Na Vodnjanštini se konstantno krade. Mi nemamo nikoga i nitko nas ne štiti. Nakon što mi je posječena šuma došla je policija, inspektori su rekli da to nikada nisu vidjeli. Pitao sam ih zašto ne zaustavljaju kamione i prikolice s drvima, a mene - s malom prikolicom - uvijek zaustavljaju?!, ljutito će Giovanni
Nekada gusta šuma, a sada pustopoljina (Snimila Lara Bagar)
Nečuvenu krađu 300 godina stare hrastove šume na privatnoj parceli Giovannija Forlanija na stanciji Buseto kod Vodnjana, sam vlasnik je uočio prije desetak dana, ali pretpostavlja da se dogodila ranije, prije mjesec dana, za vrijeme obilnih kiša. Procjenjuje da je stabla posjeklo nekoliko snažnih mladića i to tijekom nekoliko dana.
- Odmah su rezali na mjeru da bi drva bila spremna za prodaju. Neki ostaci vidljivi su i na stanciji. Čak su i put prokrčili na drugu stranu da ih slučajno ne bi vidio vlasnik obližnje stancije. I nakon toliko vremena, valjda od težine tereta, još su vidljivi tragovi traktora na zemlji, kazuje Forlani.
Njegova je hrastova šuma bila svojevrsno obiteljsko blago koje nije htio sjeći već ga je čuvao za buduće generacije. Kaže da je ostavljao šumu za djecu, za teža vremena, kad god da im zatreba.
- S tom šumom se grijala cijela obitelj. Jedno je stablo bilo dovoljno za ogrjev cijelu jednu zimu. Te obiteljske ostavštine više nema, kao što nema ni drva za grijanje, ogorčen je Giovanni kojeg u Vodnjanu svi od milja zovu Gianni.
Cijeli svoj radni vijek, punih 40 godina, Gianni je proveo radeći u Uljaniku kao brodocjevar. Većina njegovih radnih kolega više nije među živima.
- Svi su umrli, samo su trojica živa, naviru Gianniju misli u opustošenoj šumi koja mu je bila svojevrsna terapija jer boluje od azbestoze od koje su njegovi kolege Uljanikovci preminuli.
- Ja sam se spasio jer sam pošao u kampanju na čisti zrak i u ovu šumu i puno sam pio mlijeka, a da nisam i ja bih već bio partio, kaže sjedajući na ostatke nekad ogromnog stabla hrasta.
- Tu je bilo nezamislivo lijepo. Tu sam imao sve. To je najbolje što sam imao. Uništili su me. Ovdje su bila najkvalitetnija stabla, ogorčeno će Forlani konstatirajući da bi bilo bolje da nije vidio što su mu lopovi učinili.
Cijela je Giovannijeva obitelj u šoku zbog ove krađe, a njegova nije ni željela doći vidjeti opustošenu šumu jer joj je još uvijek previše živo i bolno sjećanje na krađu obiteljskih maslina. Prije tri godine Forlanijevima su naime nepoznati lopovi bagerom iskopali i ukrali deset maslina starih između 300 i 400 godina.
- Svaka takva ulika košta minimalno 2000 eura. Uzeli su osam najljepših ulika. Takva stabla na crnom tržištu dosegnu cijenu i po 10.000 eura, objašnjava Forlani kojemu su nedugo nakon krađe maslina na jednom zemljištu nepoznati huligani ušli u otvorenu štalu porazbijali što su mogli, a potom je zapalili. Pitamo ga misli li da je u pitanju neki osobni razlog, nekakav obračun. No on kaže da nije.
- Na Vodnjanštini se konstantno krade. Mi nemamo nikoga i nitko nas ne štiti. Nakon što mi je posječena šuma došla je policija, inspektori su rekli da to nikada nisu vidjeli. Pitao sam ih zašto ne zaustavljaju kamione i prikolice s drvima, a mene - s malom prikolicom - uvijek zaustavljaju?!, ljutito će Giovanni.
Ogorčen je na Vodnjan, društvo i institucije koje ništa ne rade. Veli da se šume kradu zadnjih desetak godina, prije toga se kralo kamenje, grbovi po Vodjanu, prodavali se antikni dijelovi kuća, a sada su na red došle i šume.
- To je moja starina koje više nema, žalosno zaključuje Forlani.
Više o ovom slučaju pročitajte ovdje.