Pulski povjesničar Igor Jovanović održao je predavanje rovinjskim srednjoškolcima o stradavanju Istrana u koncentracijskim logorima za vrijeme Drugog svjetskog rata

Slaveni su za naciste i fašiste bili niža rasa. Prioritet Hitlerovog režima je bio istrebljenje Židova, ali kad je njemačka vojska ušla u slavenske prostore, u svakog je njemačkog vojnika ideologija usadila tu osnovnu poruku. Talijanski iredentizam je desetljećima prije nego što je buknuo Drugi svjetski rat gradio predstavu slavenskog divljaka, Slavena kao naroda bez povijesti kojeg treba asimilirati u višu latinsku, talijansku civilizaciju. Fašizam je nastojao ispuniti taj "povijesni zadatak u ime veličine talijanskog carstva i talijanske kulture".

Mussolini je 1938. godine upravo u Trstu, korak do Istre i u gradu na granici sa slavenskim prostorom, pred prepunim trgom Unita' u središtu grada, najavio uspostavu zakona rasističke diskriminacije pa je u toj godini započeo progon talijanskih Židova. To nisu ideološke premise već povijesne, znanstveno utvrđene činjenice i s razlogom pedagoška znanost ih koristi prilikom obrazovanja mladih. Prije Židova Mussolini, odnosno fašistički režim je proganjao Slavene, Hrvate i Slovence, zatvarao hrvatske i slovenske škole, kulturna i sportska društva, ukinuo je izdavačku djelatnost, palio hrvatske knjige, novine i časopise a sve u ime veličine talijanske civilizacije koja je imala zadatak asimilirati nižu rasu. Epilog priče je poznat i zato je antifašizam vrijednost koju valja njegovati bez obzira na poslijeratne devijacije. Komunistički je pokret, bez povijesnih temelja, monopolizirao antifašistički pokret. Jednostavnom su logikom fašistima proglašeni svi oni koji nisu bili ili nisu podržavali komuniste, uključujući i naše Narodnjake koji su desetljećima upornog rada gradili hrvatsku nacionalnu svijest u Istri da bi na kraju, 1945. godine bili proglašeni od strane komunističkih revolucionara “narodnim neprijateljima”.

Sjećanje na Holokaust

Mladi pulski povjesničar Igor Jovanović je u Rovinju održao predavanje na temu "Bili smo samo brojevi. Istrani u koncentracijskim logorima u Drugome svjetskom ratu”. Velika sala rovinjskog Doma kulture bila je ispunjenja učenicima trećih razreda talijanskih i hrvatskih srednjih škola. Organizator susreta s povijesnim temama bio je Savjet mladih Grada Rovinja povodom međunarodnog Dana (27. siječnja) sjećanja na Holokaust i sprječavanja zločina protiv čovječnosti. Savjet mladih pokrenut je 2018. godine i radi se o savjetodavnom tijelu koji ima zadatak prenijeti gradskoj vlasti želje i potrebe mladih Rovinja. Savjet svake godine sastavlja program rada i održava redovitu komunikaciju s gradonačelnikom, pročelnicima i članovima Gradskog vijeća. Rovinjski povjesničar Diego Han je zamjenik predsjednika Savjeta i njemu je pripao zadatak objasniti nazočnim učenicima smisao susreta sa povijesnim temama.

Diego radi kao istraživač u rovinjskom Centru za povijesna istraživanja a rad u Savjetu omogućava mu uvid u stanje svijesti i predispozicije mladih Rovinjštine prema povijesnim temama.

- Mislim da je današnja omladina destimulirana, drži se po strani, izbjegava doticaj s poviješću, a razlog tome je što je ta znanost pod stalnim udarom politizacije. To mladi ne vole. S druge strane školski sustav, naročito strukovni smjer, teži ka marginalizaciji te znanosti. U pojedinim strukovnim smjerovima povijest se uči tek u prvoj godini školovanja i to dva školska sata tjedno. Držim da je to premalo pa je današnja omladina slabo upoznata s povijesnim temama, veli Diego Han.

Igor Jovanović predaje povijest u pulskoj osnovnoj školi na Velom Vrhu i tvrdi da sadašnji program osmogodišnjeg školstva nudi nastavnicima povijesti sve preduvjete dobre pripreme učitelja ali da količina prenesenog znanja ovisi o pedagoškim vrlinama samog nastavnika. Jovanović pripada specifičnoj grupaciji pedagoga jer povijest za njega nije tek profesija već je stil, način života. Naime, Igor Jovanović i njegov prijatelj i suputnik Igor Šaponja već petnaest godina kruže Istrom u potrazi za preživjelim istarskim logorašima, žrtvama Holokausta ili pak za rodbinom poginulih koja čuva sjećanje na tragičnu, strahotnu sudbinu najmilijih. Od 2005. godine do danas Jovanović i Šaponja prikupili su 250 video i audio zapisa pojedinačnih sudbina.

- Neki povjesničari su skeptični prema tom načinu građenja povijesne arhitekture, ali mi smo uvjereni da je životna priča fenomenalno i jedinstveno sredstvo prenošenja znanja i time građenja povijesne svijesti. Mi mladima nudimo priče od krvi i mesa, a ne brojke, pa se na taj način povijest prikazuje za ono što jest - život, objašnjava Jovanović koji je mladim Rovinjcima ispričao nekoliko priča rovinjskih logoraša. Jovanovića i Šaponju mogli bi definirati kao tragači duša, jer je suština duše vrijeme pa je sjećanje bitna odrednica ljudskog roda. Oni prikupljaju sjećanja, pretaču ih na vrpci i predaju budućim naraštajima. Mladi povjesničari to čine iz strasti, sasvim dobrovoljno i bez naknade, druženja sa svjedocima i čuvarima sjećanja pojedinih sudbina postale su njihova svakodnevnica, način života. Jovanović kaže da je prenošenje obiteljskih sjećanja sa starije na mlađe generacije u seoskim sredinama više zastupljeno. U gradovima je taj odnos oslabio. Priča mi Jovanović o mladiću koji je godinama tragao za grobom djeda koji je poginuo u jednom koncentracijskom logoru u Njemačkoj. To je za njega apsolutna vrijednost. Amblematična je priča Liberata Banka iz sela Smoljanci koji je umro u dubokoj starosti između 2011. i 2012. godine. Kada je umro rodbina je u njegovom novčaniku pronašla fotografiju mlade Ukrajinke koju je Liberat upoznao u radnom logoru u predgrađu Berlina. Cijeli je život čuvao tu sliku, rodbina je sliku vratila u novčanik i smjestila ga u njegovo posljednje odijelo. “Najveći su istarski heroj žene koje su ostale same s djecom u spaljenim selima i borile se za preživljavanje dok su muškarci odvedeni u logore, priča mi Igor.

Odluka u sekundi

Nakon predavanja jedan ga je učenik pitao kojim se kriterijima odlučivalo u kojem će logoru biti smještena žrtva. Igor je odgovorio da je odluka padala u sekundi prema kratkom uvidu u fizičko stanje žrtve - logor smrti ili radni logor. Jednostavno, po samoj logici režima koji je građen na rasnoj diskriminaciji.

- Istarski mladići znaju o Holokaustu u općenitim crtama, najviše preko holivudskih filmskih ostvarenja. Kad je Istra u pitanju, kad se radi o povijesti zavičaja, tu su poprilično nespremni, znaju vrlo malo, a mi pokušavamo tu prazninu ispuniti životnim pričama”.

Povezane vijesti

• Ovjekovječena grozna svjedočanstva logoraša
• Najčešće su bolesti dišnog sustava, dječje infekcije i karijes
• Predavanje o holokaustu dekanice izraelskog Učiteljskog fakulteta