Zastupnik u Europskom parlamentu Tonino Picula, nekadašnji SDP-ov ministar vanjskih poslova, pripada u red najutjecajnijih hrvatskih predstavnika u Bruxellesu. Picula je član Odbora za vanjske poslove, ali i član izaslanstava za zapadni Balkan, Crnu Goru i Kosovo. O posljedicama ukrajinskog rata, poziciji Hrvatske nakon ulaska u eurozonu i prilikama u regiji razgovarali smo za naš list.

- Neke države EU-a snažnije su pogođene posljedicama rata u Ukrajini od drugih, posebno što se tiče opskrbe energentima. Koliko to dovodi u pitanje zajedništvo EU-a i zajedničku vanjsku politiku prema Rusiji i ukrajinskom ratu?

- Razlike između članica EU-a kada je riječ o posljedicama ruske invazije na Ukrajinu proizlaze, prije svega, iz različitog stupnja njihovih ovisnosti o ruskim energentima. Pored toga, države članice imaju i različite kompenzacijske kapacitete za prevladavanje energetske krize. Dodatni pritisak stvara i snažna inflacija. Situacija u kojoj dolar po prvi puta u zadnjih dvadesetak godina vrijedi kao euro govori sama za sebe. Sve to dovodi do toga da će se svaki novi paket sankcija Kremlju donositi sve teže i teže. S druge strane, ovo je vrijeme da zajednička vanjska, sigurnosna i obrambena politika prestane biti najslabiji aspekt europskih integracijskih politika. U posljednjih pet mjeseci pali su mnogi politički tabui u EU-u. Osobito je bilo indikativno referendumsko izjašnjavanje Danske koja se nedavno priključila tim zajedničkim politikama. Ipak, s obzirom na sve prisutnije socijalne i financijske efekte, raste i stanovita zasićenost ratom što može izazvati i političke tenzije u bloku.  

- Očekujete li značajne prekide ili obustave ruske nafte i plina zemljama EU-a tijekom zime ako se rat ne okonča? Hoće li Rusija koristiti plin kao oružje?

- Nije lako prognozirati daljnji razvoj događaja. Evidentno je smanjenje isporuka plina i astronomski rast cijena. Međutim, Rusija je isporuku energenata koristila kao polugu utjecaja u Europskoj uniji još od ranije, daleko prije početka rata. Tako su stekli niz strateških savezništava kojima su na početku agresije i usporavali zajedničku reakciju EU-a. Sigurno je da to nastavljaju činiti preko članica kao što je Mađarska, a ne treba zaboraviti ni golemi utjecaj koji imaju na bugarsko gospodarstvo, još jedno gotovo u cijelosti ovisno o ruskim energentima. Za EU je, ipak, najriskantnija dugogodišnja ovisnost najjačeg europskog gospodarstva - njemačkog - o ruskom plinu. Ispostavilo se da Kremlj ima najopasniji "plinski pištolj" na svijetu.

- Određene zemlje tražile su izuzeće za uvoz ruske nafte, među njima je i Hrvatska koje je tražila izuzeće za vakuum plinsko gorivo za potrebe rafinerije u Rijeci. Koliko se takvim izuzećima slabe sankcije Rusiji?

- Rasprave o prijelaznom periodu, izuzećima i općenito o energetskoj tranziciji EU su definitivno glavne teme razgovora u Europskom vijeću. Jasno je da se nije mogla postići potpuna i trenutna zabrana uvoza svih ruskih energenata, Rusija je svakako kalkulirala da će energetska ovisnost pojedinih zemalja snažno utjecati na EU jedinstvo. Problem kod sankcija jest što ih mnogi doživljavaju kao privremeni, prijelazni period koji ne bi trebao dugo trajati jer ni rat neće trajati predugo. Međutim, nikako se ne smije zanemariti politička i etička dimenzija situacije odnosno činjenica da je jedna slobodna država na europskom tlu postala žrtva ruske agresije. Sve članice EU trebale bi se osloboditi ovisnosti od tog zločinačkog režima te okrenuti diversifikaciji i samodostatnosti. Naravno da to vrijedi i za Hrvatsku.

- Slažete li se s ocjenama da je za pad standarda i skuplju hranu u Hrvatskoj i EU-u glavni krivac Rusija i rat koji je pokrenula, kako su ovih dana naglasili predsjednici Vlade i Hrvatskog sabora?

- Ne slažem se. Takvu ocjenu opovrgavaju analize cijene hrane, energenata, nekretnina i prije izbijanja rata u Ukrajini. Izvan konteksta inflacije u ostatku EU-a izazvane šokovima rata i prekida nabavnih lanaca, Hrvatska je i u apsolutnim, ali i u relativnim cijenama bila jedna od članica EU u kojima su osnovne životne potrebe, poput hrane, bile najviše zastupljene u strukturi troškova. U apsolutnim su iznosima mnogi prehrambeni artikli skuplji nego u primjerice Njemačkoj, Francuskoj ili Italiji. Dakle, čak i uz snižene stope PDV-a, hrana je u Hrvatskoj preskupa velikom broju građana. Zašto? Odgovor tome treba tražiti u činjenici da RH nema politiku hrane, da trgovinski lanci imaju sumnjivo slične cijene proizvoda koje upućuju na kartelsko djelovanje. Nastavimo s cijenama energenata. U Hrvatskoj je, zbog realnog nepostojanja tržišne utakmice, visokih trgovačkih marži, povlaštenog položaja MOL-a i visoke stope PDV-a gorivo bilo skuplje nego u zemljama okruženja i prije rata.

- To se vidi i u cijenama nekretnina?

- Cijene starijih stanova i novogradnji u Zagrebu i na obali su pak usporedive s onima u Strasbourgu ili Berlinu, što pokazuje potpuni jaz između cijena i prosječnog dohotka, kako u Zagrebu ili Splitu, tako i u ostatku Hrvatske. O tome ova vlada sve zna, ali nema namjere mijenjati status quo u kojem je najveći porezni teret na radu. Dakle, ovu krizu koriste samo da bi podebljali postavku da ništa nije moguće mijenjati. 

- Ukrajina je postala kandidat za EU. No, to je politička gesta. Koliko će biti potrebno za otvaranje pregovora i otvaranje poglavlja?

- Svakako se radi političkoj gesti, ali i važnom iskoraku EU prema obnovi zamrle politike proširenja. Bilo je lijepo vidjeti scenu iz ukrajinske Verhovne Rade kada su unijeli EU zastavu. U suprotnom, Kremlj bi jedva dočekao da pojača svoju anti-EU i antizapadnu propagandnu histeriju. Međutim, uzimajući u obzir dosadašnji tempo pregovaranja s državama kandidatkinjama i činjenicu da je čekaonica pred vratima EU već puna država zapadnog Balkana, trebat će nešto vremena da Ukrajina krene s pregovorima o članstvu. Nadam se ne previše.

- Kako, kao voditelj Radne skupine Europskog parlamenta za zapadni Balkan, ocjenjujete sigurnost Zapadnog Balkana u vezi narušene sigurnosne strukture cijele Europe?

- Na taj problem upozoravam godinama. Rusija putem svojih proxy agenata u regiji i EU kontinuirano proizvodi nestabilnost. Naprimjer, u Bosni i Hercegovini koja je godinama svojevrsni meki trbuh na jugoistoku Europe. Pored notornih Dodika i Vučića, u zadnje vrijeme i Orban najednom pokazuje veliki interes za odnose u BiH i zagovara članstvo Srbije u EU unatoč svim autokratskim i institucionalnim deformacijama. Dezinformacijske kampanje u regiji pokrenute s botovskih farmi u Srbiji i Rusiji, uplitanje Srbije u političke procese u Crnoj Gori, stalni Dodikovi ispadi s ciljem dezintegracije BiH, sve su to faktori koji doprinose nestabilnosti cijele regije.

- Mogu li te dvije države dobiti status kandidata za EU u dogledno vrijeme?

- Bosna i Hercegovina doista treba pomoć Bruxellesa da konačno, možda do kraja ove godine, dobije jasne smjernice o tome kako ispuniti barem jedan dio od 14 kriterija potrebnih za dobijanje statusa kandidatkinje. No, mnogo će ovisiti i o tome kako će proteći izbori ove jeseni, za koje znamo da će ponovno biti provedeni po starom izbornom modelu koji ne garantira adekvatnu predstavljenost Hrvata kao konstitutivnog naroda.

- A ostale balkanske države?

- Sramotno je što Sjeverna Makedonija i Albanija predugo čekaju početak pregovora o članstvu usprkos svim ispunjenim zahtjevima. Kosovu je već ranije nanesena nepravda jer još uvijek čeka ukidanje viznog režima s EU, premda su ispunili sve EU zahtjeve. Zato je razumljiva frustracija Prištine blokiranjima procesa. U ovakvim uvjetima visoke geopolitičke neizvjesnosti i nestabilnosti, vrijeme je da se EU ponovno potvrdi kao presudni geopolitički faktor u regiji i obnovljenom politikom proširenja doprinese širenju svojih temeljnih vrijednosti i prosperitetu svog današnjeg susjedstva, a sutrašnjeg članstva.

- Izborni zakon u BiH posvađao je hrvatsku politiku, odnosno premijera i predsjednika Republike. Jesu li uopće mogući pomaci s obzirom da su izbori raspisani za jesen?

- Nažalost, izbori će se ujesen održati prema starom izbornom zakonu. Što se tiče sukoba predsjednika i premijera oko BiH, mislim da je jalov i da nije pomogao u promociji boljih rješenja na međunarodnoj sceni. O potrebi izgradnje postdejtonskog političkog sustava u BiH dugo govorim; on mora odražavati realnosti tog složenog društva, ali i jamčiti svim konstitutivnim narodima predstavljenost na istim osnovama, odnosno na principu konsocijativnosti u Federaciji BiH. Dogovor o uspostavljanju jednake predstavljenosti Hrvata u BiH trebao bi se, prije svega, postići s Bošnjacima, bez uvlačenja Dodika u jednadžbu.

- Na Kosovo je posljednjih tjedana uzavrela atmosfera zbog ukidanja starih automobilskih pločica s oznakom KIM, ukidanja institucija srpske vlade na području sjevernog Kosova te najave da se sa starim osobnim iskaznicama neće moći putovati u Srbiju nakon 31. rujna. Može li to eskalirati u ozbiljniji sukob?

- Radi se o još jednom setu političkih faktura dospjelih zbog općeg zastoja dijaloga između Beograda i Prištine pod pokroviteljstvom EU. Bruxelles ne može tražiti vječnu suzdržanost Kosova dok izbjegava realizaciju vlastitih obveza prema Prištini. Nadam se da će s obje strane biti dovoljno mudrosti da se izbjegne bilo kakav oblik eskalacije koja bi objema stranama još više uskratila šanse za iduće korake na europskom putu.

- Analitičari uglavnom tvrde kako Beograd „sjedi na dvije stolice“ u odnosu na Bruxelles i pregovore. Njemački kancelar prenio je srbijanskom predsjedniku jasnu poruku o potrebi međusobnog priznanja s Kosovom i uvođenju sankcija Rusiji. Koliko je realno da se Srbija u dogledno vrijeme približi članstvu u EU?

- U postojećim prilikama nije realno. Vučićeva stranka i on sam su do te mjere kapilarno infiltrirani u sve pore institucija i srpskog društva da će trebati godine snažnih reformskih napora da se ojača nezavisnost sudstva, da se anulira pogubni utjecaj na cjelokupnu medijsku scenu, na ljudska i manjinska prava, na dobrosusjedske odnose sa zemljama s kojima je Srbija u proteklih trideset godina ratovala. Narativ o nekom “srpskom svetu” i o “svim Srbima u jednoj državi” samo dokazuje da Beograd nije izvukao lekcije iz vlastitih poraza u devedesetima. Kad bismo sve to i stavili postrani, trebali bi se dogoditi upravo ti preduvjeti koji spominjete u pitanju. Srbija bi morala svoju vanjsku politiku i sankcije prema Rusiji uskladiti s Europskom unijom u cijelosti.

- Kakvo je stajalište Odbora za vanjske poslove EU, čiji ste član, o francuskom kompromisnom prijedlogu za poboljšanje odnosa Bugarske i Sjeverne Makedonije koje bi Skopje približilo pregovorima s Bruxellesu?

- Odbor za vanjske poslove nije još službeno raspravljao o tom prijedlogu. Čekamo kako će se o tom, ponešto revidiranom, francuskom prijedlogu očitovati Sobranje. Ali treba naći način da se put Sjeverne Makedonije prema EU ubrza. Ne moram ponavljati kroz što je Sjeverna Makedonija sve morala proći i učiniti da dođe do otvaranja pregovara. Iz vlastitog, hrvatskog iskustva prepoznajemo štetnost bilateralnog ucjenjivanja zemlje kandidatkinje od strane zemlje članice.

- Kako ocjenjujete recentnu politiku hrvatske Vlade prema ukrajinskoj krizi?

- Mislim da je bilo potpuno ispravno pokazati aktivnu solidarnost sa zemljom koja je postala žrtva agresije svog vojno daleko spremnijeg susjeda. Kad sam u veljači bio u danas uništenom Mariupolju, shvatio sam da su Ukrajinci samo prividno mirni, ali spremni na tada već jasne najave invazije. Smatram da Ukrajini moramo nastaviti pomagati isporukom vojne opreme, prihvatom izbjeglica i političkom podrškom ne samo zbog vlastitog nedavnog povijesnog iskustva nego i obrane vrijednosti na kojima se temelji današnje europsko zajedništvo.

- Završava li Hrvatska uvođenjem eura i ulaskom u Schengen 1. siječnja 2023. svoj proces eurointegracija?

- Dobrim dijelom da. Zaključenjem tih procesa Hrvatska će imati priliku u potpunosti iskoristiti sve prednosti članstva u EU, od slobodnog i potpuno nesmetanog putovanja, do tzv. seamless trgovine s drugim članicama eurozone, koje ne uključuju troškove konverzije valuta, kao i pristup jeftinijem kapitalu za kreditiranje poslovanja i potrošnje. Na nama je sad velik i težak posao, u kojem se do sada hrvatske institucije nisu iskazale, što većeg iskorištavanja novca iz europskih fondova za projekte, posebno one kojima ćemo omogućiti uspješnu zelenu i tehnološku tranziciju. No, kako bismo u tome bili uspješniji, nužna će biti stvarna profesionalizacija javne uprave i dekriminalizacija politike jer slučajevi istraga europskih tužitelja koje masovno pogađaju hadezeove ministre i dužnosnike, pokazuju da je sustav inficiran korupcijom, klijentelizmom i kleptokracijom.

Povezane vijesti

• Fischer kritizirao sankcije nametnute Rusiji zbog Ukrajine
• IZ KREMLJA PONUDILI KOMPROMIS ZA KRAJ RATA "Ukrajina bi trebala biti kao Austrija"
• Kremlj kaže da Biden potkopava mirovne planove za Ukrajinu