Europska komisija ne dozvoljava bilo kakve subvencije za gorivo. Možda je sada trenutak da se to promjeni. Treba podsjetiti da su 2012. ribari imali zamrznutu cijenu plavog dizela na pet kuna, a sav trošak iznad tih pet kuna je bio refundiran. Tražimo od Vlade da na europskoj razini riješi to pitanje jer je ono jednostavno stvar egzistencije. Jedan dio ribara je izbalansiran, diverzisificiran pa se ljeti bavi određenom vrstom turizma, ali postoji i dio njih koji nije i njima je jako teško
Kočarima se ne piše dobro (Snimio Dejan Štifanić)
Hrvatske bi luke, ako se nastavi ovakvo divljanje cijena goriva, u bližoj budućnosti mogle postati groblja ribarskih brodova, predviđaju istarski ribari. Situacija, kažu oni koji su već desetljećima u tom poslu, nikad nije bila ovako teška. I nije problem samo u gorivu, već i u masovnoj pojavi meduza, predatora koji prazne ribarske mreže, u slabom ulovu… Problema je puno, a rješenja nema na vidiku. Ribari ne znaju što im nosi budućnost, hoće li uopće ostati i opstati u poslu. Pogledi su uprti i u njihove predstavnike. Robert Momić iz Poreča predsjednik je Ceha ribara Hrvatske, ujedno i predsjednik Obrtničke komore Istarske županije, koji još uvijek zadržava optimizam, barem djelomično.
- Biste li se složili s Vašim kolegama da je stanje u istarskom i hrvatskom ribarstvu katastrofalno, nikad lošije?
- Ne bih rekao da je katastrofalno, ali da je lijepo - nije. Kad govorimo o problemu s meduzama, ovo je prva godina da je ta pojava masovnija. Ali nemojmo zaboraviti da je zapadna obala Istre specifična po dosta plitkom moru pa imamo gotovo svako ljeto i pojavu algi, pa rebraša, zatim određenih crvi i algi koji se nakupljaju na uzgojnim područjima za pedoče… Kratko i jasno - svjedoci smo klimatskih promjena. Trebalo bi napraviti analizu je li to uzrokovano tom našom niskom batimetrijom ili zato što tu na sjeveru imamo velike luke u kojima se odvija pomorski promet te se ispuštaju balastne vode,
- Nije li takvu analizu već trebalo napraviti?
- Koliko znam, na tome se trenutno radi. To će biti temelj ne samo za istarsko ribarstvo, već i za razvoj turizma i nekih novih područja za akvakulturu.
- Spominjalo se i proglašenje elementarne nepogode zbog najezde meduza. Što je s tim?
- Ceh je pokušao vidjeti mogućnost proglašenja elementarne nepogode, no to je u zakonskim okvirima gotovo nemoguće, jer treba biti jasno utvrđeno da je počinjena šteta viša od 30 posto lokalnog ili županijskog proračuna. Isto tako, isplate u tim slučajevima su kudikamo manje od realne štete. Ali mi smo tu da ukažemo na problem, dok netko drugi treba utvrditi što se točno događa.
- Činjenica je da su neki ribari trenutno bez ikakvih prihoda. Mislite li da za njih ima spasa ili kreće masovno zatvaranje obrta, odustajanje od ribarstva?
- Definitivno je u ribarstvu sve manje ljudi. To je postao nepredvidiv posao. Problem nisu samo meduze i cijena goriva, tu su i predatori, poput dupina, strijelki i velika pojava tuna u sjevernom Jadranu. Oni ugrožavaju svaki segment ribarstva. Najviše su ugroženi mali alati, oni trpe najveće štete. Kao što su sada, povećanjem cijene goriva i njegovom, prema našim informacijama, nestašicom koja će uslijediti, najviše na udaru kočari. No, bilo bi licemjerno kazati da je to problem koji je zadesio samo ribare, i ostale gospodarske djelatnosti pate zbog visokih cijena energenata.
- U redu, ali Vi ste predstavnik ribara.
- U sektoru ribarstva, ponavljam, zbog cijene goriva, koja će i dalje rasti, najviše su pogođeni kočari. To je neminovno, jer je trošak goriva u dnevnom ulovu bio 30 posto, a sada je taj postotak došao na 60 posto pa je svima jasno da je kočarenje postalo neisplativo. Ono što smo mi kao Ceh učinili jest da smo sa svime upoznali resorno ministarstvo, koje je zatim raspisalo mjere pomoći u iznosu od najmanje 75 milijuna kuna. Ribarima će biti na raspolaganju jednokratne mjere pomoći, koje će se odnositi i na vlasnika plovila, ali i na zaposlenike, te će se odrediti privremena obustava ribolova za kočarski sektor po principu tko želi. Bitno je reći i da te privremene obustave ribolova sigurno neće pomoći onim subjektima u ribarstvu koji se bave proizvodnjom. Naime, oni neće imati primarnu sirovinu, a ugrožena bi mogla biti i gastro ponuda u Istri, odnosno snabdijevanje ugostitelja svježom ribom.
- Kada ribari mogu očekivati tu pomoć?
- Privremena obustava neće moći biti isplaćena dok se ne prihvati novi operativni program za razdoblje 2021. - 2027. U Cehu ribara pokušavamo maksimalno ubrzati ne izradu programa, jer ga je resorno ministarstvo već zgotovilo, već sklapanje partnerskog sporazuma između svih ministarstava i da se to čim prije pošalje Europskoj komisiji na usvajanje. No, navedene se mjere po novom operativnom programu neće provoditi gotovo sigurno do kraja godine pa je problem što do tada ni neće biti nikakvih isplata.
- A do tada - tko preživi, pričat će.
- Većina ribara u Istri ima još neku dodatnu djelatnost pa će na taj način uspjeti preživjeti. Ali da je dobra situacija, sigurno nije. Moramo se vratiti na ono što su nas naši stari učili, a to je da se nekada nije ribarilo tako da se odlazilo pet minuta na more i vraćalo se u istu matičnu luku. Nekada se ljeti ribarilo s plivaricom, zimi se kočarilo u Kvarneru… Ribar mora ići za ribom, a ne je čekati "kod kuće". Tome će se sada neki morati prilagoditi.
- Ali da bi mogli ići za ribom, moraju imati goriva.
- Da, problem cijene goriva nije jednostavan. Europska komisija ne dozvoljava bilo kakve subvencije za gorivo. Možda je sada trenutak da se to promjeni. Treba podsjetiti da su 2012. ribari imali zamrznutu cijenu plavog dizela na pet kuna, a sav trošak iznad tih pet kuna je bio refundiran. Tražimo od Vlade da na europskoj razini riješi to pitanje jer je ono jednostavno stvar egzistencije. Jedan dio ribara je izbalansiran, diverzisificiran pa se ljeti bavi određenom vrstom turizma, ali postoji i dio njih koji nije i njima je jako teško.
- Kad već spominjete dodatne djelatnosti, neki ribari mi govore da to baš i nije jednostavno učiniti, da recimo, kako oni kažu, ne mogu drveni brod prenamijeniti u turističke svrhe, odnosno za prijevoz putnika.
- Nemam takvih saznanja. Ne vidim razloga zašto bi to bilo tako. Ali vratimo se na ono što im je na raspolaganju. Ribari su korisnici operativnog programa pomorstva i ribarstva koji iznosi 350 milijuna kuna, a taj je iznos minimalno smanjen za novo programsko razdoblje. Također, mogu putem lokalnih akcijskih grupa biti korisnici i ostalih mjera. U novom programskom razdoblju, pogotovo u segmentu malog ribarstva, sve će mjere biti financirane u stopostotnom iznosu. Ceh je zahtijevao da se omogući kompenzacija osiguranja, što znamo da je veliki financijski teret ribarima. Predložili smo i da se osiguraju sredstva za mlade ribare, zatim da se mogući otkup alata… Ima toga jako puno. Tako da ne bih mogao reći da nema perspektive.
- Vratimo se na gorivo. Tko je u ribarstvu najugroženiji zbog njegove visoke cijene?
- Najviše oni koji rade s povlačnim alatima. Rampon je posebna priča. To je specifičan alat kojim je dozvoljeno ribariti jedino u Istri, a u ribarenju s njim troše se značajne količine goriva. Cijena goriva će definitivno biti problem za najveće potrošače. Netko bi mogao reći da će se sada veliki zaustaviti pa će mali početi više raditi, ali kad je generalno loše, ne može nikome biti dobro.
- Koliko procjenjujete da je istarskih ribara i tvrtki povezanih s ribarstvom trenutno egzistencijalno ugroženo?
- U Istri imamo stotinjak kočara koji sada razmišljaju hoće li zaustaviti svoj rad. Tu su i tvrtke koje se bave preradom ribe, poput Mirne ili S.I.C.-a, koje su morale prebroditi tromjesečni period lovostaja pa će ponovno morati zaustaviti proizvoditi u svibnju. Imate i druge segmente riboprerađivača, poput zadruga i trgovaca, koji također osjećaju posljedice ovakve situacije u ribarstvu.