RAZGOVOR
PETRA ANDRIĆ, programska voditeljica ekološke organizacije Greenpeace u Hrvatskoj, o klimatskim promjenama i njihovom utjecaju u Istri i Hrvatskoj
Hrvatska treba prestati ulagati sredstva u novu plinsku i drugu infrastrukturu za iskorištavanje ili uvoz fosilnih goriva. Sva nova ulaganja trebaju se usmjeriti na obnovljive izvore, energetsku učinkovitost i rješenja za pohranu energije. I dok je za ugljen i naftu već svima jasno da su štetni za ljude, za okoliš i za klimu, fosilni plin još uvijek se nekako provlači kao takozvano tranzicijsko gorivo. Fosilna ga industrija čak pokušava reklamirati kao čist i zelen energent i slične besmislice. Produkt izgaranja plina je CO2, dakle staklenički plin koji je pretežni uzročnik aktualnih klimatskih promjena, ističe Andrić
Petra Andrić (Foto: Damjan TADIĆ/CROPIX)
Velika međunarodna organizacija za zaštitu okoliša Greenpeace, koja postoji više od pola stoljeća, sve je aktivnija i u Hrvatskoj. U istarskom akvatoriju održali su dva prosvjeda na moru zbog potonule plinske platforme Ivana D, organiziraju prosvjede protiv korištenja fosilnih goriva i sve češće upozoravaju na opasnost od klimatskih promjena i porasta globalnog zagrijavanja koje bi u ovom djelu Europe moglo doseći i 4,5 stupnja do kraja stoljeća. U razgovoru s programskom voditeljicom Greenpeace Hrvatska Petrom Andrić doznali smo i koliko klimatske promjene u ovom trenutku koštaju Hrvatsku, koja im se sporo prilagođava.
- Kako ocjenjujete zakonske izmjene i mjere koje su u Hrvatskoj poduzete zbog zaštite okoliša, poput zabrane lakih plastičnih vrećica i slično?
- Zabrana laganih plastičnih vrećica koja je stupila na snagu početkom ove godine dobar je primjer kako pritisak udruga i građana može rezultirati pozitivnom promjenom. Greenpeaceovu peticiju za zabranu laganih vrećica potpisalo je više od 65.000 ljudi, a stotine ljudi uključilo se je u javno savjetovanje. Također, brojne udruge koje se bore protiv onečišćenja plastikom kampanju su podržale putem svojih komunikacijskih kanala, a svakako nam je bilo drago vidjeti da su mediji s interesom pratili aktivnosti koje smo provodili na terenu, vezane ne samo uz vrećice nego i uz našu širu kampanju protiv jednokratne plastike.
(Foto: Luka GERLANC/CROPIX)
- Može li se učiniti više?
- Povremeno ima pozitivnih primjera poduzetih mjera, ali Hrvatska zasigurno ne čini dovoljno po pitanju zaštite okoliša i klime, posebice u sektoru energetike. U strateškim dokumentima Hrvatska i dalje predviđa ulaganja u fosilna goriva i fosilnu infrastrukturu, kako na kopnu tako i na moru. Istovremeno smo pravi raj za obnovljive izvore energije, posebno energiju sunca, a i na tom smo polju debelo podbacili, pogotovo usporedimo li se sa zemljama koje imaju slične uvjete i potencijale, kao naprimjer Grčka. U Hrvatskoj nikako da krenemo putem istinske energetske tranzicije. To se vidi i u strateškim dokumentima, i u zakonima, a na kraju krajeva, i u rezultatima.
- Prati li u tome Hrvatska samo minimalne politike Europske unije?
- To je čest slučaj - da se preuzimaju u minimalnom opsegu i u zadnji propisani čas, ako ne i kasnije. Mogu se vratiti na primjer plastike. Prošle godine Direktiva o jednokratnoj plastici prenesena je u nacionalno zakonodavstvo, konkretno u Zakon o gospodarenju otpadom. Iako je, slijedom Direktive, došlo do zabrane nekih jednokratnih plastičnih predmeta poput tanjura, pribora za jelo, slamki i slično, Hrvatska je propustila priliku da među prvim zemljama EU-a napravi velik korak naprijed u suočavanju s najezdom plastike.
- Kako bi izgledao taj korak?
- Do toga bi došlo, primjerice, da su postavljeni ambiciozni ciljevi smanjenja potrošnje za one jednokratne plastične proizvode koji će zasad ostati na tržištu, kao i da je stavljen veći naglasak na prijelaz na materijale za višekratnu upotrebu i sustave za ponovno punjenje jer rješenje ne smije biti u pukoj zamjeni plastike drugim materijalima za jednokratnu upotrebu, poput papira. Zabrana vrećica rijedak je primjer nadilaženja minimalnih zahtjeva EU. Sličnu situaciju imamo i s drugim zakonima vezanim za područje zaštite okoliša. Dodatan problem je provedba tih zakona, koja je često manjkava.
- Prosvjedovali ste zbog korištenja plina i drugih fosilnih goriva. Može li Hrvatska u razumnom roku promijeniti svoje načine grijanja i energente koji pokreću industriju?
- I dok je za ugljen i naftu već svima jasno da su štetni za ljude, za okoliš i za klimu, fosilni plin još uvijek se nekako provlači kao takozvano tranzicijsko gorivo. Fosilna ga industrija čak pokušava reklamirati kao čist i zelen energent i slične besmislice. Produkt izgaranja plina je CO2, dakle staklenički plin koji je pretežni uzročnik aktualnih klimatskih promjena. Još gore, većinu fosilnog plina čini metan, a curenje metana otkriveno je tijekom cijelog životnog ciklusa plina - crpljenja, skladištenja i prijevoza. Studije pokazuju je da je metan, kada se ispusti u atmosferu, 84 puta snažniji staklenički plin od ugljičnog dioksida u periodu od 20 godina. Problem emisija metana često se zanemaruje kad se raspravlja o ulozi plina u klimatskoj krizi.
Petra Andrić
- Plin je energent koji se, posljednjih mjeseci, upotrebljava kao oružje?
- Fosilna goriva ne samo da nas guraju sve dublje u klimatsku katastrofu, nego raspiruju ratove i sukobe diljem svijeta, dovode do situacija nesigurnosti u opskrbi energentima, posljedičnog povećanja cijena i pada životnog standarda. Hrvatska treba prestati ulagati sredstva u novu plinsku i drugu infrastrukturu za iskorištavanje ili uvoz fosilnih goriva. Sva nova ulaganja trebaju se usmjeriti na obnovljive izvore, energetsku učinkovitost i rješenja za pohranu energije. Osim dobrobiti za okoliš i klimu, to bi dovelo i do energetske sigurnosti i istinske energetske neovisnosti, kao i do otvaranja zelenih i lokalnih radnih mjesta, što su sve ciljevi energetske tranzicije.
- Vjetroelektrane, elektrane na biomasu, sunčevi kolektori, hidrocentrale… Postoji li na nacionalnoj razini kapacitet da se tim alternativnim izvorima energije zamijene klasični energenti?
- Dovoljna je usporedba s Grčkom, zemljom sličnih potencijala i ne tako blistavom gospodarskom situacijom koja svejedno u samo godinu dana, i to u 2020. pandemijskoj godini, izgradi gotovo 1000 MW solarnih elektrana. To je sedam puta više od onoga što Hrvatska ukupno ima.
- Što može Hrvatska napraviti u tom pogledu?
- Greenpeace je studijom "Prelazak Hrvatske na 100 posto obnovljivih izvora energije" još 2015. godine pokazao da je zelena energetska tranzicija ne samo moguća već se i isplati, uz niz pogodnosti za društvo, okoliš i gospodarstvo. Danas su uvjeti za to još povoljniji, potreba za energetskom neovisnosti kristalno jasna, ali Hrvatska i dalje ne hvata brzi vlak u tom pravcu. Postoje naravno i pozitivni primjeri.
- Gdje su?
- Da ostanemo u istarskim okvirima, spomenut ću Grad Poreč koji je svojevrsni pionir u iskorištavanju energije sunca. Iskorak je napravio i Valamar, solariziravši veći broj svojih hotela i kampova. Godinama smo isticali da solarizacija posebno pogoduje hrvatskom turizmu. Pomaci dakle postoje, ali pojedinačni koraci neće biti dovoljni ako država ne prepozna zelenu tranziciju kao šansu ili čak prioritet nacionalne sigurnosti, što posebno dolazi do izražaja u današnjim uvjetima ratne i s njom povezane energetske krize.
- Jadran je, kao i ostala mora, ugrožen klimatskim promjenama. Ne zaustavi li se globalno zagrijavanje, porast će razina mora, u Istri su neki gradovi već ugroženi, na primjer Rovinj. Gdje je granica na kojoj ćemo svi osjetiti posljedice globalnog zagrijavanja?
- Tu granicu smo već nažalost prešli - već godinama svjedočimo vremenskim ekstremima i njihovim posljedicama u vlastitom dvorištu. Sjetimo se u posljednjih desetak godina poplava u Slavoniji, u Rovinju koji spominjete, u Zadru, Zagrebu, suše i povezanih redukcija vode u Istri, požara po cijeloj obali sve do rubova Splita, najvećeg grada na istočnoj strani Jadrana… Ne dođe li do globalnog preokreta u ublažavanju klimatskih promjena, do kraja 21. stojeća ovaj dio Europe može očekivati porast temperature čak do 4,5 °C. Europska agencija za okoliš Hrvatsku svrstava među zemlje najpogođenije klimatskim promjenama u Europi u odnosu na BDP, uz financijske štete posljednjih godina u približnom iznosu od gotovo 300 milijuna eura godišnje. Porast razine mora ugrožava naselja, ali i poljoprivredna područja u priobalnom području. A to je samo jedna od posljedica. Tako da možemo reći da su posljedice klimatskih promjena već tu među nama, a ne negdje drugdje, a o našim potezima ovisi koliko jako će utjecati na naše živote.
- Kakve su prognoze u vezi proizvodnje hrane nastavi li se rast zatopljenja na globalnoj razini?
- Klimatske promjene ugrožavaju proizvodnju i dostupnost hrane, čemu najviše doprinose češće, intenzivnije i dugotrajnije suše, poplave i toplinski valovi. Zagrijavanje i zakiseljavanje oceana negativno utječu na hranidbene lance u moru, a posljedično i na gospodarstva obalnih država.
- Što bi trebalo učiniti da situacija ostane održivom?
- Trebamo svakako zadržati porast temparature ispod 1.5 °C da bismo izbjegli još veće rizike u opskrbi hranom.
- Časopis Nature objavio je ovih dana da se zbog klimatskih promjena životinjske vrste sele na hladnija ili toplija područja što pogoduje i nastanku novih pandemija? Koliko je to uočljivo u nas, u Jadranu su neke riblje vrste već preselile iz južnog u sjeverni Jadran?
- I znanstvenici i Svjetska zdravstvena organizacija upozoravaju da rizik od virusnih epidemija raste. Među glavnim razlozima su klimatske promjene koje mijenjaju staništa životinja koje nose viruse, kao i ljudsko uplitanje u sve veći broj netaknutih ekosustava. U Jadranu su već zamijećene promjene ponašanja i migracijskih obrazaca populacija morskih riba, kao i pojava novih vrsta riba i algi.
- Nije riječ samo o selidbi, nego i o izumiranju pojedinih biljnih i životinjskih vrsta?
- Krhki ekosustavi koji su dom životinjama i biljkama teško se adaptiraju ubrzanim klimatskim promjenama, čime se povećava rizik od izumiranja brojnih vrsta. Zbog toga moramo poduzeti dodatne korake da ih zaštitimo.
- Premijer je na klimatskoj konferenciji u Glasgowu najavio da će Hrvatska do 2033. zatvoriti svoju jedinu TE, Plomin, koja radi na ugljen? S obzirom na broj TE u regiji (BiH, Kosovo, Srbija), to je simbolika?
- To nije puka simbolika, nego pokazatelj da je ugljenu odzvonilo, svakako u EU broji zadnje godine života, s tim da Hrvatska to može i treba i prije učiniti. Osim što je ubojica klime i ljudi, ugljen postaje ekonomski neisplativ. Zemlje u regiji još se uvijek uvelike oslanjaju na taj energent, ali i klimatski i financijski i zdravstveni argumenti podcrtavaju nužnost i hitnost zelene tranzicije.
- U medijima se pojavila ideja da Plomin postane nuklearka. Uz to, Hrvatska želi surađivati sa Slovenijom u izgradnji drugog bloka NE Krško. Potpisnica je i dokumenta sedam zemalja EU da je nuklearna energija zelena energija. Doista?
- Naravno da nuklearna energija nije zelena - sjetimo se Černobila i Fukušime, velikih ljudskih i okolišnih tragedija posljednjih desetljeća. Nuklearna energija nema odgovor na nekoliko velikih pitanja, od koja su dva ključna - tko će biti odgovoran za moguću havariju velikih razmjera, potencijalno veliki broj žrtava i pogođenih ljudi, tko će preuzeti na sebe naknadu štete imovine? Drugo, jednako veliko pitanje je tko će osigurati trajno čuvanje visoko radioaktivnog nuklearnog otpada, koji se u sigurnim uvjetima mora čuvati do - 240 tisuća godina?!
- I o čuvanju otpada dosta se raspravlja. Ali, nuklearna postrojenja nisu nešto što se može na brzinu izgraditi?
- U usporedbi s energijom iz vjetra i sunca, nuklearna energija je i skupa i potrebno je kudikamo više vremena da se nuklearna postrojenja stave u pogon. Troškovi nuklearne energije pokazuju trend rasta, a troškovi za obnovljive izvore kontinuirano padaju. Ujedno planiranje i ulaganje u nuklearnu energiju usporava ili čak blokira mnogo učinkovitija i brže isplativa ulaganja u obnovljive izvore.
- Greenpeace je dva puta prosvjedovao oko izvlačenja potonule plinske platforme Ivana D koja se nalazi na dnu mora, nedaleko Pule. Kolika je opasnost da dođe do zagađenja i zašto je, po vašim informacijama, ne izvade s morskog dna?
- Nedavni članak u jednom nacionalnom tjedniku spominje pitanje troškova osiguranja i nevoljkosti da se uklanjanje platforme izvrši. I mi smo dobili slične informacije. Čini se da Ina ne želi trošiti novac na zbrinjavanje otpada za koji je odgovorna, nego trošak prebacuje na okoliš, odnosno Jadransko more. U istom dahu, Ina se hvali otvaranjem novih plinskih bušotina na Jadranu te planom za izgradnju nove platforme, opisujući to kao poslovne uspjehe. Uz to, službeno još ne znamo, niti nakon 500 dana od potonuća i 15 mjeseci od pokretanja istrage, što je dovelo do incidenta s Ivanom D. Službeno znamo samo da je istraga “u tijeku” i da će javnost biti “pravovremeno” obaviještena.
- Za kraj, postoji li mogućnost da Hrvatska – ili neka njezina regija – postane uistinu „zelena“ oaza u ekološkoj poharanoj Europi?
- Prepoznajući prirodne ljepote koje nas okružuju, volimo nazivati svoju zemlju “Lijepa naša”, ali ne činimo ni izdaleka dovoljno da zaštitimo prirodu niti da damo značajan doprinos zaštiti klime. Države koje istinski vode brigu o nacionalnim interesima daju prioritet očuvanju prirodnih resursa dok razvoj zasnivaju na načelima održivosti.
- Što treba promijeniti?
- Trebamo sustavna rješenja i korjenite dugoročne promjene. Posljednjih godina snašlo nas je nekoliko kriza i one moraju biti poticaj da počnemo stvarati drugačiju budućnost, u kojoj će zdravlje i dobrobit ljudi i planeta biti ispred profita manjine. Trebamo ulagati u odlučan odmak od fosilnih goriva i u stvarnu energetsku neovisnost, uz čuvanje socijalne pravednosti, zaštitu šuma, promjenu neodrživih praksi u poljoprivredi i drastično preoblikovanje gradova u kojima živimo. Za ostvarenje toga potrebna je snažna politička volja i lideri koji su u stanju viziju zelene budućnosti provesti u djelo. U tome država ima najveću odgovornost.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
