ZRCALO VREMENA
Uz katolički blagdan sv. Marka Evanđelista: Samo Kašćerga u Istri pod zaštitom Lava
Kašćerga, svojedobno na granici mletačkog i austrijskog dijela Istre, župnu crkvu posvetila je sv. Marku evanđelistu, čiji je simbol krilati lav, ujedno simbol Serenissime, a pripadala je Pazinskoj knežiji, Austrijskoj kući, čiji je simbol bio Orao
Nevjerojatno, ali istinito: u porečkoj i pulskoj biskupiji, među više od stotinu crkava i crkvica, niti jedna za svoga patrona nema sv. Marka evanđelista, osim ona u Kašćergi. Ovaj svetac, rođenjem Ivan, kasnije se prozvao Marko, kojem je kršteni kum bio sv. Petar apostol, s kojim je otišao u Rim, dobio je u Istri samo jedan bod, jedno imenovanje.
Živi lavovi u parkovima Venecije
Zanimljivo je da je Kašćerga, koja je pripadala Pazinskoj knežiji, Austriji sa svojim državnim znamenom, Orlom, za svoga nebeskoga zaštitnika izabrala Lava, odnosno zaštitnika Serenissime, sv. Marka. Kršćanska tradicija svakome je evanđelistu dodijelila njegov simbol: sv. Marka simbolizira krilati lav, sv. Luku bik, sv. Mateja anđeo, a sv. Ivana orao.
Lav sv. Marka simbol je Serenissime, Presvijetle Mletačke Republike; Mlečani ga počinju štovati nakon prenošenja relikvija iz Aleksandrije u Mletke 828. godine. Tako je sv. Marko postao zaštitnikom Venecije, a lav simbol mletačke vlasti. Mlečani su bili opsjednuti ovim simbolom snage, krilatim lavom. Osim što su ga oblikovali umjetnici i postavljali posvud, pa ih nebrojeno ima i u istarskim gradovima koji su svojedobno bili pod vlašću Mletaka, kroničari su zapisali da su građani grada na lagunama držali žive lavove u javnim parkovima, u velikim kavezima, a jedna se lavica 1316. godine čak okotila u Duždevoj palači.
Jednobrodna župna crkva Sv. Marka evanđelista u Kašćergi izgrađena je 1686. godine, pa temeljito obnovljena 1891. godine za vrijeme župnika Josipa Gojtana i župana Stjepana Hrvatina, kako piše na nadvratniku crkve.
Crkvu je 1901. godine posvetio tršćansko-koparski biskup Andrija Marija Šterk (Sterk), rodom iz Voloska (1827.), koji je kao mladomisnik (1853.) službovao u Oprtlju, bio je i zastupnik u Istarskom saboru (1877.-1883.), da bi 1896. godine bio posvećen za krčkog biskupa te dvije godine kasnije premješten na stolicu tršćansko-koparske biskupije. Zbog svoje revnosti prozvan je tršćanskim apostolom. Biskup Sterk preminuo je iste godine kada je posvetio crkvu Sv. Marka u Kašćergi, 7. rujna 1901. godine.
Župnik Gojtan, rodom iz Lindara, službovao je u Kašćergi od 1890. do smrti, 25. svibnja 1934. godine. Učinio je mnogo dobra za Crkvu i narod. U feljtonu o građi za Zbornik o Istri, u zagrebačkom glasilu Saveza jugoslavenskih emigranata Julijske krajine, Istra, objavljen je njegov prilog o Kašćergi: „Tko je sagradio najstariju crkvu, nije poznato; druga je sagrađena 1685. godine pod župnikom Andrejom Počekom (bio je iz Pazina; slog romanski). Sadašnju su crkvu sagradili 1891. kašćanski župljani (ima još druga crkva Sv. Marije Sniježne i Sv. Antuna Padovanskog na brdu Padova). Oltar župne crkve s tabernakulom od kamena vrlo je lijep. Uljne slike u župnoj crkvi djelo su slikara Petra Markoviča iz Rožeka u Koruškoj; Bezgrešno začeće BDM (1893.), Presveto Srce Isusovo (1893.), Presveto Srce Marijino (1896.). Slika Bezgrešnog začeća od svih koji su je vidjeli, pohvaljena je kao lijepa i krasna. Majka Božja je sva u suncu, pod nogama joj je mjesec sa zmajem, a u dubini su klisure s morem itd.
I druge slike Slovenca Markoviča prošle su povoljan sud. Svi kipovi svetaca izvedeni su od tvrtke Fr. Schmalzl iz St. Ulicha 1891. Osobito vrijedna i lijepa je mala monstranca, okrugla srebrna i pozlaćena. Ima starih škrinja i slično, što bi vrijedilo fotografirati".
Više imena za samo jedno naselje
Ovaj poduzetni župnik zalagao se za opća dobra i standard ljudi pa je u travnju 1912. godine Matku Laginji, ocu Istre, prenio želje sa sastanka mještana u Kulinovom Mlinu za izgradnju lokalnih cesta Livade - Stari Pazin i Grdoselo - Brstovica - Pazin. Isto pismo s istim željama uputio je i dr. Ivanu Zucconu, narodnom zastupniku. Laginja ubrzo župniku Kašćerge Gojtanu obrazlaže mogućnosti izgradnje cesta i izvještava mještane o planiranim investicijama.
Zanimljiva je još jedna crtica: 29. kolovoza 1915. godine poslao je tršćansko-koparski biskup Andrija Štrk vjernicima župe Kašćerga pismo kojim udovoljava molbi mještana te odobrava posebnu crkvenu svečanost prigodom 25 godina služenja župnika Josipa Gojtana u Kašćergi.
Crkvom Sv. Marka, koja nije podignuta na najvišoj točki naselja (383 metra nad morem), kako je to uobičajeno u Istri, već u podnožju, dominira 17 metara visok zvonik, izgrađen 1801. usred pročelja kroz koji se ulazi u crkvu. Crkva je jednostavna, jednobrodna građevina s tri oltara. Na glavnom je mramornom pala s likom Blažene Djevice Marije, koju je 1893. naručio župnik Gojtan, a na bočnim su kipovi sv. Roka i sv. Josipa, te sv. Agate i sv. Blaža.
Kašćerga se nalazi na jezičku iznad doline Butonige, ispod brežuljka na kojemu je crkva Sv. Antuna Padovanskog (drugog imena Gospa Snježna), po kojem se brdo zove Padova, pa se ponekad selo naziva Vila Padova.
Prema jednima, Kašćerga je ime dobila od riječi "kašća" koja je bila naziv za skladište u koje su lokalni feudalci i crkva prikupljali i skladištili desetine i ostala seljačka davanja; moguće je da je nastanak naziva mnogo jednostavniji i da potječe od latinskih riječi "castrum" ili "castellum", koje znače utvrda ili utvrđeni grad.
Područje je bilo nastanjeno u prapovijesti i antici. U dokumentima se prvi put spominje 1177. godine kao Carsiaga, kada je postala posjed porečkoga biskupa. Potom je prelazila iz ruke u ruku crkveno-feudalnih gospodara, da bi polovicom 13. stoljeća potpala pod vlast Pazinske knežije. U 15. stoljeća, nakon osmanlijskih prodora u sjevernu Istru i ratnih pohoda kneza Ivana Frankopana Krčkog, u Kašćergi je živjelo samo šest stanovnika (1498.). Te je godine u urbaru Pazinske knežije upisana kao Kasternn, a u 17. stoljeću preimenovana je u Kaiserfeld (carsko polje).
U njemačkim se izvorima nazivala i Kastergigkl i Kasterg. Od 1531. u vlasti je pazinskog gastalda Martina Kastmana, da bi potom rodbinskim vezama prešla u posjed obitelji Rampelli u čije se vrijeme podiže župna crkva. Nakon što je 1688. godine preminuo Kristofor Rampelli, Kašćergu je naslijedila plemićka obitelj Dell`Argento, koja gospodari do 1824. godine. Kapetan Calligarich, suprug Ane Marije Dell`Argento, prodao je imanje talijanskoj obitelji Camus iz Pazina.
Kašćerga je često stradavala
S obzirom na blizinu granice knežije s mletačkom Istrom (motovunskom općinom), Kašćerga je često stradavala, zemlja je povremeno ostajala neobrađena i napuštena pa su u više navrata naseljavani novi stanovnici.
Sedamdesetih godina 17. stoljeća Kašćerga je jedna od najspornijih točaka razgraničenja. Nasilno prisvajanje zemljišta, zalijetavanje preko granice radi pljačke, otimanja i ubijanja stoke, paljenja kuća, ljetine i zlostavljanja ljudi.
Mletačko-austrijska granica u Istri protezala se od rječice Gliniščice (Rosandra) između Trsta i Milja, do uvale Stupova - sjeverno od Plomina na istočnoj obali Istre. Šire pazinsko područje, istok poluotoka sjevernije od sela Zagorje kod Plomina, dio Ćićarije i šire područje Trsta bilo je pod vlašću Austrije, te raznih feudalnih i crkvenih posjeda. Ostali dio poluotoka bio je pod Mletačkom Republikom.
Ova podjela Istarskog poluotoka zadržat će se, s manjim promjenama, do ukinuća Mletačke Republike 1797. godine.
Problemi oko mletačko-austrijskog razgraničenja nisu urodili plodom niti osnivanjem mirovnih komisija 1521. i 1535. godine. One su prepustile zajedničkom korištenju, tj. jednoj i drugoj strani polja, oranice, livade, šume, lokve, rječice. Ti nedefinirani, nepodijeljeni i sporni granični prostori (differentie) često su bili mjesta sukoba tijekom više stoljeća.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
