U Hrvatskoj sve ide sporo, pa i odnos prema prošlosti. Međutim, sada je došlo vrijeme da napokon zatvorimo i tu spornu knjigu. Niti jedni izbori nisu na vidiku, HDZ suvereno vlada, premijer je učvrstio vlast na svim poljima, a desni pokreti, prije svega oni ekstremno desni nemaju ni snagu, ni utjecaj da nešto mijenjaju
Brisanje ustaškog pozdrava s partizanskog spomenika u Rijeci 2018. godine (Ilustracija / Marko Gracin / Novi list)
Sve, očito, ide prema tome da uskoro na dnevni red dođe potpuna zabrana ustaškog pozdrava Za dom spremni. To je, prije svega, civilizacijska potreba da se Hrvatska napokon potpuno odmakne od sramnog režima koji je ne samo počinio brojne i nevjerojatne zločine već i rasprodao zemlju. Da bi u konačnici oni koji su prodavali Hrvatsku i ubijali ljude pobjegli glavom bez obzira, ostavljajući svoje sljedbenike na milost i nemilost pobjednika.
Da postoji razum u današnjem hrvatskom vrhu i da je vrijeme za potpunu zabranu pokazuje niz poteza i izjava, od premijera Andreja Plenkovića, potpredsjednika Vlade Tome Medveda, do hrvatskih generala predvođenih Pavlom Miljavcem. Da se sprema razgovor na tu temu potvrdio je i dr. Ognjen Kraus u ime židovskih organizacija, koje su i pokrenule inicijativu o izmjeni zakona koji će striktno regulirati i sankcionirati isticanje ustaških pozdrava i simbola.
Tako je premijer primio jučer predstavnike Hrvatskog generalskog zbora, a među prisutnima bio je i general Ante Gotovina.
”Spomenuli smo zakon o civilnim žrtvama Domovinskog rata, organizaciju i sudjelovanje u proslavi Oluje, detaljno je objašnjeno u kojem smjeru ide modernizacija Hrvatske vojske, govorilo se o borbenim avionima, ali i helikopterima. Bilo je riječi o potpori oko cijepljenja protiv covida-19. Teško je ljude uvjeriti da je to jedini spas da se riješimo ove napasti. To su bile tri teme u puno govora o političkim događanjima i kamo treba ići Hrvatska”, rekao je general Miljavac, a oko vruće teme hoće li u Kninu biti HOS-ovci sa svojim crnim uniformama i grbom, uz pozdrav Za dom spremni, general Tomo Medved kaže: ”Treba se pokloniti i nakloniti ljudima koji su sudjelovali u obrani na početku Domovinskog rata. Sada je međutim sporno da se regrutiraju mladi s oznakama HOS-a koji imaju 18-19 godina, njima bih rekao da pogledaju govor Tuđmana iz 1992. godine koji je odao priznanje, ali rekao: 'Da smo nastavili tim putem, Hrvatska bi teško bila priznata'. To je najbolji odgovor svima koji idu dalje. Neka HOS-ovci obilježe ono što su nekad bili, a ovo sada kada veličaju više nije dobro prema van, svi su osjetljivi na to”.
Svoje obrazloženje možemo li u Kninu ponovo očekivati dolazak Marka Skeje i njegovih crnokošuljaša dao je i general Miljavac: ”To jest osjetljivo pitanje, ali ići grubo na to nije rješenje, njima treba dati mjesto u ovakvim proslavama, veličati nije dobro. Pred Božić 1991. Tuđman je donio odluku da se HOS rasformira i članovi se prebace u HV. Tada je HOS službeno nestao, iako su mnogi ostali i dalje nose oznake”.
A za podsjetiti je upravo to što je Franjo Tuđman govorio o HOS-u i ustaškom pozdravu kojeg su koristili na grbu. ”Ja znam da je među tim mladićima bilo i hrvatskih fanatika, hrvatskih ljudi koji su imali hrvatske ideale, ali je začuđujuće da nasjedaju onima koji im oblače crne košulje i fašističke oznake iz izgubljenog Drugog svjetskog rata. Što bi bilo od Njemačke da je nastavila s crnokošuljaškim i smeđokošuljaškim tradicijama i hakenkreuzovskim oznakama? Prema tome, to je bila jedna od glavnih smetnji za međunarodno priznanje Hrvatske. To je nešto što svijet ne može prihvatiti. Današnji svijet se gradi na načelima one antifašističke koalicije, demokratske”.
I zaista, tome se ne može ništa ni dodati, ni oduzeti. Loše je samo to da se rasprave o crnokošuljašima vode toliko godina poslije Domovinskog rata, kada odavno nema Tuđmana, a mnogi se pozivaju na njegove riječi i čine suprotno. Bilo je naravno bezbroj prilika da se to riješi već davno, od vremena kada je Hrvatsku vodio Ivica Račan do vremena kada su premijeri bili Ivo Sanader, Jadranka Kosor, Zoran Milanović. Uvijek se balansiralo, kalkuliralo, neki zakoni su doneseni, ali nikada to kompletno nije riješeno. Onda je u Plenkovićevom mandatu došlo do nesretnog rješenja nakon famoznog stava Vijeća za suočavanje s prošlošću koje je cijeli problem stavilo pod tepih.
I tako smo dobili ono što imamo sada, da Thomson i dalje uzvikuje Za dom spremni, da se isticanje ustaških simbola sankcionira kako kojem sucu padne na pamet, da su i dalje incidenti sa HOS-ovcima, poslije kojih predsjednik države demonstrativno odlazi s raznih obilježavanja.
Istovremeno imamo primjer Austrije, koja je preko noći donijela zakon i propisala oštre kazne svima koji žele ponovo pisati povijest i isticati simbole propalih režima. Da se može, može, samo treba imati političke hrabrosti i volje. A u Austriji je to učinila desna vlada kancelara Sebastiana Kurza, jer desnica na vlasti nikako ne znači u europskim prilikama rigidnost. Obrnuto, europska desnica danas pokreće promjene, vodi Europu i striktno brani temelje na kojima je ujedinjena Europa nastala. A jedan od tih temelja svakako je i antifašizam.
U Hrvatskoj sve ide sporo, pa i odnos prema prošlosti. Međutim, sada je došlo vrijeme da napokon zatvorimo i tu spornu knjigu. Niti jedni izbori nisu na vidiku, HDZ suvereno vlada, premijer je učvrstio vlast na svim poljima, a desni pokreti, prije svega oni ekstremno desni nemaju ni snagu, ni utjecaj da nešto mijenjaju. Žalosno je uopće da tvrda hrvatska desnica brani endehaziju, vrijeme u kojem su Istra i Dalmacija otišli susjedima. Vrhuška iz te nikada priznate države prodala ih je 'za šaku škuda'.
Andrej Plenković je krajnje razuman i pametan čovjek i sve to naravno dobro razumije. Imao je teške obračune s desnicom i u vlastitoj stranci, gdje još uvijek čuče i oni koji ne bi po tom pitanju ništa mijenjali. Njima, očito, ne smeta Za dom spremni na HOS-ovom grbu, ali i na seoskim zabavama i birtijama. Puno je tu i ljudi koji ne razumiju današnje vrijeme, revizionista svih mogućih boja koji od vremena do vremena trube kako je Jasenovac bio odmaralište gdje su se izvodile operete.
Sve to demokratsku javnost vrijeđa. Istra je pokazala da i kroz politiku koju vodi IDS nikada nije imala ta skretanja. Obrnuto, Istra se ponosi i svojom antifašističkom prošlosti i nastojanjima da duh tolerancije dočeka svakog dobronamjernika koji dolazi ili želi živjeti u Istri. Možda je trenutak da i istarski političari, svih boja, sada podrže i Krausa i antifašistička udruženja i hrvatske generale i hrvatsku Vladu i samog premijera da se napokon izmjeni zakon i striktno kažnjava isticanje ustaških simbola, svugdje i bez ikakve razlike.
Da je to jedino rješenje pokazuju i primjeri u europskim zemljama. Nije moguće uopće zamisliti da bi u Njemačkoj nekome palo na pamet da pozdrave iz Hitlerovog režima zapakira u neko novo ruho, kako bi bili korišteni. Nitko ne spori ni HOS-u zasluge u obrani Hrvatske, ali je posve neprimjereno da danas koriste grb kojeg nije odobravao ni vrhovni komandant u vrijeme Domovinskog rata, Franjo Tuđman. I to je naprosto cijela priča.
Tako je pred Plenkovićevom Vladom jedan od najvažnijih poteza i odluka. Nitko tu neće ništa izgubiti, ni HDZ simpatizere. Obrnuto. Već sama pobjeda Plenkovićeve struje nad tvrdom desnicom u stranci pokazala je i kako većina HDZ-ovaca diše. Sve su to pravi hrvatski domoljubi koji su svjesni da koketiranje s mračnom prošlosti najviše šteti Hrvatskoj. Da Vlada danas raspiše referendum na kojem bi se građani izjašnjavali treba li potpuno zabraniti ustaške simbole sigurno je da bi ogroman broj ljudi to podržalo. Oni koji misle da to nije potrebno rade protiv Hrvatske, protiv ugleda zemlje u svijetu, rade za one koji i dalje sanjaju da bi bilo dobro doći do hrvatskog teritorija, kao u vrijeme Pavelićeve NDH. A mladim ljudima treba još mnogo više ukazivati na strahote totalitarnih režima, fašizma i nacizma, kao uostalom i rigidnog komunizma. Vrijeme je da se napokon riješimo teškog utega prošlosti, s kojim današnje generacije ionako nemaju ništa.