategorijama.

Nekad su Pula 1981 i potom Stoja ostvarili odlične rezultate u mlađim kategorijama, imali kvalitetne pojedince poput Radunića, Rakića, Perkovića, Cetine i Blaževića, ali svi su na koncu otišli iz Pule.

- Mladim igračima treba osmisliti sustav kako bi ih zadržali u Puli. Sustav i financije. Treba naći način da im plaćamo stipendije i tako ih privoljeti da studiraju u Puli i paralelno igraju košarku. Rad s mladima i stvaranje vlastite igračke jezgre kojoj se potom pridodaju kvalitetni igrači sa strane, jedini je način za rezultatski iskorak. S ponosom mogu reći da mi u klubu imamo dvoznamenkasti broj prekadeta i kadeta te tri, četiri juniora. Nažalost, u cijeloj Istri juniore imamo samo Stoja, Pazin i mi.

Za boljitak pulske košarke, Petrović smatra da treba slijediti put Futsal Pule.

- Futsal Pula je pokazala kako se može kad imate plan, financije i rad. U 13 godina postojanja došli su do vrha hrvatskog futsala i igrali Ligu prvaka. Imaju jezgru od šest, sedam domaćih igrača kojoj pridodaju nekoliko stranaca. Sve zahvaljujući tome što imaju sponzora koji ih prati. To je obrazac koji bi trebala slijediti i košarka - zaključio je prvi čovjek istarske košarke.

Rovinj i Istra

Paradoks istarske i pulske košarke je i što u ligi nastupa klub koji nije član KSIŽ-a, Istra. Amerkanac Chris Hortman je oformio klub u kojem igraju većinom bivši pulski igrači koji su se reaktivirali, dok je on sam, iznenađujuće, prešao u porečki Adriju.

- Istra, baš kao nekad ranije Istrauni, se natječu, iako kao klubovi nisu ispunili osnovne uvjete za natjecanje. Nažalost, HKS-u je važno samo da im plaćaju kotizaciju - smatra Petrović te s druge strane ističe Rovinj kao primjer kluba koji zadovoljava financijski aspekt.

- U Rovinju su našli načina da plaćaju igrače i sakupili su vrlo zanimljivu momčad, većinom pulskih košarkaša, koja kvalitetom može u borbu sa Stojom i Pulom 1981 za sam vrh.

Povezane vijesti

• Hezonja zablistao u pobjedi nad BiH
• Perasović: Češka ima izvanredne atlete
• Milijun kuna za bazene, pola milijuna za hotele