Istarska rakija koje se od davnine u Istri proizvodi destilacijom grožđanog dropa u lambiku, a u narodu joj pripisuju ljekovita svojstva, prerasla je lokalne okvire i pozicionirala se u hrvatskim pa i međunarodnim okvirima te postala pravi istarski brend. Među istarskim proizvođačima domaćih rakija je i obrt za proizvodnju alkoholnih pića i suvenira "Imela" obitelji Štifanić koji uz standardnu bisku, medenicu, lozovaču pa i rutu, rakiju s ljekovitom biljkom, proizvodi i terraneo, smokvu, malinu, višnju, borovnicu, orahovac, krušku i dunju.

Višnjan i Buzet

Brend Štifanić distillery zapravo je višnjansko - buzetska priča, jer njen vlasnik Dejan Štifanić živi u Buzetu gdje je izdvojeni pogon, a sjedište obrta je u Prašćarima kod Višnjana odakle je rodom njegova majka. Na obje lokacije je trošarinsko skladište. I jedna mala digresija, Štifanići će rado spomenuti kako su se Prašćari preporodili otkako je njemački poduzetnik Richard Oetker u selu uredio nekadašnje seosko imanje. Rakije i likere proizvodimo na bazi lozovače dobivene destilacijom grožđanog masulja, odnosno zgnječenog grožđa bez peteljke, i terana kojeg također sami proizvodimo, kaže Dejan Štifanić. Obiteljsku tradiciju utemeljio je njegov otac Antun početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Među prvima u Istri Štifanići su krenuli s većom proizvodnjom autohtonih istarskih rakija i likera za tržište, a 1997. godine registrirali su obrt kojeg od 1999. godine vodi Dejan.

- Počeo sam probno, s pet litara da vidim što mogu napraviti i postepeno povećavao proizvodnju. Pamtim i prvog kupca biske. Restoran Dvi murve u Poreču, prisjeća se Antun Štifanić. Danas obrt Imela proizvodi oko 15.000 litara rakija i likera godišnje i spada među velike proizvođače.

Odlaskom u mirovinu, Antun je imao slobodnog vremena i privukla ga je proizvodnja žestica, primarno biske iako se time nije nikada bavio. Recept za bisku dobio je od poznanika, a njemu ga je povjerio humski župnik i poznavatelj pučke medicine Josip Vidau kojem pripisuju prvi cjeloviti recept za ovu rakiju s listovima imele.

Optimalan omjer voća

- Dan, danas bisku radimo po istom receptu, na bazi lozovače i sušenih listova žute imele, grma polunametnika na hrastu, jer bijele u Istri nema. Nekada sam imelu brao sam, sada je kupujemo. Među prvima, preko prijatelja i poznanika plasirao sam bisku u Zagreb. Nisu ni znali o čemu se radi. I danas imamo puno kupaca u Zagrebu. Počeli smo potom s medenicom. Med smo nabavljali od domaćih proizvođača. Malo, po malo povećavali smo proizvodnju. Danas proizvodimo dvanaest vrsta rakija i likera, a razvijamo dva nova proizvoda. Jedan od njih, liker od jagode, dobio je veliko zlato na humskoj smotri žestica. Sastojci su teran, lozovača, plod jagode no taj liker još nije u prodaji, nabrojit će Antun Štifanić.

- Proizvodnju je pokrenuo otac, ali da nema mame Lidije ne bi bilo recepta, nadovezat će se Dejan Štifanić.

- Rakije smo u početku radili s komovicom, a potom je zamijenili lozovačom i počeli kupovati grožđe od OPG-ova. Proizvodili smo bisku, medenicu, rudu, a s vremenom smo razvijali svoje recepte i isprobavali uzorke. Treba napraviti izračun, dozirati sastojke. Pogotovo za voćne rakije trebalo je odrediti optimalan omjer voća jer mi na litru rakije stavimo oko 60 posto voća. Ne štedimo na voću zato naše rakije imaju izraziti voćni okus, iako je zbog toga skuplja proizvodnja. Osluškuju se dojmovi kupca, žele li slađu ili gorču varijantu i taj novi proizvod testira se barem pola godine. Počeli smo s terraneom pa borovnicom, malinom, kaže Lidija Štifanić.

Baza je lozovača

- Probali smo i s brusnicom, ali je ona manje išla jer dosta je opora. Slijedila je rakija s kruškom pa s dunjom, prije dvije godine i sa suhom smokvom koju nabavljamo u Dalmaciji. Baza je lozovača u koju dodajemo puno voća. U našim rakijama nema nikakvih konzervansa, priča Lidija Štifanić. Nekada je išla isključivo biska, pa medenica. Trenutno je najtraženiji terraneo. Slađi je i omiljeniji, posebice među mlađima, ali je zato biska, kažu, za prave znalce.

Štifanići su redovno desetak godina sudjelovali na Vinistri u Poreču i tamo osvajali priznanja, a onda su se orijentirali na humsku smotru istarskih domaćih rakija specijaliziranu za istarske žestice "Domaća rakija je naša medižija" koja je upravo lani navršila dvadesetu obljetnicu, i umnogome doprinijela prepoznatljivosti rakija, kao što je to Vinistra kada je o vinima riječ.

"Imela" je prisutna na tržištu Istre i Primorsko-goranske županije, opskrbljuje ekskluzivne zagrebačke i riječke restorane i vinoteke. Svoje rakije i likere za sada distribuira samo na domaće tržište, no moguće je i otvaranje prema inozemnim tržištima, upravo su stigli upiti iz Njemačke. Osim konzumne ambalaže u ponudi je i prigodni suvenir program kojeg ljeti plasira u suvenirnicama i vinotekama.

Povezane vijesti

• Industrijska konoplja i domaće rakije u najmanjem gradu na svijetu
• Uvedene manje trošarine mogle bi povećati proizvodnju žestica
• Dodijelit će se 25 NOVIH STIPENDIJA za nastavak školovanja, deficitarni obrtnici i medicinske sestre