Presudna uloga znanosti
Odgovore na sve izazove ove pandemije ponudila je znanost i globalno povezani stručnjaci raznih disciplina koji su u rekordno kratkom vremenu prikupili relevantne informacije o opasnostima koje nosi ovaj virus, njegovom širenju, raznim simptomima bolesti, uočenim mutacijama, učinkovitim epidemiološkim mjerama, djelotvornim lijekovima i stvaranju novih cjepiva. Znanost pritom nije nudila crno-bijele odgovore nego je prezentirala podatke koji su podložni kritičnoj evaluaciji i promjenama. Na početku pandemije bilo je i dosta zbunjujućih informacija o ponašanju virusa zbog razlika u podacima prikupljenih u Kini i onih kojima smo svjedočili u Italiji. Osim toga, na početku pandemije znanstveni podaci bili su preliminarni i prikupljani u vrlo teškim uvjetima u bolnicama, često na vrlo malim grupama oboljelih, a tek su kasnije veće i bolje kontrolirane studije te podatke potvrdile ili opovrgnule. Primjerice, danas znamo da maske ne samo da sprječavaju prijenos virusa na druge osobe, kao što se od početka tvrdilo, nego mogu pružiti i zaštitu od zaraze osobi koja je nosi. Drugi primjer je korištenje antimalarijskog lijeka hidroksiklorokina koji je primarno testiran na samo 12 oboljelih od Covida-19, ali je zbog raznih političkih utjecaja nekritično promoviran kao lijek protiv te bolesti. Danas je potvrđeno da taj lijek nema pozitivno djelovanje kod teško oboljelih nego, naprotiv, može čak biti i štetan za oboljele od Covida-19.
Heroji u borbi protiv Covida-19
Želio bih naglasiti da su uistinu najveći heroji obrane od koronavirusa zdravstveni djelatnici (medicinski tehničari, medicinske sestre i liječnici) širom svijeta koji su u nevjerojatnim uvjetima, često bez pravilnih zaštitnih odjela i maski, spašavali živote oboljelih, a u isto vrijeme prikupljali stručne i znanstvene podatke na kojima danas temeljimo naše znanje o bolesti Covid-19. Međutim, puno je primjera gdje su političari ili razne interesne grupe ignorirali stručne stavove te širili jednostrane poruke kojima je zajednički naglasak da su koristili nepotvrđene ili lažne podatke, ili su iskrivljavali poruke znanstvenika i liječnika o ovom virusu. Bez obzira na njihov tehnološki ili gospodarski napredak, zemlje koje su ignorirale znanstvene podatke imale su velike ljudske gubitke dok su zemlje koje su svoje odluke temeljile na znanosti, pravovremenim epidemiološkim mjerama i koje su koristile moderne tehnologije uspjele suzbiti najgore posljedice ove pandemije. Preporuka čitateljima koji žele znati više o globalnom utjecaju ovog virusa: poslušajte intervju vodećeg svjetskog virologa prof. Anthonyja Faucia za Medscape s porukom “Svi smo zajedno u ovoj pandemiji i skupa ćemo kroz nju proći„.
Covid-19 je sistemska bolest
Saznanja prikupljena posljednjih mjeseci ukazuju da virus napada čovjeka na mnoge načine i da može prodrijeti do gotovo svih organa u ljudskom tijelu. Stoga je danas prihvaćeno da Covid-19 nije isključivo respiratorna bolest, nego sistemska bolest koja istovremeno zahvaća većinu organa uključujući pluća, bubrege, jetru, krvožilni sustav, koštanu srž, osjetilo mirisa, mozak, oči i kožu. Posebnu opasnost predstavlja ulazak virusa u endotelne stanice jer dovodi do oštećenja na malim kapilarama, velikim žilama i srčanom sustavu. Pri obdukcijama umrlih od Covida-19 primijećeni su krvni ugrušci u gotovo svim organima kao posljedica lokalne upalne reakcije. Zanimljivo je da su krvni ugrušci pronađeni i kod mladih asimptomatskih ljudi. Poseban problem su druge bolesti na koje Covid-19 može značajno utjecati poput kroničnih bolesti (dijabetes, kardiovaskularne bolesti, tumori, neurodegenerativne bolesti, psihosomatski poremećaji) koji tijekom infekcije koronavirusom razvijaju težu kliničku sliku s više komplikacija. Normalno je da se postavlja i pitanje dugoročnih posljedica širokog spektra oštećenja kod osoba koje su preboljele Covid-19. Zabrinjavajući su podaci prikupljeni u SAD-u i Velikoj Britaniji o simptomima kod osoba koje su preboljele Covid-19 (tzv. postvirusni sindrom), a koji su slični encefalomijelitisima (upalnim procesima u mozgu) te sindromu kroničnog umora. Potreban je stoga primarno oprez, a ne širenje straha, jer još uvijek nije prošlo dovoljno vremena u kojem možemo znanstvenim metodama provjeriti sve dugoročne posljedice Covida-19, uključujući pritom i asimptomatske bolesnike, piše Jutarnji list.
Šaroliki simptomi Covida-19
Na temelju dosadašnjih spoznaja, period inkubacije tj. vrijeme od zaraze do pojave prvih simptoma može biti između 2 do 14 dana, no praksa je pokazala da se znakovi bolesti u većini slučajeva pojavljuju u roku od 5 do 7 dana. U tom periodu zaražena osoba postaje i izrazito zarazna i prenosi virus na druge osobe. Lista simptoma je jako šarolika i kreće se od vrlo blagih (oko 40% pacijenata ne primjećuje simptome bolesti) do teško oboljelih sa smrtnim ishodima, posebno kod rizičnih skupina (pretilost, visoki krvni tlak, bolesti krvožilnog sustava) i osoba starijih od 60 godina, a izrazito veliki rizik je u osoba starijih od 80 godina. Među simptomima koje se najčešće sreću su glavobolja, povišena temperatura, poremećaj disanja, suhoća grla, kašalj, opća slabost, malaksalost i umor, gubitak mirisa i okusa, bolovi u mišićima, kostima i zglobovima, mučnina, proljev. Gubitak mirisa i okusa prevladava u blagim ili umjerenim slučajevima, često se pojavljuje kao jedan od prvih simptoma na početku bolesti. Neki oboljeli imaju i promjene ponašanja, povećava se anksioznost, osjećaj neizvjesnosti, razni neurološki ispadi, delirij te halucinacije, koji povećavaju rizik za depresiju i posttraumatski stresni sindrom, što je pak povezano s prekomjernom potrošnjom lijekova za smirenje. Danas je sve više mladih ljudi u dvadesetima i tridesetima oboljelo od Covida-19. Mlađi ljudi često su bez ikakvih simptoma ili su blagi pa ih i ne primijete, a kada imaju simptome, često se žale na mučninu, glavobolje, bol u trbuhu, proljev, migrene, gubitak okusa i mirisa. Nedavno su znanstvenici iz Engleske na temelju prikupljenih podataka putem aplikacija uspjeli klasificirali oboljele u 6 grupa, od blagih do vrlo ozbiljnih simptoma. Na temelju te klasifikacije moguće je danas predvidjeti rizik i opasnost bolesti te planirati preventivne mjere i kapacitete za liječenje.
