Stoljećima, a tako je još i danas, Muzil je izdvojeni dio, corpus separatum Pule. Muzil je Pula, ali nije uklopljen u tkivo Pule. Infrastrukturno nije spojen sa svojim gradom.

Od polovine 19. stoljeća Muzil postaje državno vlasništvo Habsburškog carstva namijenjeno vojsci. Od tada pa do danas razvijao se na autonoman način u odnosu na grad kako bi mogao uvijek samostalno funkcionirati u vojnim (tj. ratnim) uvjetima. Veza s gradom se suštinski ostvarivala nekad uskom cestom Musil, a potom cestom Fižela. Sve ostalo se ostvarivalo morem.

 Petina površine grada

 Muzil čini gotovo petinu površine grada Pule. Danas teorijski, a sutra kada se pokrene razvoj Muzila, cca 20-25 posto svega što Pula danas ima u infrastrukturnom smislu, morat će se dovesti i(li) realizirati na Muzilu: električna energija, telefon, vodu, plin, fekalna kanalizacija, kanalizacija oborinskih voda, javna rasvjeta, ceste, javni promet, itd. Sva ta infrastruktura morat će proći najužim dijelom spoja grada s poluotocima Stoja i Muzil kod restorana Stari grad i Gina s južne strane, odnosno uvale Vergarola sa sjeverne strane. To sve treba na vrijeme osmisliti, posložiti i pripremiti.

Svakako jedna od prvih poveznica je cesta. Nameće se kao logično rješenje da to bude produžetak južnog bulevara (komotna, široka saobraćajnica s četiri vozne trake i nogostupima s obje strane), koji se pruža od gradskog bazena prema Valkanama, pa dalje da nastavi prema Muzilu. Međutim, na prevlaci Vergarola-Gina za sve to nabrojeno tamo nema fizičkog prostora. Nema šanse! Nema ni mjesta za proširenje barem jedne od postojećih ulica koje onuda prolaze, pa da od gradske ulice s dvije prometne trake postane brza cesta s četiri trake. Rješenje treba iskombinirati pomoću ulica Fižela na sjeveru, Stoja na jugu i uske ulice Musil između njih. Ulica Fižela (koja je suštinski nastavak Revelanteove ulice) pruža se u smjeru istok-zapad skoro po rubu pulskog zaljeva. Paralelno s njom, samo nešto južnije, pruža se Ulica Stoja, koja završava na korijenu poluotoka Stoja. Te dvije ulice su najbliže jedna drugoj na najužem dijelu poluotoka, a to je između uvale Vergarole i restorana Gina. Njih spaja uličica Vergarola. Velika, poprečno smještena nova zgrada koja tamo niče je zauzela svojim gabaritima (u nizu s postojećim starim i renoviranim kućama) veliki dio nadzemnog i podzemnog tla.

Na sjevernoj strani je ostala slobodna za prolaz infrastrukture samo cesta Fižela koja ima nogostup samo na jednoj strani i koja je na tom dijelu jako uska. K tome, zbog blagog zavoja stječe se dojam da se tamo jedva mogu mimoići dva autobusa. Na južnoj strani je za energetsku i prometnu infrastrukturu ostala slobodna samo ulica Stoja. Sve to je vrlo usko i jako ograničavajuće za sprovesti svu onu infrastrukturu koja je ranije navedena.

Osim svega već navedenog, dvije bitne ceste - Stoju i Fiželu - treba kvalitetno međusobno spojiti kako bi bile jedna drugoj (odnosno Muzilu) prometna alternativa u bilo kojoj situaciji. U slučaju prekida prometa po jednoj (zbog npr. kopanja, prometnih nesreća ili bilo čega drugoga), druga cesta mora podnijeti teret prometa obiju ulica. Na (barem) jednom mjestu se promet mora moći preusmjeriti na jednu, odnosno drugu cestu.

Gledajući situaciju na terenu, to mjesto (najvjerojatnije) je usko grlo Vergarola-Gina o kojemu je ovdje riječ. Dozvoljavam si predložiti da se na tom uskom, malom području Muzilskog istmusa (prevlake) predvidi izgradnja elipsastog (kružnog) toka koji će spojiti ceste Stoju i Fiželu i omogućiti spajanje prometnih tokova tih dviju cesta.

Biciklistička staza

Za kvalitetan spoj grada s Muzilom u sadašnjem ekološki osviještenom prometnom trenutku, potrebno je također predvidjeti (ponajbolje iz smjera Revelanteove uluce) još i biciklističku stazu, pješačku stazu i tramvajski kolosijek. Kako sada stvari stoje tamo za njih nema mjesta. Postoji realna opasnost da taj poluotok, u tom prometnom smislu, i dalje djelomično ostane "corpus separatum" Pule.

Da se to ipak ne dogodi, jedina mogućnost koja se za te biciklističke i pješačke staze i za tramvajski kolosijek nazire je da se njihove trase ostvare po uskoj zelenoj površini između ceste Fižela i zgrada Tehnomontovog brodogradilišta, te u nastavku dalje po zelenoj površini uz unutarnju stranu sadašnjeg ogradnog zida vojnog dijela Vergarole. Zbog svega navedenog nameće se nužnost da se krene s projektiranjem prolaska svih nadzemnih i podzemnih infrastrukturnih potreba Muzila kroz Muzilsku prevlaku. Nakon toga je potrebno ugovorima ili kupnjom osigurati sve potrebne kat. čestice kako bi se ostvario kakav-takav prihvatljivi prolaz svega nabrojanog i kako se ne bi mogla dogoditi nikakva iznenađenja. Polaganje kabela, cijevi, tračnica i druge radnje će se, naravno, napraviti kada za to sazre uvjeti. Jedno je sigurno: bujanje novogradnji na tom području zasigurno znatno otežava i komplicira već i sadašnju, a pogotovo buduću situaciju na toj prevlaci.

Povezane vijesti

• Što je uništenje veće, obnova će biti skuplja
• Kreće se u potragu za investitorima na Muzilu
• Sve po 99 godina