Marija, Miriam, Majka Isusova, Bogorodica, Majka Božja, Sveta Marija, Blažena Djevica Marija, Majka Crkve, Kraljica neba i zemlje, suotkupiteljica čovječanstva, od prvih je stoljeća kršćanstva na ovim našim prostorima na usnama, u molitvama i u srcima vjernika. Tijekom stoljeća razvile su se mnoge marijanske pobožnosti, molitve i pjesme od kojih je najpoznatija molitva Zdravo Marijo. Vjernici u Istri podigli su Gospi brojne crkve u kojima traže Njezinu pomoć i zagovor kod Sina u mnogim životnim teškoćama.

Vjernici u Istri, kao i oni diljem domovine i svijeta, posebno svečano slave blagdan Velike Gospe, Vele Gospe, petnaesti angušta, blagdan Uznesenja BDM na nebo, dušom i tijelom, kako kršćani vjeruju. Assumptio beate Mariae Virginis/Uznesenje Marijino na nebo, nije u Novom zavjetu nigdje spomenuto. Prema katoličkoj teologiji, Kristova majka Marija uznesena je dušom i tijelom na nebo. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo proglasio je 1. studenog 1950. papa Pio XII. Službenom proglašenju prethodila je duga tradicija slavljenja, stara kao i samo kršćanstvo.

Bizantinska ikonografija prikazuje Mariju kako spava na postelji, a Krist odnosi njezinu dušu na nebo (otud naziv Usnuće ili Uspenije, Uspenje).

U Istri, porečkoj i pulskoj biskupiji, nije se ustalilo nijedno Marijino svetište koje bi bilo sveistarsko, kome bi hrlio vjernički puk. Istarski vjernici Trsatsku Velegospu već stoljećima prihvaćaju svojom Majkom i Zaštitnicom, njoj hrle na Trsat, njoj se mole i pale svijeće.

Da su vjernici na Poluotoku naklonjeni Uznesenoj Gospi svjedoče dvije prvostolnice u porečkoj i pulskoj biskupiji posvećene Uznesenju Marijinom: katedrala u Puli i Eufrazijeva bazilika u Poreču. Pulska katedrala, usto, posvećena je sv. Tomi apostolu, zaštitniku grada i pulske biskupije; porečka bazilika posvećena je i sv. Mauru, zaštitniku grada i porečke biskupije.

U krilu Vele Gospe

Pula i Poreč - dva velika središta kršćanstva i kršćana u Istri, prigrlili su Bogorodicu svojom ovozemaljskom zaštitnicom. Pula je središte biskupije bila od 5. st. do 1828. godine kada je pripojena porečkoj biskupiji. Prvu katedralu iz 857. porušili su 1212. godine Mlečani. Današnja je sagrađena u razdoblju od 1417. do 1451.

Za vladavine bizantskog cara Justinijana (482. - 565.), Poreč je dostigao svoj najveći sjaj. Tada je biskup Eufrazije dao obnoviti baziliku Marijina Uznesenja, po uzoru na onu u Ravenni. Izgrađena je 553. godine na temeljima ranije trobrodne bazilike. Ona je kruna bizantskog kulturnog nasljeđa. Doživjela je niz promjena, a na izvornom zdanju iz ranokršćanskog vremena stoji treća crkva u gotičkom stilu. Porečka bazilika predstavlja jedno od najljepših djela ranobizantske umjetnosti i graditeljstva na Mediteranu, prvi je primjer trobrodne crkve s tri apside na Zapadu, a mozaici kojima su oslikani pročelje i unutrašnost spadaju među najljepša sačuvana djela bizantske umjetnosti u svijetu! Cijeli je kompleks Eufrazijane uvršten u popis svjetske kulturne baštine UNESCO-a 1997. godine.

Poreč je sjedište biskupije od 3. stoljeća.

Pet župa u porečkoj i pulskoj biskupiji za zemaljsku i nebesku zaštitnicu imaju Velu Gospu: Buzet, Cerovlje, Paz, Sv. Marija na Krasu i Vrh.

Jednobrodna župna crkva u Buzetu sagrađena je 1784. na mjestu ranije. Ona u Cerovlju 1804., a dograđena prije 120 godina (1901.). Župna crkva Uznesenja Marijina u Pazu iz 1579. godine, s preslicom, dvaput je obnovljena (1893. i 1978.). Župna crkva u Sv. Mariji na Krasu sagrađena je u 16. st., a župom je postala 1946. godine, dekretom tršćansko-koparskog biskupa Antonija Santina (Rovinj, 1895. - Trst, 1981.).

Ubijeni Miroslav Mir

Zanimljivo je da su župne crkve u Humu, Svetvinčentu, Valturi i Umagu posvećene Veloj Gospi, a župe nekom drugom svecu. Župa Hum za titulara ima sv. Jeronima, a župna crkva, sagrađena 1802. godine na mjestu ranije iz 13. st., posvećena je Uznesenju Marijinu.

Isto je i u Svetvinčentu: župa je posvećena sv. Vinku mučeniku, a župna crkva Veloj Gospi. Crkva je najvjerojatnije dovršena 1529. godine. Placa, središnji trg, predstavlja najcjelovitiji primjer planiranog renesansnog urbanizma u Hrvatskoj. Poseban značaj toj cjelini daje jedinstveno oblikovanje svih klesanih arhitektonskih detalja uokolo place: na crkvi, kaštelu, kućama, loži i šterni. Recimo i to da su u svetvinčentskoj crkvi pohranjeni zemni ostaci svećenika mučenika, Čabrunca Miroslava Mira, koji je ubijen 24. kolovoza 1947., a blaženim proglašen 2013. godine.

Umag, Valtura, Labin

Umaška župa posvećena je sv. Peregrinu, a župna crkva Uznesenju BDM na nebo, izgrađena 1757. na temeljima istoimene starije. Crkva je za nevremena 1651. teško oštećena, pa je u 18. st. odlučeno da se sruši i sagradi nova i veća.

Župa u Valturi slijedi primjer Huma, Svetvinčenta i Umaga: posvećena je sv. Ivanu apostolu, a crkva Uznesenju Marijinu, sagrađena 1889. na mjestu ranije iz 1630. godine.

Podno staroga grada Labina 1537. godine obnovljena je crkva Uznesenja Marijina, ranije Gospe od Milosrđa, iz 15. st. U ovoj jednobrodnoj građevini s lopicom i preslicom nalazi se jedinstvena zbirka slika i kipova iz Marijina života. Ponajprije, cjelovit ciklus Marijina života, od Bezgrešna začeća, Rođenja, Zaruka, Navještenja, do Bogorodičine smrti, te Uznesenja i krunidbe. Slike su djelo labinskog slikara Antonija Moreshija, koji je preminuo uoči Vele Gospe 1633. godine. Završna slika ciklusa, Uznesenje i Krunidba, po formatu je najveća i vjerojatno je investicija bratovštine Uznesenja Marijina, čiji su likovi, bratimi, narisani lijevo i desno na dnu slike.

Predaja o Gospinim ukazanjima u Istri

Svetište Gospe od Milosti u Šijani jedno je vrijeme bilo najpoznatije svetište južne Istre. Prema legendi, lik Majke Božje izrađen od metala čuvao se u pulskoj katedrali, kada je jednog dana nestao. Gospu su na hrastu u Šijani ugledali seljaci koji su se predvečer s polja vraćali kući.

Na blagdan Gospe Lurdske, 11. veljače 1946., Rosita Rizzi i Quirino Fabro darovali su crkvi Sv. Franje u Puli drveni kip Bogorodice s Djetetom koji je prethodno bio izložen u crkvi Sv. Ivana Krstitelja na Medulinskoj cesti. Za ovaj je kip povjesničarka umjetnosti dr. Vanda Ekl zapisala: "Madonina glava umilna izraza, ovijena plaštem što je uz nju tijesno priljubljen, već odaje tip ljepotice koji će se u potpunosti razviti u 15. st.".

Pulska Gospa od Milosrđa, della Carita', Misericordia, zavjetna je crkva izgrađena nakon Gospina ukazanja 1389. Počela se graditi po dobroti Puljanina Penzia ili Pansia Tomasa. Obnovljena je između 1447. i 1453. Godine 1858. stradala je u požaru, ali je ubrzo obnovljena.

Prema predaji, u selu Radini na Bujštini, Gospa se 1922. ukazala Marini Pirović, koja je počela prikupljati novac za gradnju crkve. Crkva Gospe Lurdske posvećena je 1929., a oltar podsjeća na lurdsku špilju. Gospa se, navodno, ukazala na smokvi u Motovunu pored crkve BDM od Vratiju (posvećena i sv. Ivanu Krstitelju), koja je sagrađena 1521. godine.

Vidikovac nazvan Poklon

Hodočašće Istrana na Trsat ipak ima posebnu dimenziju: u ljetnim su mjesecima obično dolazili pješice preko Učke, no između dva svjetska rata, kada je Istra bila pod vlašću Italije, vjernicima je bilo onemogućeno normalno hodočašćenje na Trsat. Mnogi su vjernici tek s prijevoja, koji spaja planinske masive Učku i Ćićariju na 922 metra nadmorske visine, mogli nazirali udaljeni Trsat. Pod Austrijom su na Veliku Gospu na Trsat išle procesije ljudi s istarske strane, preko Učke, spuštali su se na Matulje i došli do Rijeke. Kada bi došli na vrh Učke, tamo bi prvi put vidjeli Trsat i Rijeku. Tu bi se prvi put poklonili, pomolili, malo odmorili i išli dalje, pa zato taj prijevoj prema pučkoj pobožnosti nosi ime Poklon.

Istarski Trsat na Učki

Za vrijeme Italije ljudi su rijetko išli do Trsata jer su teško dobivali dozvolu za prelazak granice, pa su neumorno dolazili na Poklon. Tu bi se na otvorenom služila misa, ljudi bi se neko vrijeme zadržali i duhovno okrijepljeni vraćali svojim kućama.

Hodočašća je više puta znala omesti kiša pa je 1931. u Maloj Učki, najvišem ruralnom naselju u Istri (995 metara nad morem) izgrađen "istarski Trsat", crkvica Majke Božje Pomoćnice Kršćana. Crkvica je preuzela funkciju regionalnog istarskog svetišta, a izgrađena je zalaganjem upravitelja župe Mošćenice Milana Antona Grlja, dobrovoljnim prilozima žitelja Male i Vele Učke i drugih donatora. Vlč. Grlja je Svećeničku službu u riječkoj biskupiji počeo kao mladomisnik 1929. u Mošćenicama i Brgudu kod Opatije. U rodnu Sloveniju otišao je 1935. godine.

Povezane vijesti

• Blagdan Velike Gospe ili Uznesenja Blažene Djevice Marije
• Policija uoči blagdana Velike Gospe poziva na oprez u prometu
• Proslava Velike Gospe u Gospinim svetištima Gospićko-senjske biskupije