Premda, dakako, i dalje imam svojih mana, taj mi je korak, uz naknadni prestanak pijenja alkohola i konzumiranje lakih droga, bio vjerojatno najbolji potez u životu. Sad sam već dugo "na suhom", što je jako je dobro za rad na sebi, čime si bolji sebi, ali i drugima, a najviše svojim bližnjim. Ovako je puno ljepši život, a ja sam, čini mi se, odgovorniji prema svojima, sebi, poslu, ljudima, kaže Puljanin

Bio je zadnji dan prošlog stoljeća, 31. prosinca 1999. godine. Sjećam se dočeka novog milenija u hladnoj i prašnjavoj Areni, dok je svirao Parni valjak. Zapalila sam cigaretu i pomislila ova bi mogla biti zadnja. Novo stoljeće i novi milenij mogla bih započeti bez te štetne ovisnosti. Zgodan je datum, a već neko vrijeme razmišljam o tome. Nikome nisam rekla o svojoj namjeri, a nisam niti sebe previše pritiskala s imperativom "moraš". Hajde da vidimo mogu li izdržati sljedeći dan bez cigareta? Nakon što je prošao prvi dan 2000. godina nastavila sam s istom namjerom dalje dan po dan, korak po korak. Kada je tjedan dana bio iza mene bez cigareta bila sam zadovoljna rezultatom. Tada mi je već bilo žao poništiti sav taj napor i odricanje posezanjem za dimom. A postojala je i te kakva želja.

Tek tada, nakon sedam dana okolina je zapravo primijetila da ne pušim, što mi je odgovaralo jer mi drugi nisu stvarali pritisak ni pozitivan niti negativan. Pored toga morala sam osvijestiti i obratiti pažnju na svaki dnevni ritual od pijenje kave, pauze na poslu, do susreta s prijateljicama pri kojima sam obično posezala za cigaretom. Prvih je mjesec dana bilo izazovno, kasnije je išlo kao po loju, sve do danas. Ponekad mi je primamljivo zamirisala cigareta, ali nisam se usudila zapaliti niti jednu, jer mislim da bi to bio povratak u ovisnost. Prije toga bila sam ovisnik o cigaretama oko 18 godina, osim u vrijeme trudnoće i dojenja.

U cijeloj je priči kod odvikavanja od cigareta važan motiv. Meni je glavni motiv bio zdravlje, smetale su mi i izazivale upale grla i sinusa. Osim toga odjeća mi je imala neugodan smrad po cigaretama, a također išlo mi je na živce što mi je stalno nešto nedostajalo - ili upaljač ili pepeljara ili mjesto gdje ne smeta dim drugima. Sjećam se da mi je pomogla i knjižica psihijatra Veljka Đorđevića "I vi možete prestati pušiti" koji analizira cijeli proces i motivira ustrajnost.

52-godišnji Puljanin: Ne pušim već 20 godina. Pušio sam 12 godina strastveno i puno. Nakon brojnih pokušaja, u ljeto 2000. sam uspio. Znate već, brojanje dana, tjedana, mjeseci od zadnje cigarete. Samo, ovaj je put uspjelo. Možda je tome pridonijelo tada svježe, šokantno iskustvo s rakom pluća mog pokojnog oca. U prvo post-nikotinsko vrijeme guštao sam kisik (bez kašlja i jutarnjih poriva na povraćanje s prvom cigaretom), a posebno mirise, u prirodi i u hrani. Premda, dakako, i dalje imam svojih mana, taj mi je korak, uz naknadni prestanak pijenja alkohola i konzumiranje lakih droga, bio vjerojatno najbolji potez u životu. Sad sam, dakle, već dugo "na suhom", a to navodno   "suho" jako je dobro za rad na sebi, čime si bolji sebi, ali i drugima, a najviše svojim bližnjim. Ovako je puno ljepši život, a ja sam, čini mi se, odgovorniji prema svojima, sebi, poslu, ljudima. Kad za ovu priliku potaknem sjećanje, nisam zaboravio gušt cigarete uz kavu, nakon seksa, poigravanje dimom, ali to je tek fakat u memoriji, posve izvan tjelesne i psihičke priče o ovisnosti. Kao odjek, doduše vrlo rijetko, zna zaiskriti u meni stari pušački instinkt i zov upaljene cigarete, uglavnom gledajući neku cool filmsku scenu. Svjestan pritom da taj cool nije sasvim autonoman čin, već se tu umnogome filmska podala duhanskoj industriji.

Povezane vijesti

• U Kanfanaru prelaze na međunarodne brendove cigareta
• Hrvatskoj kazna ako do 20. svibnja ne izmijeni Zakon o duhanskim proizvodima
• Hrvatskoj kazna ako ne stavi na cigarete šokantne fotografije