Piše CHIARA BILIĆ
Plenković nije šef države, nego ROB TALAČKE KRIZE
D. TADIĆ/CROPIX
Gledajući unatrag, Plenkoviću je u ovom trenutku vrlo vjerojatno žao što na prijevremene izbore nije izašao prije rekonstrukcije Vlade, dok je bio na vrhuncu popularnosti, s deset posto boljim rejtingom od oporbenog SDP-a. To bi mu osiguralo mir naredne četiri godine. Premijeru su to sugerirali i unutar stranke, no on se oglušio, loše kalkulirao
Štrajk, iz engleskog strike - udar, organizirana je obustava rada u tvornicama (uredima, školama i slično) u svrhu postignuća nekih prava radnika prema poslodavcima iliti, po Aniću, organizirana obustava rada radi ostvarenja postavljenih zahtjeva radnika poslodavcu.
Ako je nekome uspjelo proći ispod radara, rad su ovih dana u hrvatskim osnovnim i srednjim školama obustavili prosvjetari nezadovoljni svojim statusom unutar javnog sektora. Nema nastave, oštro su lupili šakom o stol, do ispunjenja zahtjeva - povećanja koeficijenta složenosti poslova za 6,11 posto. Poslodavac, ovdje država, čitavih tjedan dana odbija zagrabiti u vreću s novčanicama. Premijer Andrej Plenković odlučno odmahuje glavom u znak negacije. Sindikaliste poziva na razum. Novca, poručuje, nema. Kasa je prazna. Na računu same nule, saldo pokazuje minus. No, prosvjetare nije briga. Nakon prvog ciklusa štrajka, najavljuju drugi. Oporba laje, a HDZ-ovi partneri ucjenjuju izlaskom iz koalicije. Prvo HNS, onda i klub zastupnika Milana Bandića. Špekulacije o prijevremenim izborima sve su učestalije, a pravo je reći da se nisu još utišale ni one o korumpiranim, sad već smijenjenim, HDZ-ovim ministrima. Pritisak raste. Premijeru mandat visi o koncu. Ruši se tek rekonstruirana Vlada. Kolaps je pred vratima. Povuci-potegni. I Plenković napokon posustaje. Ili se barem tako čini na prvi pogled. U svakom slučaju spasonosno širi dlanove i svima u državnim i javnim službama obećava povećanje osnovice plaća od 6,12 posto. Čak jedan posto više nego što su to tražili sindikati u školstvu.
Međutim, prosvjetari s gnušanjem poručuju da je šef države fulao ceo fudbal. Nisu impresionirani premijerovom velikodušnom ponudom. Plenković, rezolutni su u svojoj artikulaciji, nije udovoljio njihovim zahtjevima. Štrajk se nastavlja. Danas opet nema nastave u cijeloj zemlji. Od četvrtka štrajka i visoko školstvo.
Manipulacija
Plenković je, naravno, upoznat s definicijom štrajka (vidi gore). U potpunosti razumije što znači ispunjenje zahtjeva. Nije to glup čovjek. Naprotiv. To da štrajk gotovo nikad ne završi s vukom sitog želuca, a ovcama na broju, njemu je jasna stvar. Odustajanjem od dijela nedavno predstavljene porezne reforme - smanjenja PDV-a s 25 na 24 posto - HDZ je iznevjerio svoje predizborno obećanje, čime je ostavio dojam da je spreman na žrtvu, ali i suradnju. Sve kako bi udovoljio zahtjevima i umirio situaciju, pronašao balans, zlatnu sredinu. Tako su niti krivi, niti dužni, povišicu dobili svi u državnoj i javnoj službi. Cijeli sustav na jaslama državnog proračuna. Njih više od 250 tisuća, a da se istovremeno nitko nije dotaknuo problematike broja zaposlenih javnih službenika, administracije, suvišnih birokratskih zaposlenika i neefikasnog, sporog sustava.
Kost je, međutim, bačena. Plenković je odigrao svoj potez. Neka sad glođe tko mora. Prosvjetni radnici, sindikati, realni sektor i javnost pred čijim se očima odigrava cijeli ovaj cirkus. To je barem bio plan.
- To je prijevara i manipulacija. Ne samo da je takvom odlukom htio zbuniti javnost, nego ju je još i okrenuo protiv nas. Jer sad će se ljudi pitati zašto uopće nastavljamo štrajk, siguran je jedan od sindikalnih povjerenika s kojim smo razgovarali, koji usput podsjeća da je prosvjeta bila prva koja je pristala na štednju kad je to državi bilo potrebno te da je u doba Vlade SDP-ovog Zorana Milanovića koeficijent bio umanjen za tri posto.
Bilo kako bilo, premijerova najava o povećanju plaća, naime, nije riješila problem zaostajanja koeficijenta složenosti poslova u prosvjeti u odnosu na ostale zaposlenike u javnoj službi. Sasvim suprotno. Takvo obećanje, naglašavaju iz sindikalnih središnjica, dodatno produbljuje razliku između zaposlenih u obrazovanju i drugih javnih službi, stvara se još veći jaz. Nepravda nije umanjena.
Plenković si je, razvidno je, zakucao autogol. Sad među sindikatima vlada još veći nemir. Njih 11 najavljuje novi udar. Traže povećanje plaće od 18,3 posto, koliko iznosi razlika između javnih službi i onih u privredi, veće koeficijente, povratak dodataka na vjernost i božićnicu kao 13. plaću. Čitav dijapazon želja. Događa se, dakle, sve ono što je premijer širokogrudnim paketom darova htio izbjeći. I događa se u najgore moguće vrijeme - u zadnjoj godini mandata, ali i netom prije nego što bi Hrvatska trebala preuzeti predsjedanje Europskom unijom. Politička nestabilnost i zemlja u štrajku trenutno nisu opcija za vladajuću stranku. Hrvatska Europu ne može dočekati u kaotičnom stanju. Bio bi to prevelik šamar za Plenkovića, blam, što samo dokazuje da je ultimatum sindikata dobro tempiram. Toga su svjesne obje strane. Sad se najlakše postižu dogovori.
Nema rješenja
Gledajući unatrag, Plenkoviću je u ovom trenutku vrlo vjerojatno žao što na prijevremene izbore nije izašao prije rekonstrukcije Vlade, dok je bio na vrhuncu popularnosti, s deset posto boljim rejtingom od oporbenog SDP-a. To bi mu osiguralo mir naredne četiri godine. Premijeru su to sugerirali i unutar stranke, no on se oglušio, loše kalkulirao. Ovako se našao u limbu i prije se može reći da je rob talačke krize, nego šef države. Ni vrit ni mimo. Potencijalnim sutrašnjim prijevremenim izborima njegova bi šansa za pobjedu bila višestruko manja, nego što je to bilo prije nekoliko mjeseci, kad je SDP bio na umoru.
Koliko premijer dobro procjenjuje situaciju i tko ga savjetuje unutar stranke, gdje mu za vratom pušu pretendenti na predsjedničku stolicu Miro Kovač i Davor Stier, ali izdaleka i vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, ostaje otvoreno pitanje. Da je vrag uzeo šalu, a scenarij ostao bez redatelja, odnosno da više nitko ne drži konce u rukama, gotovo jednako kao predsjednička kandidatkinja HDZ-a Kolinda Grabar-Kitarović, bilo je jasno na konferenciji za novinare sazvanoj prije obećanja o povećanju plaća, na kojoj se šef države narugao sindikatima, usput cinično poručivši da će plaću svima povećati za 100 posto: "17 posto je malo. Sto posto", zabavljao se tada Plenković, a potom doživio metamorfozu i doista svima ponudio veću kesu.
Iz vrha HDZ-a smiruju situaciju. Poručuju da je premijer rješenje sigurno pronašao u dogovoru s ministrom financija Zdravkom Marićem, kao i ostalim relevantnim ljudima u Vladi.
"Premijer je htio izbjeći lančanu reakciju. Ako udovoljite jednom sektoru, onda će vas svi pitati da udovoljite i njima. Ako date jednom, možete očekivati da će vam se uskoro javiti i drugi", govori nam izvor iz vrha HDZ-a, koji pojašnjava da je horizontalno povećanje plaće u tri navrata tijekom iduće godine tek početak rješavanja nagomilanih problema. Slijedi, kaže, osnivanje tima za korekciju i nova uredba o koeficijentima jer postojeća nikad nije pravično riješila postotke, a to se trebalo učiniti davnih dana. Svaka Vlada će se, ističe, morati suočiti s time. Dobrog rješenja, kaže ovaj HDZ-ovac, nema. Svi traže sve.
Prebacivanje odgovornosti
Iako osnaženi skorašnjim ulaskom fakulteta, visokih škola i znanstvenih ustanova u štrajk, prosvjetari u osnovnim i srednjim školama neminovno će se uskoro naći pred još većim pritiskom, sad već zbunjene javnosti, i puno snažnijom moralnom ucjenom. To se posebno odnosi na osnovne škole, koje su ujedno i servisi za čuvanje djece. Roditelji su zasad iskazali solidarnost i đake gotovo da nisu slali u školu. No, koliko će podrška i strpljenje trajati, ovisit će u konačnici i o trajanju štrajka, kao i o načinu na koji će se nadoknađivati propuštena nastava.
- Koliko ćemo mi izdržati, to je uvijek pitanje i problem. Teško je prognozirati. Nekad smo ulazili u zaista duge štrajkove, a nekad smo se slamali odmah na početku, poručuje naš izvor iz sindikata, koji ističe da je unatoč premijerovom pokušaju otupljivanja oštrice nezadovoljstvo unutar sektora kulminiralo, doseglo vrhunac. Prosvjetare je dodatno razgnjevio, kaže, upravo pokušaj podmetanja kukavičjeg obećanja.
Iako profesori i učitelji u zbornicama već računaju izgubljene sate, čini se da nisu spremni odustati od zahtjeva. Jasno im je da je cilj Plenkovićevog manevra bilo usmjeravanje odgovornosti na njih, a tu je još i fijasko s kurikularnom reformom, koju mnogi nastavnici smatraju loše aranžiranom predstavom.
Bilo kako bilo, broj štrajkaša je dosad bio velik, otprilike 90 posto, a izvjesno je da će i ostati u tom rangu, barem u ovom tjednu.
- Jako smo raspoloženi da nastavimo sa štrajkom. Uostalom, on je povećanje plaća obećao javnosti, ali ne postoji nikakav ugovor, dokument koji jamči da će sve rečeno jednog dana biti ispunjeno. Mi smo se već naslušali obećanja, ističe nas sugovornik iz sindikata.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
